By Najnovije “uporište ustaša i fašista” u Hrvatskoj je, vjerovali ili ne, Domovinski pokret ‘Miroslav Škoro’ – sudeći barem po izjavama naših “antifašista”, kako onih iz vodeće lijeve stranke, tako i političkih marginalaca istog usmjerenja raspoređenih u strančice i skupine iz kojih se kao iz busije pokušavaju dočepati mrvica vlasti, na sve raspoložive načine, pa i tako što u javnost iznose svoje bolesne fikcije.
Čuvari jasenovačkog mita, negatori masovnih komunističkih i partizanskih zločina genocida i apologeti propalog sustava skriveni iza “antifašizma” misle kako će tom halabukom i nebuloznim trabunjanjima sakriti krvave tragove što su ih njihovi ideološki prethodnici ostavili diljem bivše Jugoslavije u preko 1.700 masovnih grobnica. Nadaju se kako će ta lavina objeda, kleveta i gnjusnih laži pokriti istinu o Hudoj jami, Križnom putu, Jazovki, Gračanima, komunističkom Jasenovcu i tisućama drugih stratišta na kojima su četnički i partizanski nož, četnička i partizanska strojnica, četnički i partizanski krvnik dijelili svoju “pravdu” ubijajući stotine tisuća zarobljenih vojnika, žena, djece i staraca.
I ta nas kamarila danas (okupljena u široku lepezu lijevo-liberalne struje, počevši od Radničke fronte, GLAS-a i SDSS-a do SDP-a, IDS-a i Mrsićevih Demokrata) planira voditi u “bolju budućnost” stazama svojih prethodnika – najvećih zločinaca u povijesti ljudskog roda koji su u XX. stoljeću pobili oko 150 milijuna ljudi diljem zemljine kugle.
Za njih je svaka konzervativna stranka “ustaško” i “fašističko” uporište, svaki kršćanin i katolik “taliban”, a svaki Hrvat koji drži do svoga nacionalnog dostojanstva i povijesne istine “nazadnjak”, “revizionist” i “apologet ustaštva i fašizma”.
I nije slučajno da nas ove papige s lijevo-političkog spektra svako malo (pogotovu u vrijeme izbornih kampanja) zasipaju takvim nebulozama i trasiraju nam “put u budućnost” preko svoje propale ideologije koja se rodila u krvi, preživljavala na krvi i leševima ljudi i kao što dobro znamo propala u krvi (čemu smo svjedočili 90-ih godina prošlog stoljeća).
Četničko-komunistički savez i danas je na djelu. I to balkanski. Ono što naši “antifašisti” u Hrvatskoj govore o nama kršćanima i konzervativcima po običaju se ne razlikuje od poruka koje nam stižu iz Beograda od Aleksandra Vučića, Vojislava Šešelja, Ivice Dačića, Aleksandra Vulina i drugih velikosrpskih fašista. I to je najbolji pokazatelj s kime mi u Hrvatskoj imamo posla.
Kad im se na tako bolesne objede i gnjusne laži uzvrati, slijedi optužba kako se mi “vraćamo u prošlost”. Vrlo zanimljivo i za one koji još uvijek nisu prozreli njihovu metodologiju možda neobično.
Naši crveni fašisti koji se kriju iza “antifašizma”, u jednakoj mjeri koriste i staljinističku i nacističku formulu propagande – jer to je jedna te ista doktrina.
Ne zaboravimo kako su Hitler i Goebbels svoju propagandnu matricu kreirali upravo na staljinističkom iskustvu, jednako kako su i elaborate sovjetskih logora (gulaga) usvojili i na temelju njih stvorili svoje logore smrti. Dva stara saveznika, Hitler i Staljin – jer Sovjeti su već od 20-ih godina pomagali njemačku vojnu industriju i tako omogućili Hitleru stvaranje ratnog stroja a potom kao ogorčeni protivnici “trulog imperijalističkog Zapada” aktivno se uključili u rat na strani Nijemaca (u vrijeme Bitke za Britaniju od 10. srpnja do 31. listopada 1940. godine), da bi na kraju 1939. godine potpisali i dva sporazuma o miru, suradnji i prijateljstvu i podijelili Europu – bila su dva lica jednog istog zla: totalitarizma koji je po svojoj naravi bio uperen i protiv Boga i protiv čovjeka.
Zato se danas ne trebamo čuditi kad iz usta klaunova političke scene u Hrvatskoj slušamo nebuloze i svjedoci smo pokušaja “progona vještica”.
Oni nemaju nikakvoga suvislog programa, rješenja ni za jedno životno pitanje ovog društva, oni ne znaju ništa drugo osim napadati i klevetati. Na podjelama u društvu stvaraju svoju poziciju i politika polarizacije do koje dovode takvi sukobi je jedini ambijent u kojemu mogu postojati i opstati. Staljinistička matrica je njihovo najmoćnije oružje i oni su jednako daleko od slobode i demokracije danas, koliko su im ideolozi, učitelji i uzori bili prije 80 i više godina.
S takvima je iluzorno upuštati se u raspravu – jer tu dijaloga nema niti ga može biti. Oni jako dobro znaju kako je napad najbolja obrana i tim se sredstvom koriste od vremena Agitpropa do danas. Na svaku njihovu klevetu treba im gurnuti pod nos istinu o suštini ideologije čiji su mentalni sljedbenici i podsjetiti na krvave tragove što su ih ostavili njezini akteri.
Bogu hvala, u ponoć počinje izborna šutnja, pa će i naši neumorni lovci na “ustaše” i “fašiste” odmoriti svoje prljave jezičine, a i mi uši. I nadajmo se da će im već u ponedjeljak jezici biti kraći.
Zlatko Pinter
