By Zlatna ikona koju je nedavno predsjedavajući Predsjedništva BiH, Milorad Dodik poklonio ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu, pripada Ukrajini i predstavlja predmet koji je dio kulturnog naslijeđa te zemlje. Prema izvješćima ukrajinskih medija, riječ je o ikoni svetog Nikole, inače najobljubljenijeg sveca u Ukrajini i stara je više od 300 godina. U Ukrajini je potvrđeno kako je riječ o ukradenoj umjetnini ovjerenoj žigom Ukrajinskog komiteta za kulturu 1920. godine. Da stvar bude gora, ikona potječe s okupiranog područja Ukrajine (Luhansk), pa se opravdano pretpostavlja kako je do Dodika stigla preko tajnih kanala, odnosno crnog tržišta.
Naime, dobro je poznato da su tijekom invazije Rusije na Krim i okupacije dijela ukrajinske države, skupine četničkih “patriota” (kako iz Srbije, tako i iz “republike srpske”), odlazile dragovoljno u “ispomoć” Rusima i tamo se naveliko naslikavali s pripadnicima njihove vojske. Novinski izvjestitelji njemačkog Die Zeita u izvješćima s ukrajinske fronte kolovoza 2014. godine potvrđuju kako se srpski četnici (dragovoljci) nalaze upravo na istoku Ukrajine i sudjeluju u borbama za Luhansk (Lugansk). U tekstu (koji prenosi DW), naslovljenom: “Četnički ‘humanitarci’ brane Lugansk”, u podnaslovu piše: “Dobrovoljci Četničkog pokreta sudjeluju u borbama na istoku Ukrajine i tvrde da su njihove namjere ‘himanitarne’ i ‘mirovne’. Srpska vlast i stručnjaci, međutim, govore o plaćenicima, posljednjim ostacima pasa rata”.
(Vidi: https://www.dw.com/hr/%C4%8Detni%C4%8Dki-humanitarci-brane-lugansk/a-17854225; stranica posjećena 18. 12. 2020.)
Na istu temu pisali su i mnogi drugi listovi pa i beogradski tjednik Vreme (u broju od 21. kolovoza 2014. godine) nazivajući srpske četničke dragovoljce “najamnicima” i “plaćenicima”.
(Vidi: https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1222138; stranica posjećena 18. 12. 2020.)
Srpski četnici su među ostalima tako vraćali “dug” svojoj “velikoj braći” zbog njihova angažmana u osvajačkim ratovima što su ih Srbi vodili 90-ih godina, pa i na području BiH i ta suradnja između ekstremista iz jedne i druge zemlje je tradicionalna.
Nekima od tih “patriota” je u Srbiji čak i suđeno po povratku iz Ukrajine, budući da su se sukobili oko podjele ratnog plijena, pa je u međusobnim razračunavanjima radilo i vatreno oružje.
Zna se kakvi su “ljuti” borci četnici, koji su očito u Ukrajini imali vremena i za pljačku kao sastavni dio “privrednih aktivnosti” kojima su se bavili uvijek i u svim ratovima na ovim našim prostorima od 1904. godine nadalje. Oni su oduvijek svoj angažman naplaćivali plijenom (o čemu su tako slikovito pisali socijaldemokrat Dimitrije Tucović i srpski oficir Kosta Novaković prije više od stotinu godina tvrdeći da je to bio talog društva koji nije vidio ništa drugo “osim krv i nož”) i to nije ništa novo, pa je gotovo smiješno koliko u javnosti ima čuđenja i nagađanja oko svega, naročito uzme li se u obzir neumitna činjenica da je Milorad Dodik predsjednik genocidne tvorevine koja je nastala na krvi i kostima nedužnih i progonu svega što nije srpsko. Pa zar nisu srpske agresorske snage osim što su ubijale, silovale, rušile i palile jednako tako redovito pljačkale sve što se opljačkati moglo – od Hrvatske preko BiH do Kosova? Koliko tisuća predmeta iz naše sakralne i kulturne ostavštine i umjetnina još uvijek ima kod njih – a da ih nitko ne pita kad će sve to konačno vratiti!?
Srpski četnici u Ukrajini, okolica Luhanska – bez njih bi Rusija zacijelo izgubila rat
(Izvor za fotografiju: https://www.dw.com/hr/%C4%8Detni%C4%8Dki-humanitarci-brane-lugansk/a-17854225)
Neki se u BiH se poput dječaraca zgražaju nad Dodikovim činom i podsjećaju kako prema zakonu svaki takav predmet mora imati popratnu dokumentaciju, te da se bez toga ni jedna umjetnina ne može unijeti u BiH niti iz nje iznijeti. Ovo zvuči gotovo tragikomično uzmemo li u obzir o komu je ovdje riječ i kakva je razina poštivanja zakona u ovoj zemlji koju “republika srpska” ne priznaje kao državu.
Kako od onih koji su pripravni počiniti masovne zločine genocida i etničko čišćenje i nakon toga sve to negirati, pa čak slaviti zločin i zločince, očekivati poštivanje bilo kakvih zakona, pa i onih moralnih?
Ne budimo naivni. Konačno bi trebali shvatiti gdje živimo i tko je tko u ovom dijelu Europe.
Što se samoga umjetničkog artefakta tiče, slučaj će po svemu sudeći preuzeti Interpol. No, tu sad postoji jedan ozbiljan problem. Ukradena ikona u posjedu je Ruske Federacije, pa je sasvim neizvjesno hoće li i kad biti vraćena Ukrajini.
Zlatko Pinter
