By Emisija “Multikultura” (“Hrvatski radio” Prvi program, 18. rujna 2021. godine u 16:05) bila je obilježena vrlo “afirmativnim” komentarom vezano za “molitveni skup” u Jasenovcu kojem su pet dana prije (13. rujna) pored ostalih uzvanika bili nazočni potpredsjednik hrvatske Vlade, Boris Milošević, predsjednik SDSS-a, Milorad Pupovac, predsjednik genocidnog entiteta u okviru BiH (“Republike Srpske”) koji negira srpski zločin genocida u Srebrenici, Milorad Dodik, nasilno u Cetinju novoustoličeni “mitropolit crnogorsko-primorski” iz redova SPC, Joanikije i njegov pretpostavljeni, srpski patrijarh Irinej, koji još uvijek obnaša i dužnost mitropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije. Kao da smo slušali beogradski RTS ili banjalučki RTRS. Sramotno da sramotnije biti ne može.
Emisija je iskorištena kako bi se stalo u obranu lažnog jasenovačkog mita i protežirala propaganda SPC, iako ta tema nije niti bila navedena u sadržaju emisije:
“Trinaestoga rujna počeo je popis stanovništva, prvi put i digitalni. Potpredsjednik Vlade Boris Milošević pozvao je građane da iskoriste mogućnost samopopisivanja i da je važno da se svi mogu slobodno izjasniti o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. I udruge nacionalnih manjina pozivaju pripadnike svojih zajednica da se izjasne kao pripadnici nacionalne manjine. Uoči 15. rujna, Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac održao je izvanrednu konferenciju za medije. Poručio je da Srbi, ali i druge manjine, u Hrvatskoj moraju poštovati hrvatske zakone koji se odnose na isticanje zastava drugih zemalja. Na području Hrvatske nekada je bilo stotinjak sinagoga, a danas niti deset. U Zagrebu je predstavljena monografija profesora Zlatka Karača sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, “Studije o arhitekturi sinagoga u Hrvatskoj”. Na središnjem osječkom Trgu obilježen je 22. Dan Mađara u Osijeku – najveća godišnja manifestacija Mađarskog kulturnog društva Nepkor iz Retfale. Urednica: Željka Mandić.”
(Vidi: https://radio.hrt.hr/ep/multikultura/396098/; stranica posjećena 18. 9. 2021.)
Dakle, netko je u zadnjem trenutku intervenirao kako bi se pamflet pročitao u eteru “Hrvatskog radija”! A nije teško pogoditi tko. Na sramotu svih nas, pogotovu onih koji svojim novcem plaćaju prljavu, huškačku, fašističku antihrvatsku propagandu.
Izrečeni hvalospjev imao je nakanu prikazati aktivnosti SPC kao “pružanje ruke mira i ljubavi”, što je s obzirom na sve što ona čini teški cinizam i čista perverzija. U okviru komentara emitiran je i izvod iz govora patrijarha Porfirija u kojem se on obrušio na prosvjednike na Cetinju prikazujući ih kao nasilnike i pravdajući postupak ustoličenja Joanikija “autokefalnošću SPC koja ima jurisdikciju i nad Crnom Gorom” – a očito ima je i nad Hrvatskom i to ne samo u crkvenom, nego i u medijskom smislu.
Dok u Hrvatskoj od najodgovornijih političkih osoba i državnika pljušte osude ponašanja SPC, pa i vezano za događaje u Cetinju – što je predsjednik Milanović naglasio i prigodom nedavnog posjeta predsjednika susjedne Crne Gore, HRT se još jednom stavio u ulogu glasnogovornika institucije koja je prethodnica i udarna šaka srpskog fašizma, ne od jučer, nego ima već gotovo stotinu godina.
Da je komentar za “Hrvatski radio” i spomenutu emisiju “Multikultura” pisao osobno prethodnik Joanikijev, bivši mitropolit crnogorsko-primorski, ratni huškač i velikosrpski fašist, Amfilohije Radović, ne bi bolje ispalo. Ako je to “multikultura” i ako naša “javna Radio-televizija” pravi ovakve pamflete u korist SPC i njezinih nasilnika, ne trebamo se čuditi provokacijama iz Beograda kojih smo svjedoci gotovo na dnevnoj razini. Tamošnji fašisti su jako dobro akceptirali kako kod nas postoji plodno tlo za ponovno širenje velikosrpskih ideja, u čemu im “Hrvatski radio” nesebično pomaže.
Koja to hrvatska nacionalna institucija ima teritorijalnu jurisdikciju na području Republike Srbije, da bi se takvo pravo priznalo njihovoj SPC? Koja? Kad ćemo jednom prestati priznavati okupaciju što su je Srbi izvršili u okviru Kraljevine SHS, 1. prosinca 1918.? Jako se dobro zna da SPC po svome djelovanju i ponašanju nije dio opće pravoslavne crkve nego nacionalna crkva koja se ističe u etnofiletizmu i radikalnom nacionalizmu, pa joj utoliko prije ne bi smjelo biti mjesta na prostorima drugih zemalja. Kao sljednica “Pećke patrijaršije” (iz 1577. godine), kad se širila pod okriljem Osmanlija, srpska se crkva do sada, pogotovu tijekom XX. stoljeća pokazao pogubnom i destruktivnom u toj mjeri da je sama sebe izopćila iz kruga kršćanskih crkvi.
Etnofiletizam odbačen je kao hereza (jeres) na Carigradskom saboru 1872. godine čije su odluke obvezujuće za sve pravoslavne crkve pa i srpsku, ali ona to nikad nije prihvatila. Štoviše, tridesetih godina XX. stoljeća SPC čini daljnje korake u cilju stavljanja crkvene organizacije u službu srpske naci-fašističke velikosrpske ideologije usvajanjem “svetosavlja” – radikalne nacionalno-vjerske filozofije (tzv. organskog nacionalizma) koja je ponikla iz fašističkog pokreta “Zbor” Dimitrija Ljotića i postala kamen temeljac novovjekog srpskog ekspanzionizma i u kojoj je Rastko Nemanjić (“Sveti Sava”) smješten u središte “srpskog pravoslavlja” kao “srpski Bog” – ne slučajno, jer je rodom iz prve velikaške obitelji koja je tadašnju Rašku počela teritorijalno širiti izvan matičnog područja.
Da su urednici HRT-a ikad pročitali išta od onoga što već desetljećima pišu i govore brojni srpski intelektualci koji svjesni štetnosti i pogubnog utjecaja “svetosavlja” na srpski narod pa i opasnosti koju ono nosi po mir u jugoistočnoj Europi stalno upozoravaju, zacijelo ne bi pravili hvalospjeve destruktivnoj velikosrpskoj ideologiji koja radi o glavi ne samo Crnogorcima, nego i nama Hrvatima, Bošnjacima, Makedoncima, Albancima, pa i brojnim manjinama koje žive u Srbiji i “Republici Srpskoj”.
Zlatko Pinter
