By Ako je svrha izbornog Zakona da se volja birača na najbolji način implementira na sastav Hrvatskog sabora, a svi se zaklinju da je tako, onda se uz ukidanje izračuna mandata po D’Hondtu izborni prag mora smanjiti a ne podizati. Tek smanjivanjem izbornog praga sa 5% na 2 ili 3% (eventualno na 4%) se može govoriti o opravdanosti zabrane predizbornog koaliranja. Sve drugo bi bio samo korak u natrag za demokratski razvoj Hrvatske, i vrlo opasna i nekorektna igra koja ide u prilog tek malom broju stranaka, moguće i samo dvjema….
Jasno je svima da u Hrvatskoj imamo previše stanaka od kojih njih gotovo 90% ništa ozbiljnog ne može uraditi samostalnim nastupom što se potvrdilo i na prethodnim parlamentarnim izborima, i što znači da se po tom pitanju doista nešto treba uraditi, no isto tako i dati odgovor kako je i što dovelo do osnivanja tolikog broja političkih stranaka. Treba jasno kazati da su HDZ i SDP glavni krivci što u Hrvatskoj imamo preko 150 registriranih političkih stranaka od kojih je veliki broj registrirana suprotno Zakonu o političkim strankama, posebno protivno odredbama Čl. 11 u kojem stoji da će se zahtjev za upis u registar političkih stranaka odbiti ako se naziv nove stranke jasno ne razlikuje od naziva već registrirane stranke….
Da se poštovao Zakon o političkim stanakama odnosno spomenuti Čl. 11 onda zasigurno ne bi bilo dopuštena registracija 20-ak umirovljeničkih stanaka, pa skoro isto toliko pravaških itd itd itd.,ali zato nema ni jedna koja bi svojim imenom na isti način mogla naškoditi SDP-u ili HDZ-u…. Ovo ujedno znači i da su vjerojatno uz direktnu potporu ili u najmanju ruku prešutno odobravanje „velikih“ nastale mnoge stranke sa jedinom svrhom kako bi naškodile nekoj drugoj već registriranoj ili pak da unesu dodatnu pomutnju unutar nekog biračkog tijela.
Sama zabrana predizbornih koalicija, čak i uz ostajanje izbornog praga na 5% bi sasvim sigurno natjerala mnoge da krenu u integracijske procese i od desetak ili više stranaka sličnih imena naprave jednu koja bi imala šansu prelaska izbornog praga, što bi uistinu bio ozbiljan pomak naprijed i nešto što bi vjerujem mnogi bili spremni podržati. Sa druge pak strane povećati izborni prag uz zabranu predizbornog koaliranja bi značilo namjerno gušenje demokracije i namjeru da na hrvatskoj političkoj sceni ostane tek nekoliko stranaka, a očita je tendencija da podizanjem praga na 7% uz zabranu predizbornog koaliranja to budu samo dvije, što će vjerujem naići da snažan otpor svih demokratskih struktura u Hrvatskoj.
Lijepo je od predlagača da želi ukinuti model izračuna mandata po D’Hondtu kao nepoštenom modelu po kojem su stranke dobivale mandate koje glasovima bira nisu zaslužili, ali nije lijepo da umjesto toga zagovara bonus mandate relativnom izbornom pobjedniku jer je to onda još veća nepravda od D’Hondt-ovih nezasluženih mandata. Možda bi predlagači trebali razmisliti o izbornom modelu po kojem bi cijela Hrvatska mogla biti jedna izborna jedinica (ili njih npr. najviše 5), da se izborni prag uz zabranu predizbornih koalicija smanji na 3 ili 4%, (možda i da svaka lista mora prikupiti npr. 50 000 potpisa na razini Hrvatske za pravovaljanu kandidaturu), i eto odmah ogromnog iskoraka prema daleko manjem broju izbornih lista što i jeste intencija ako se želi napraviti neki ozbiljniji demokratski iskorak.
Izmjenom Izbornog zakona bi se trebalo riješiti i pitanje zastupnika nacionalnih manjina. Po mom mišljenju to bi se posebno pravo trebalo ukinuti jer pripadnici nacionalnih manjina kao potpuno ravnopravni građani mogu biti na bilo kojoj i bilo čijoj izbornoj listi baš kao što to mogu biti i svi drugi građani Lijepe naše, stoga ne vidim apsolutno nikakvu potrebu da uz to biračko pravo imaju bilo kakvo posebno pravo, pa i ono na dodatne odnosno posebne liste.
U Zagrebu, 20.07.2020.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
