By HKV je 26. rujna prenio članak g. Branimira Stanića, urednika Glasa Koncila, o prešućenim dijelovima govora Generalnog tajnika UN-a Antonia Guterresa na 77. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda. Naglašeno je da je u opasnosti Povelja Ujedinjenih naroda i ideali koje ona predstavlja zbog „kolosalne globalne disfunkcije“ međunarodne zajednice. „Što je kršćansko u govoru glavnoga tajnika Guterresa“ pita se gosp. Stanić i odgovara: „Doslovno ništa nije izravno katoličko i kršćansko jer se nije koristio religijskim pojmovima u svojem govoru. No duboko su kršćanski dijelovi govora u kojima je istaknuo istinsku zabrinutost za opstanak čovjeka u njegovu dostojanstvu, a time i čovječanstva.“ S ovom se tvrdnjom čovjek ne može ne složiti.
Povelja UN-a i Ustav Republike Hrvatske sadrže ista ili slična jamstva glede čovjekova dostojanstva, ljudskih prava, temeljnih sloboda, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava. Ideja o nepovrjedivom dostojanstvu pojedinca, bez obzira na njegov društveni položaj i njegove sposobnosti, u skladu je s klasičnim humanizmom koji je nadahnut kršćanstvom. Činjenica da imamo neotuđiva prava jednostavno zato što pripadamo ljudskoj vrsti, uvjerenje je koje je ukorijenjeno u biblijskoj slici o čovjekovoj sličnosti Bogu, što ni prosvjetiteljstvo nije uspjelo eliminirati iz svoga svjetonozarskog sustava.
Početak hrvatskoga Ustava, doduše, ne glasi „U ime Boga Svemogućega“ kao što je slučaj kod ustava pojedinih kršćanskih država, ali to ne isključuje hrvatsku tradiciju poštivanja Boga i njegovih zakona. Ustav je u već spomenutim odredbama nastojao spojiti kreativni potencijal novonastajuće politike s narodnom tradicijom. Time bi svi društveni i gospodarski čimbenici služili životu u kojem bi čovjek mogao biti uspješan, a da pri tom ne sklizne u megalomanijski ponor.
Međutim, Hrvatskoj se dogodila „kultura besramlja“ sa strašnim gubitkom ljudskoga. Gledamo ljude koji nesmiljeno kradu, državnu vlast koja ih je postavila na takva mjesta bez spremnosti da preuzme odgovornost za svoje promašaje, te sumorna lica ljudi pretvorenih u objekte u dosad neviđenoj mjeri. Vrijednost pojedinca je svedena na glasački listić, a dostojanstvo izravno ovisi o optimiziranju vladajućih koji se ponose postignutom krivuljom na dvojbenim ocjeniteljskim listama (Reyting-Quote). Pri tom čovjek iščezava sa svim svojim atributima pred dehumaniziranom svijesti političara transformiranih u male bogove. Takvima ne treba slobodan već ovisan čovjek, neupitno lojalan. Nekad je sloboda savjesti bila sloboda pred transcendentnim Autoritetom. Tempi passati!
Iz biblijske perspektive želja za uzdizanjem od stvorenja do statusa Stvoritelja stara je koliko i čovječanstvo. Što se čovjek, koji je preuzeo odgovornost za narod i državu, više uzdiže u visine i bježi od stvarnosti, sve stvarno pada niže. U tom se umišljenom letu ne gubi samo trag svemu humanom, nego se ruši demokratski društveni ugovor, sve propada, ljudi bježe iz zemlje. Posljednjih stotinjak godina hrvatske povijesti najbjelodaniji su dokaz tragičnosti kumirskoga odnosa prema svome narodu.
Današnji problem, ne samo hrvatskog društva, je da Mojsijev Dekalog (Deset zapovijedi) i Isusov Govor na gori uopće nisu poznati. A upravo se na njih pozivaju gotovo sva načela Ustava od nepovrjedivost ljudskoga dostojanstva, popraćenog riječima poštuj, ljubi, ne kradi, ne ubij, ne laži, budi vjeran, do prava etničkih i nacionalnih manjina i dužnost solidarnog odnosa prema drugima. Dakle, društvo danas prije svega ima problem nepoznavanja izvora ustavnih jamstava. Hrvati bi se trebali jako zabrinuti što oni, koji ih vode i pri tom se pozivaju na Ustav RH, uostalom kao i oni koji se pozivaju na Povelju UN-a, ne prepoznaju najvažnijega Europejca i Tvorca navedenih prava, slavnog Nazarenca. Ustav i Povelja imaju isti izvor i doživješe istu sudbinu! Nepoznavanje izvora stavlja u pitanje odanost Ustavu je li ona dugoročna i uopće moguća? Ako ne znate da postoji izvor Cetine, kako ćete točno otkriti gdje je voda zagađena i zbog čega riba ugiba? Ignorancija leprša u neodgovornoj aroganciji!
„Mogu što hoću“ u 21. stoljeću nije samo zloraba demokratskih načela, nego puno više neutaživa potreba pretvoriti se od slabašnog stvorenja u idola. „Laž je izjava izrečena s namjerom da se iznese neistina“ (Sv. Augustin: Mendacium est enuntiatio cum voluntate falsum enundiandi). Sliku sličnog lažnog „velikana“ obradio je nobelovac Elias Canetti u knjizi „Gomila i moć“. Pretvoriti državu u groblje a narod u nepokretnu gomilu daje idolu moć koja lako izgradi sustav posvemašnje kleptokracije popraćene neodgovornim pljeskom neodgovornom vladaru! To je nepropustljiv, zatvoren, hermetični sustav bez mogućnosti reformiranja. „Hrvatska može biti samo ono što smo mi sami – ništa drugo i ništa više“ zapisa hrvatski književnik i uznik Vlado Gotovac. Je li se danas teško složiti s ovom tvrdnjom?
Tihomir Nuić
