By U skladu s najavom, možemo očekivati da će Ivo Goldstein u svojoj budućoj knjizi Tuđmanovu Hrvatsku nazvati ‘neo-NDH’.
Odgovor na pitanje iz naslova dao je profesor s Odsjeka za povijest, Ivo Goldstein, u intervjuu koji je Nacional objavio 2. srpnja 2022.
Povod za intervju bila je, očito, negativna recenzija profesorice Mirjane Kasapović na njegovu knjigu ‘Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas’, objavljenoj u lipnju. Budući da Nacional spada u mainstream medije koji dijeli ista ideološko-politička opredjeljenja s intervjuranim nije iznenađenje da su obavili intervju s njim. Prateći intervjue s profesorom Goldsteinom u ovim, sklonim mu medijima, lako se uočavaju postavljena pitanja i epitet ’’uglednog povjesničara’’. Nije, može se slobodno reći, problem u pitanjima koja mu novinari postavljaju, a na koja on s lakoćom odgovara, nego u pitanjima koja mu ne postavljaju. Kako je ovaj intervju vodio novinar feralovske provenijencije drugo se nije ni moglo očekivati. A epitet ’’ugledni povjesničar’’, dodijelili su mu ovi isti mediji stavljajući nam do znanja da postoje i oni koji ne zaslužuju intervjue nego samo kritike lijepeći im etikete ’’revizionista’’.
No, prije nego dođemo do odgovora na pitanje iz naslova ne će biti naodmet ukratko se osvrnuti na curriculum vitae (CV) profesora Goldsteina, tj. što je sve prethodilo stjecanju epiteta ’’ugledni povjesničar’’.
Goldsteinov životni put
Rodio se 1958. u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, a potom upisao studij povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu na kojem se, po završetku studija, 1979., zapošljava kao asistent na Katedri za opću povijest srednjega vijeka. Opredijelivši se za srednji vijek magistrira, 1984., na temu ’Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje’, a potom stječe doktorat, 1988., na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na temu ’Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija II. (Nejasno je zašto je doktorirao u Beogradu. Je li zbog toga da u to vrijeme na matičnom fakultetu nije bilo kvalificiranih stručnjaka za to razdoblje ili je Beograd bio jedini gdje se moglo doktorirati). Nakon toga slijede promaknuća u docenta, izvanrednog, redovnog i, konačno, u trajno zvanje redovnog profesora. Pokazujući interes za srednji vijek logično je bilo da će se nastaviti baviti tim razdobljem. Shvativši da to nije baš od nekog interesa i, k tomu, nije profitabilno prelazi na hrvatsku povijest 20-og stoljeća fokusirajući se na NDH, Jasenovac i stradanje Židova, o čemu govore objavljene knjige: Holokaust u Zagrebu, Židovi u Zagrebu, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Povijest Hrvatske 1945-2011, Dvadeset Godina samostalne Hrvatske, Jasenovac i druge.
Na osnovi objavljenih knjiga i drugih radova moglo bi se zaključiti da se radi o besprijekornom sveučilišnom profesoru, znanstveniku koji zaslužuje epitet ’’uglednog povjesničara’’ čime ga obasipaju u sklonim mu medijima.
Pripravan na falsificiranje i znanstveno nepoštenje
Ono, međutim, što ne ćemo naći u tim medijima, a nalazimo na Internetu kao reakciju na njegove istupe je sljedeći komentar:
Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Drugim riječima, kako profesor Brandt tvrdi, Ivo Goldstein je sklon falsificiranju i znanstvenom nepoštenju odnosno izmišljanju. Ovaj citat iz Brandtove knjige dugo kruži Internetom da ga je gotovo teško ne zapaziti. Začuđujuće je da se glede citata nisu, koliko je poznato, oglasili prozvani Ivo Goldstein, a ni njegovi simpatizeri koji bi, u skladu s novinarskom profesijom, trebali to istražiti i objaviti.
Pretpostavimo da profesor Brandt uopće nije objavio spomenutu knjigu i/ili da je navedeni citat lažan, kako onda protumačiti Goldsteinovu izmišljotinu kada je u emisiji NU2, u lipnju 2018., kod Aleksandra Stankovića, govoreći o svojoj knjizi Jasenovac, tvrdio da su ustaše 1945. koristile drobilicu kostiju u Jasenovcu da unište dokaze navodnih masovnih pogubljenja. Naravno, njegov istomišljenik Stanković nije postavljao dodatna pitanja u vezi s drobilicom.
Na ovu izmišljotinu reagirali su istraživači jasenovačkog radnog logora tražeći da Goldstein podastre dokaze na što je, kao standardnu metodu, primijenio ignoriranje.
Od onih koji su reagirali na izmišljotinu treba istaknuti akademika Josipa Pečarića kad je javno Goldsteina nazvao ’’Ivo Drobilica’’, nakon čega je taj nadimak postao toliko popularan da ga čitatelji na portalima od tada tako i nazivaju.
A odgovor na pitanje u naslovu je – ne, jer kako je ’’Ivo Drobilica’’ istaknuo u ovom intervjuu: ‘Dio problema koje danas imamo proizlazi iz toga što gradimo društvo na temeljima ideja Stepinca i Tuđmana, a zapravo nam oni ni po čemu ne mogu biti idejni vođe. Upravo suprotno.
Oh là là – regirali bi Francuzi
Oh là là, kako bi reagirali Francuzi. Eto, nakon što nam je ’’otkrio’’ tko i što su bili bl. A. Stepinac i dr. F. Tuđman, sad nam je jasnije zašto nam ne mogu biti idejni vođe. Prvi, zbog svoje uloge kao biskup Katoličke crkve za vrijeme NDH, a drugi, da nije shvaćao što su to liberalnodemokratske vrijednosti – a suprotstavljanje antisemitizmu jest jedna od njih. Ovo, dakako, potiče na neka pitanja i razmišljanja. Jedno od toga je jesu li ’’otkrića’’ o Stepincu i Tuđmanu u rangu ’’drobilice kostiju’’. Drugo, što se nameće, je li ’’ugledni povjesničar’’ neki vrhovni arbitar koji odlučuje tko nam može, a tko ne može biti idejni vođa. Ili je član neke globalne javne/tajne organizacije koja nrodima određuje/ nameće tko im može, a tko ne može biti idejni vođa. Bilo bi onda poželjno da nam, kao ’’ugledni povjesničar’’ iliti ’’vrhovni arbitar’’ predloži kandidata. Nema dvojbe da bi on predložio satrapa, ratnog zločinca, zvanog Tito, čiju je sliku držao u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu kad je bio veleposlanik, a potporu bi sigurno dobio od onih 20 posto koji ne prihvaćaju neovisnu Hrvatsku.
Tko mu je manje mrzak: Pavelić ili Tuđman?
Osim izrazito negativne ocjene koju je Goldstein izrekao o Tuđmanu u ovom intervjuu, a koja nije spomenuta, je i ona u kojoj ga javno optužuje za revizionizam što je dodatni razlog da se posebno okomio na njega. Od svih hrvatskih povijesnih ličnosti koje je opisao u knjizi ’’Antisemitizam u hrvatskoj od srednjega vijeka do danas’’, izgleda da mu je najomraženiji dr. Franjo Tuđman. Pretpostavimo da se ’’ugledni povjesničar’’ nađe u situaciji da se mora odlučiti između Pavelića i Tuđmana sigurno bi bio za Pavelića iz jednostavnog razloga jer je njegova NDH trajala četiri, a Tuđmanova traje već trideset godina. Ne mireći se s postojanjem Tuđmanove Hrvatske, na kraju intervjua, istaknuo je da intenzivno radi na knjizi o povijesnom revizionizmu i neoustaštvu, koju planira objaviti početkom sljedeće godine. U skladu s najavom možemo očekivati da će Tuđmanovu Hrvatsku nazvati neo-NDH.
Preuzeto s portala hrvatskonebo.org
A. Periša
