By Iako u svojim javnim nastupima kad je god to prigoda, Andrej Plenković izjavljuje strogi otklon od Ive Sanadera, nažalost puno se poveznica može pronaći između ovih dvoje HDZ-ovih prvaka. Pored naoko vidljivih karakteristika osobe kao što je arogancija i narcisoidnost, puno je opasniji „modus operandi“ obadvojice stranačkih lidera koji se u mnogo područja vođenja vlade poklapaju.
I jedan i drugi spremni su koalirati i sa crnim vragom da bi zadržali svoje osobne pozicije moći ugrožavajući dignitet i opstojnost hrvatskog naroda, a koliko god su bili drski i beskrupulozni na domaćoj političkoj sceni, kad je trebalo iskazati servilnost prema suludim i bolesnim zahtjevima Brisela, tu su se natjecali u servilnosti i poniznosti prema ovim modernim europskim kolonizatorima.
Područja gdje su ova dva lidera isti kao jaje jajetu je način na koji se biraju kadrovi na ključna mjesta bilo u vođenju državnih institucija ili pak u vođenju najznačajnijih poduzeća u državnom vlasništvu. Sva pogubnost ove sheme odabira servilnih, a u pravilu nestručnih podanika, izbijaju na površinu na uvid cjelokupnoj hrvatskoj javnosti osobito ovih dana kroz lakrdiju s tako postavljenim čelnim ljudima DORH-a. Apsurd ovog stanja doživio je svoj klimaks u saboru nerazumnim i nasilnim izglasavanjem Godišnjeg izvješća o radu ovog tijela u kojem je na najdrskiji način prešućen dio koji se odnosi na propuste DORH-a, iako su isti javno navedeni na konferenciji za tisak čelnica ovog tijela.
Zanimljivo je da se kod izbora kadrova, kada se radi o državnim ustanovama najčešće poseže za ženskim kadrom zanemarujući stručnost i profesionalno iskustvo potrebno za dotično radno mjesto. Svi oni koji imaju neko iskustvo u vođenju kompleksnijih poslova, bilo u realnom sektoru ili pak u državnim ustanovama, znaju da muškarci u pravilu po svojoj naravi u dominantno muškoj kulturi, ne mogu iskazivati ni približno takvu poslušnost i lojalnost svojim „gospodarima“ kao što je to slučaj sa ženama. Takvu vrstu manipulacije do vrhunca je doveo notorni Nadan Vidošević vođenjem naočigled periferne institucije kao što je to Gospodarska komora, gdje se bez ikakve pozornosti SOA-e, DORH-a, USKOK-a i svih ostalih sudionika organa progona, odvijala „uspješna“ operacija „cijeđenja“ desetina milijuna kuna za privatne džepove, korištenjem cijele ergele svojih podanica.
Izbor kadrova na vodećim pozicijama u poduzećima u državnom vlasništvu biti će upisan u antologiju bezobraštine i pokvarenosti i jednog i drugog lidera. Obadvojica su slijedili u dlaku isti obrazac prema kojem se u pravilu postavljaju na radna mjesta s kojih se nažalost upravljaju izravno ili posredno s 60% BDP-a ove države, nestručne i najčešće nemoralne ljude bez ikakvog iskustva potrebnog za vođenje složenih velikih sustava, ali zato poslušnih svojim političkim gospodarima do krajnjih granica, te u pravilu dovoljno glupih da nisu u stanju prepoznati kada su u slijepom izvršavanju zahtjeva svojih mentora ušli u područje kaznene odgovornosti.
Možda ćemo u ovoj iscrpljenoj zemlji jednog dana svjedočiti slučaju da je pokrenut postupak i zbog krivih poslovnih poteza odgovornih osoba društava u državnom vlasništvu, pored tu i tamo slučajeva gdje izbije afera zbog sitnog kokošarenja nekog od ovih kadrova, a takvih slučajeva već sada ima toliko da bi konzumirali sve resurse SOA-e DORH-a USKOK-a i svih sudova u državi na veliku radost prebogate odvjetničke elite.
Ipak postoje neke razlike između ovih dvoje lidera. Sanader je u maniri nepopravljivo bolesnog kleptomana posezao i za najsitnijem kokošarenjem te je uzimao svugdje i od svakoga suludo se izlažući da bude „provaljen“ i kod najsitnijeg plijena, a Plenkovića, ako je uključen u „hranidbeni lanac“ a sve indicije na to upućuju, „krasi“ osobina političara čija se rola naslućuje samo u višemilijunskim muljažama. Možda me vrijeme koje je pred nama i demantira, a ja duboko vjerujem u onu staru narodnu mudru izreku „Zaklela se zemlja raju da se sve tajne odaju“. Hoće li i Andrej Plenković doživjeti isti epilog kao i Ivo Sanader? Plenkovića za razliku od Sanadera koji je donekle imao mjeru, „krasi“ osobina da svoju volju provodi preko gomile nestručnih kadrova, političkih administrativaca s dugogodišnjim studentskim stažom ili pak kupljenim prometnim ili fakultetom sigurnosti i zaštite najčešće u poznim četrdesetim godinama. Ovaj žilavi narod može samo promatrati kako se besramno masakriraju najdragocjenije državne kompanije ( HEP, Hrvatske šume, Hrvatske vode, Plinacro, Hrvatske željeznice….) vođene stranačkim nestručnjacima – političkim administrativcima. Do tada treba preživjeti bez velikih ožiljaka i trauma, a što nimalo neće biti lako.
Anđelko Jeličić
