By Često se može čuti kako hrvatski branitelji i stradalnici imaju i žele (velike) privilegije.
Da, riječ je o onima koji su stvarali hrvatsku državu.
Međutim, zastupnici u Hrvatskom saboru vjerojatno su ljudi s najviše (ne)zasluženih privilegija.
Imaju enormno velike plaće, većina tek tu i tamo dolazi na sjednice, ne sastaju se s ljudima koji su ih birali, rade što hoće.
Protestiraju protiv koga god žele, jedino ne vide sebe.
Sada su dva mjeseca (gdje toga ima?) na „zasluženom“ i plaćenom godišnjem odmoru.
Nu, kad se vrate u saborske fotelje iz Dubrovnika, Londona ili Pariza vjerojatno će i oni doživjeti – šok. Naime, nedavno im je poskupio ručak u saborskom restoranu. Više za glavno jelo s prilogom neće plaćati 15, već – 18 kuna!
Zbog tog bezobrazluka ni lijevi ni desni, a još manje tzv. nezavisni ne protestiraju, niti prikupljaju potpise da i ta tema, odnosno „nezaslužene privilegije saborskih zastupnika“ po hitnom postupku dođu na dnevni red.
Relativno često se i od njih u raspravama može čuti kako „ljudi teško žive“, kako su za sve to krivi oni vlasti. Tu i tamo neki od njih znaju se pojaviti (na kratko) na nekom skupu gdje oni koji rade a ne primaju plaće protestiraju. Daju im potporu, a nakon toga brže-bolje sjednu u dobar i klimatizirani automobil i odu u saborski restoran (bez obzira što većina stanuje u Zagrebu) na bezobrazno jeftin ručak.
Dobar dio zastupnika u Saboru nažalost „nema veze“ sa životom.
Tako je bilo i tako će prema svemu sudeći još dugo biti. Naime, oni su ti koji donašaju propise i zakone, pa i o tome da bogato ručaju za – 18 kuna!
Među njima najmanje je onih koji su sudjelovali u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Ali da bi netko zasjeo u saborske klupe to i nije važno, kao ni školska sprema. Najvažnije je da te netko stavi na listu i da te narod izabere. A kad te jednom izaberu miran si do kraja života. Čak se možeš jednom ili dva puta javiti za riječ u mandatu ili jednom ili dva puta doći na sjednice – isto ti se piše.
Danas dvije kuglice sladoleda više koštaju nego obilan ručak zastupnika u Hrvatskom saboru.
Kako ih nije sram, zbog čega se ne bune, zašto se ne sjete onih koji su im dali glas, a dnevno jedva mogu kupiti kilogram kruha?
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
