By Hrvatski Branitelji protiv simbola Titinog totalitarizma
Partizani se nisu ustali protiv velikosrpske, agresije, četnika, Crnogoraca i JNA, oni su stali po strani i bili promatrači u nadi da mi Hrvatski branitelji nećemo uspjeti.
Novinar(ka) bi se upustio(la) u podučavanje, da je petokraka iz 1941, osvijetlila obraz (ali okrvavila je ruke do ramena hrvatskom krvlju), i da ne doživljavamo kao okupatora, ubojice, pljačkaše, silovatelje jer to nije ta petokraka. E, ali petokraka je ista. Zato Korčulanski branitelji ne trebaju poduke iz lažne povijesti. U rat su krenuli s krunicom oko vrata i vjerom u Boga. Zato je naš pozdrav bio, Bog i Hrvati a ne partizanski Zdravo.
U želji da crnogorske okupatore prikaže kao mirotvorce a ne ubojice i agresore u Morinj na ploči piše i sljedeće: „Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotilo ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su preživjeli zatočeni. Da se više nikada ne ponovi.”
Inače, prema toj ploči u Morinju, otkrivenoj u prisutnosti u to vrijeme aktualnih crnogorskih ministara, hrvatskih lokalnih vlasti, i predstavnika dijela braniteljskih udruga, nas Crnogorci 1991. nisu ni napali jer na njoj piše: „Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 11. 1991. – 18. 8. 1992.) za zatočene hrvatske civile i branioce“.
Može na ploči pisati bilo što. Zasigurno neće pisati da je Bokokotorski zaljev, zaljev Hrvatskih svetaca, Tito dao od hrvatskog teritorija Crnoj Gori. Sigurno neće pisati da je Školski brod Jadran, kojeg nisu vratili hrvatski brod. A zloglasni zatvor MORINJ, nije takozvani već je pravi. Kao što su brodovi koji su probili pomorsku blokadu Dubrovnika odlazili na kontrolu u Zeleniku da provjere Crnogorci što nose okupiranom Dubrovniku.
Naravno uz hranu, lijekove, razne druge potrepštine i oružje se dopremalo sakriveno u brodu. Novinar(ka) nadalje navodi: “Kukao je nedavno, usred sjednice tamošnjeg parlamenta, četnički vojvoda Andrija Mandić, inače predsjednik crnogorske skupštine, kako neće moći više ljetovati na Korčuli, nakon što je njega i još neke mu kolege političare, Hrvatska proglasila nepoželjnima u svojoj zemlji.”
A podvala novinara da nam nije smetalo što četnički vojvoda Andrija Mandić ljetuje godinama na Korčuli. Kao da ljetuje kod nas? Ili je netko od branitelja znao ili ga ugostio. Pa puno je veća mogućnost da je ljetovao godinama kod ideoloških prijatelja, koji imaju privatne plaže na pomorskom dobru i još ih reklamiraju na Booking-com, kao Škafo..
Spominju novinari i crnogorskog narodnog heroja Nikolu Martinovića, koji je poginuo na Korčuli. I po njemu se zvala osnovna škola u Smokvici. I po njemu se zvao torpedni čamac JNA, koji je pucao po Splitu i Korčuli u Domovinskom ratu. Mudrog li ratnika koji je za svoj položaj odabrao smokviško groblje i minobacačem pucao po neprijatelju. Kao da crkve, groblja nisu ucrtani i orijentiri u svim vojnim kartama.
Bilo bi puno mudrije isticati naše heroje iz Domovinskog rata koji su pali i položili živote od crnogorskih agresora, nego partizane iz Crne Gore. Iz svega navedenog, korčulanski se branitelji ne ponose partizanima, a niti politikom jednoumlja, u kojoj svi koji nisu bili kao oni bili klasni neprijatelji koje treba likvidirati a mnoge i jesu. Ili su pak prognani po svijetu. Osuđujemo njihove zločine nad Hrvatima.
Neka se nitko od njih ne hvali lažima da je antifašizam u preambuli Ustava RH, to nije istina. U preambuli ustava su odluke ZAVNOH-a. A to je nešto posve drugo. I temelji se na povijesnoj težnji Hrvatskog naroda za samostalnom Hrvatskom. Žrtve su likvidirane bez odluka suda, bez dokaza krivnje, bez prava na obranu, ubijane i najčešće bacane u jame. Laž je bila argument za „optužbu“, mržnja je bila dokaz za „osudu“, a zloća razlog za izvršenje kazne. U pariju se nije smjelo sumnjati, niti u njenu pravednost, partiji se bespogovorno trebalo vjerovati na riječ, ako se ne vjeruje partiji postao si narodni neprijatelj kojega bez suda može ubiti bilo tko od partizana.
Ovih rujanskih dana u Korčuli je bila promocija knjige Ante Lešaje “Zatiranje povijesne memorije”, u kojoj Lešaja piše o brojnim uništenjima spomenika iz NOR-a. Opet s ciljem da se veliča NOR i blati RH, ne spominjući koliko su ih sudionici NOR-a uništili u gradu Korčuli razbivši i unakazivši mletačke lavove, nad čime se svake godine turisti zgražavaju. A ne spominje taj antifašist križ i oltar pored jame Bultina u Lumbardi. Kako ga antifašisti „ukrašavaju“ svojim simbolima i bojom najbolje govori slika jame Bultina u prilogu.
Promocija knjige nije slučajno odabrani trenutak, naprotiv režiran je tako da bi uveličao spomenutu godišnjicu, a oblatio sve druge koji ne podupiru njegove pokušaje lažiranja i prikrivanja istine. Da bi imali opravdanja za promociju u Korčuli, baš sada se u Račišću prethodno dogodilo da je netko xy polio, ovaj put crnom bojom, spomenik NOR-a.
Antife po potrebi samo mijenjaju boje a rukopis i počinitelja je isti. (kao i svastika na Poljudu). Kada oni oskvrnjuju spomenike to nije vandalizam i ne zaslužuje osudu, ali su vrlo bučni ako se radi o spomenicima njihove ideologije. Upravo sada, kada se spremilo i organiziralo impresivno uz veliku pompu u čast NOR-a i korčulanskih partizana proslaviti okruglu 80. godišnjicu, nije li baš znakovita ta aktivnost na spomeniku u Račišću? Zato antifašisti Korčule iskrivljujući povijest navodeći: Parola je besmislena sama po sebi , a u svom dubljem sadržaju bi trebala značiti da Korčula može biti Ustaška ili Talijanska – treće nema. Ovom rečenicom pokazuju nevjerojatan prezir prema današnjoj Hrvatskoj, gotovo da ju ne priznaju, što je posebno skandalozno.
Korčula može biti samo Hrvatska, poručujemo antifama. Korčulanski branitelji poštuju da se 1991. godina otok Korčula izjasnio kome pripada. Brojni branitelji otoka su hrabro i odlučno stali u obranu Domovine Hrvatske. Znali smo tada, znamo i sada i ubuduće što nam je za činiti, i ne treba biti nikakve dvojbe da ćemo uvijek na ovakve i slične provokacije odlučno i primjereno uzvratiti. Ovu našu reakciju shvatite kao dobronamjernu u cilju da se više ne ponovi. I tko li da je izvjesio natpis, KORČULA JE HRVATSKA NE PARTIZANSKA imao je pravo.
Završetak feljtona
Autor anoniman,
Uredio Marko Mujan
