By Podjeli
Zima popušta, proljeće se osjeća u zraku, ali bit će to tužno proljeće za mnogo ljudi na svijetu.
Srce slamaju slike ljudi koji se drže blizu svojih srušenih domova, vani na zimi, bez ičega , samo s tugom za svojima.
Tuga ih drži prikovane i ne mogu otići tamo gdje bi bili sigurni. Napuštanje nade da je još netko živ , najteži je dio oporavka.
Kod nas nakon tri godine od potresa ljude još uvijek pokušavaju preseliti iako su oni čvrsto naumili ostati. Suludo je tražiti da stari čovjek napusti život i kakav poznaje i ide u potpuno nepoznato, ma kako god znao da će tamo imati bolje uvjete.
Novi ministar priča o tome kako će zbrinuti ljude tako da će ih preseliti na neko drugo mjesto umjesto da se uhvati gradnje. Onaj tko je iz svoje kuće ušao u kontejner iz kontejnera će samo uči opet u svoju kuću.
Ako su to ljudi koji su živjeli od zemlje u nekom drugom okruženju ne bi se snašli , a gubitak veze sa svojom zemljom je za njih gore od potresa.
Od svih strahota koje smo vidjeli ovih dana ima ipak jedna lijepa slika, rodilište u Gaziantepu jednom od najteže stradalih gradova u Turskoj dvije medicinske sestre usred najjače trešnje utrčale su u sobu s inkubatorima i pokušavaju spriječiti da se inkubatori s malim tek rođenim bebama ne prevrnu.
To su žene, majke, heroji ove nesreće, mnoge je strah natjerao na instinktivni bijeg, ali one su pobijedile strah, potisnule poriv za samospašavanje i učinile ono što malo ljudi može.
Mislile su na druge u najvećih opasnosti za svoj život.
Te će žene za koji dan biti zaboravljene , svijet će se vratiti divljenju nogometašima, a našu domaću scenu zabavljat će prijepori oko nastupa na Dori.
Površnost ljudi uništava sve tradicionalne vrijednosti koje smo naslijedili, djeca Afrike rade kao robovi za pomodne krpice bogatih, koje obožavaju milijuni ljudi radi plastične ljepote,
Naša zemlja ne zaostaje za tim trendom kod nas doma, političarke koje su se domogle funkcija bez znanja, ucjenama pokušavaju doći do novaca kojim bi kupovale stvari koje bi ih činile popularnima. Za torbice i parfeme spremne su prodati nacionalnu imovinu.
Licemjeri u politici najgora su opcija, neki misle ako stave kravatu određene boje, da su svoje učinili, drugi bi uvodili disciplinu za neke druge ljude, a oni su tražili krivine kad je njihova guzica bila u pitanju.
Oporba se izuzima od pojedinih rasprava, a trebali bi svojim odlaskom iz Sabora ukinuti legalitet cijelom Saboru. Često gledamo scene gdje se zastupnik obraća Saboru s “poštovani zastupnici” praznim klupama u Saboru.
Praznu klupa u Saboru građani RH plaćaju oko 150 eura u danu, svaki sat oko 18,7 eura zastupnik dobije otprilike satnicu, koliko je za 300 000 ljudi u Hrvatskoj dnevnica.
Ako znamo da se od oporbe prijedlozi ne prihvaćaju, da se svi amandmani na zakone odbacuju, oni svojim prisustvom omogućuju HDZ -u da i dalje uništava Hrvatsku.
Sve drugo je samo prazna priča. Dopustiti HDZ – u da piše Izborni zakon je veleizdaja svih građana Hrvatske.
Stanje u zdravstvu je užasno, stanje u socijalnoj skrbi je grozno, plaće među najmanjima u Europi, a cijene 2% veće od europskih, a mi čekamo da nam Zlata pročita milijune listova optužnica da vidimo tko je sve upleten u korupciju.
Oni koji su u prilici to prekinuti čekaju da im istekne mandat koji im osigurava sigurne i dobre plaće i puno slobodnog vremena.
Dosta čekanja, milijun građana nema dovoljno za život, počnite cijeniti ljude koji balansiraju na rubu gladi, iako rade, ili su svoje odradili.
Profitere na nesrećama ljudi moramo maknuti s mjesta gdje se vodi politika, licemjeri, salonski političari koji nam dociraju s visina, nam ne trebaju, već ljudi koji znaju što je rad, koji znaju i hoće.
Predstave u Saboru s praznim klupama i licemjernim pozdravom “štovani zastupnici” ne smiju imati reprizu.
Vrijeme je za zastor, predstava vrijeđa inteligenciju građana i spada u performans, a ne u život.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
