By Ako netko iz Vlade ili kao zastupnik u Hrvatskom saboru, poput „Malog“, kako navodno u lopovskim krugovima, nazivaju bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša, bude osumnjičen za zlouporabu položaja i ovlasti te trgovanjem utjecaja u okviru zločinačkog udruženja, završi u Remetincu, i dalje će primati enormnu plaću, kao „nagradu“ za svo zlo koje je učinio prije svega zdravstvenim djelatnicima, ali i bolesnicima.
Mediji izvještavaju da će svakog mjeseca i dalje primati plaću od 4000 eura!
To je inače bilo malo za „Maloga“, (kao i niz drugih pogodnosti), pa se navodno upustio u kolo s navodnim kriminalcima, koji su se s njim, kao ministrom, igrali kao školska djeca skrivača.
Ovog ministra nema na popisu hrvatskih branitelja, niti smo ikada čuli da se kao liječnik uključio u humanitarne akcije, odnosno da je negdje na bojišnici pomagao stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
Kad netko završi poput „Maloga“, onda odmah treba biti suspendiran, i po pitanju primanja plaće, ali i svega drugoga, do okončanja sudskog postupka. (Presumpcija nevinosti ili Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno, nažalost ne vrijedi i za većinu medija).
Beroš nije osramotio samo svoju struku, svog političkog šefa, već je još više ljudima ogadio politiku i političare. (svaka čast iznimkama), pa se, prije svega mladi, sve više pitaju: U što se pretvorio Hrvatski sabor, nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj?
Ovo državno tijelo, koje bi trebalo biti primjer i to na svim društvenim, političkim i inim razinama, srozalo se do dna. Može li niže?
Naime, nije nam poznato, je li u svijetu postoji neki sličan „sabor“, gdje od tako velikog broja zastupnika na sjednicama obično sjede njih desetak – dvadesetak, i onda se sve pretvara u „igrokaz“, a najmanje u ono što je zadaća ovog tijela.
Ta mala skupina pretežno oporbenih zastupnika jednostavno se dobro zabavlja.
Lupaju kao Maksim po diviziji! (Svaka čast iznimkama).
Pričaju, pričaju – samima sebi!
Kad dođe do glasovanja (kad se „steknu uvjeti“) tada su saborske klupe, poglavito onih koji su na vlasti, pune, i što je najvažnije nema iznenađenja, jer svi glasaju kao jedan, odnosno kao oni u Sj. Koreji!
Možda bi stoga bilo najbolje (i najjeftinije) da se saborska zasjedanja održavaju jedino u dane glasovanja, tim prije što mediji, poglavito HRT (gdje nema cenzure?) na trećem ili četvrtom programu izravno prenose sjednice koje su od važnosti za one na vlasti.
Oporba može pričati i pričati.. Uvijek ima neki kao što je bio legendarni „bago“ koji prigodom javljanja hrvatskih „nacionalista“, kad je tamo,primjerice, sjedio jedan Glasnović, viče – „ugasi kameru“!
Kad se slučajno pita: pa, gdje su svaki dan toliki bogato plaćeni zastupnici, onda se dobije odgovor da rade i kad ne rade!
Slično je bilo i u komunizmu. Partija je radila i kad nije radila!
S druge pak strane, saborske sjednice povremeno dođu slušati i gledati i pojedini učenici raznih škola.
Kakvi su im dojmovi, i što mogu naučiti?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
