ČOVJEK S TAVANA…

Ne vjerujte onima koji tvrde da ovo nije vrijeme čuda, itekako se događaju. Zapravo u prirodi postoji nekakav red pa se dogodilo da i Zoran Vakula pogodi. Uz sve nevolje i svinjarije koje nam priređuje naša vlast. uz sve neistine koje nam, sustavno plasiraju svaki dan, uz redovito pranje mozgova sada nas je pogodilo i orkansko jugo. Žao mi barčica koje će potonuti, muke vlasnika da ih osposobe za ponovnu plovidbu kako bi kad se vrijeme utiša mogli spustiti udicu u more. Za jahte ne brinem…ako koja i potone bit će do ljeta nadomještena novom. Oni drskiji kupit će je gotovinom, diskretniji će oprati novce i podići neki kreditić kako bi sve bilo čisto a puk uvjeren da se tajkunčić “žrtvovao” i odrekao svega osim suha kruha i vode samo zato što se ploviti mora.

Naš Sabor, odnosno vladajući, sve revni katolik do katolika koji u stvarnom životu provode Kristov nauk na zahtjev M. Petir odobrio je pišljivih 1.500.000,00 kuna za pomoć progonjenim kršćanima širom svijeta. Namjena je humana, tu se nema što prigovoriti a gospođa je izuzetno empatična – novac će ići za one kršćane koji su progonjeni i kojima vlasti u njihovim zemljama ne dopuštaju obrazovanje kao ostalim građanima samo zato što su kršćani. Sada se situacija unekoliko iskomplicirala i ta minorna suma je nedovoljna. Izlaz vidim ili u ponovnim stavljanju te točke na dnevni red Sabora i korekciji iznosa ili, ako zastupnici odbiju odobriti više preostaje da gospođa Petir zavuče ruku u svoj džep, gricne malo od svoje ušteđevine i gestom velike humanitarke donira barem još milijun i pol za istu svrhu. Jednog dana će i tako morati ostaviti te nemale novce, možda udruzi za zaštitu mačaka. Ne sporim i mačkama bi dobro došli novci ali….

Ovih dana su dvojica zagovaratelja tjelovježbe i zdravog načina života prosvjedujući protiv zatvaranja teretana unijeli svoje sprave za vježbanje u crkvu Sveta mati slobode i tamo nekoliko minuta vježbali. Nečuveno, još su to i snimili i objavili kao da naši vjernici žive u Irskoj, neosporno katoličkoj zemlji koja s naklonošću gleda na takvu vrstu aktivnosti. Mi to ne toleriramo i dobri velečasni (ispričavam se ako je u višem rangu, nisam zlonamjerna nego se ne razumijem najbolje u činove u Katoličkoj crkvi) je odmah reagirao zahtjevom da skrnavljenje svetog prostora odmah goni ni manje ni više nego DORH. Dao je i valjano obrazloženje: tu živi Isus! E, u tome i jest problem i po meni iz dva razloga pa bi trebalo pažljivo ispitati slučaj i o tome se očitovati:

1. Kako je Isus u doba vladavine SARS Covida 19 doselio u Hrvatsku? Da li je na granici predočio negativan PCR test ne stariji od  48 sati kojim bi dokazao da on nije potencijalni širitelj zaraze? Je li se prijavio našim vlastima kao migrant, je li zatražio azil, kako je prešao granicu, što ustalom traži ovdje kad obični migranti ni slučajno ne vide ovu zemlju kao mjesto svojeg krajnjeg putovanja? Predmijevam da ništa od toga nije učinio jer da jeste sada bi hodao nekim prihvatilištem za migrante ogrnut dekicom i limenom zdjelicom u ruci ne bi našao neku dobru dušu da mu udijeli malo tople juhice.

2. Kako je Isus dobio na korištenje tako veliki prostor? Zašto naše vlasti, ne zanemarujući publicitet koji ćemo imati i rast religioznog turizma nisu utvrdile da je dotični samac i na njega primjenile iste kriterije koje primjenjuju na povratnike i stradalnike Domovinskog rata pri obnovi kuća. Da se tako postupilo Isus ne bi mogao dobiti više od četrdeset kvadrata. Možda koji kvadrat više za obavljanje svoga posla ali pod uvjetom da podnese zahtjev za prihvat u naše državljanstvo. Uostalom zašto smještaj nije potražio na Kaptolu i time nam uštedio enormni iznos koji će se potrošiti samo za grijanje prostora u kojemu trenutačno boravi? Naš kardinal mu sigurno ne bi odbio pružiti gostoprimstvo. Ako sav iznos namjenjen progonjenim kršćanima a nema sumnje da je Krist bio progonjen i tu ne treba ništa dodatno pojašnjavati, potrošimo na grijanje tko će osim gospođe Petir financirati njegovu prehranu i održavanje higijene? I onda ćemo se čuditi kad u tiskovinama osvane fotografija Božjeg sina i njegove dobrotvorke kako zavaljeni u fotelje časkaju o vjerskim stvarima a neće biti ništa iznenađujuće ako doseljenik prigovori škrtosti Sabora.

Vjerujem da stvari oko useljenja Krista ne bi prošle ovako glatko da je čovjek s tavana mogao na vrijeme intervenirati. On drži sve konce u svojim rukama, video vezom svaki dan sastanči sa svojim ministarskim zborom, sam Svevišnji zna kakve upute daje svome zamjeniku. I baš u vrijeme njegovog izbivanja neki se drznu propitivati koliko je domoljuban, koliko patriota, koliko se drži Ustava i zakona ove zemlje. Nije fer nabacivati se sumnjama na bolesnika.

Radoznalo sam čeljade, otvorena prema mišljenjima i lijevih koji su mi blizu srcu i desnih a nemam ništa protiv onih koji su u centru. Demokracija se ne može razvijati bez sukobljavanja mišljenja i argumenata. Zato rado čitam i ono što pišu ljudi drugačijeg političkog stava nego što je moj i znam naći da su nam neki stavovi zajednički kao npr. stav o socijalnoj državi, vladavini prava i još koječemu. Tako sam pročitala esej gospodina Vjekoslava Krsnika i bogami zabolila me glava, ne od onog što je čovjek napisao nego o istini koju je iznio. Bez svilenih rukavica gospodin Krsnik je rekao što su njegova saznanja o načinu vladavine i ciljevima onog “koji sve može” nad ovom bezobličnom masom građana RH. Jasno je argumentirao svoje navode i postavio i sebi i nama jedno važno pitanje. Kamo to mi idemo s ovim i ovakovim čelnikom?

Vladajući se jako vole nabacivati blatom na bivši sustav i upinju iz petnih žila uvjeriti nas kako je sve bilo loše i crno da crnije i ne može biti biti. Nema savršene države ni idealnog društvenog uređenja kojim bi ama baš svi bili zadovoljni. Država uvijek nameće ograničenja i uvijek se nađu ljudi koji se, opravdano ili neopravdano osjećaju zakinutima, koje se kažnjava zbog izrečenog ili učinjenog i zbog toga su kivni i ojađeni. Mnogi su robijali, patili i nisu se osječali punopravnim članovima društvene zajednice. Otac mog kolege, odavno pokojni bio je u vrijeme WW2 pripadnik ustaških postrojbi. Po završetku rata vratio se u svoje selo kod Drniša i zatekao punu škrinju brašna koje su njegova žena i malodobni sinovi spremili nakon prikupljene ljetine. Osječajući izraziti animozitet prema novom društvenom uređenju rekao je svojima da će imati kruha za dvije godine a dotle će država propasti. Prevario se: država nije propala u dvije godine a brašno se potrošilo pa je kao razuman čovjek potražio zaposlenje i radni vijek završio kao blagajnik poljoprivredne zadruge usput obrađujući svoje polje i školujući svoju djecu na fakultetima u Zagrebu. Razborit čovjek će se snaći bilo gdje da ga baciš. E baš to fali našem čovjeku s tavana: barem mali staž u realnom sektoru, makar to bila i poljoprivredna zadruga. Da vidi kako se živi.

Oduvijek je bilo da smo jednaki ali su isto tako oduvijek neki bili jednakiji. Tako je socijalizam iznjedrio sjajne ljude, intelektualce, humaniste, one koji su nesebično vjerovali u ideju socijalizma. Iznjedrio je i neke druge, jednakije, one koji su pripadali crvenoj buržoaziji, rođene s srebrnom žličicom u ustima, one kojima je sve bilo dostupno a oni uvijek u prvom redu kad se dijelilo a uvijek u pozadini kada je trebalo davati. Tipičan izdanak ovih drugih je čovjek s tavana. U ovom teškom vremenu kad svi imamo manje i svi strepimo za svoju sigurnost i svoje živote on se iskazao kao cinični, bezobzirni karijerist, lažljivac koji sipa neistinu u lice a da i ne trepne, Juda koji bi sve prodao za onih trideset srebrenjaka e ne bi li sebi osigurao položaj, moć i novac. Spreman gaziti preko leševa do svog cilja. Na našu nesreću već gazi…na njegovu dušu i dušu njegovog stožera nepotrebne smrti svih onih koji umiru ovih mjeseci i dana a mogli su živjeti samo da je čovjek s tavana na vrijeme shvatio da treba nešto i raditi. Ne samo za sebe nego za opće dobro.

Svemu onome što je gospodin Krsnik napisao dodala bih: SLUGA.

Sluga Bruxellesa. Charles Michel ima nevjerovatnu sposobnost da ovog našeg nevoljnika koji je “velik” dok je unutar naših granica a mali i ponizan kad doputuje po svoje zadatke u centar europske moći, uvjeri kako su neuspjesi našeg čovjeka njegovi najveći uspjesi. Takva kakva sam sada bih o onim silnim milijardama EUR-a koje nikako da stignu do nas a na tim klimavim obećanjima moćnika izvana naš čovjek je dobio izbore. Puno bi se odužilo pa neću, drugi put.

Samo mala poruka NJEMU za kraj. Kad jednom stignu te gomile novca nemoj me zaboraviti! Imam sjajan projekt zamjene stolarije ali ga ne mogu sama isfinancirati. Brate, spavam kao na cesti, puše sa svih strana. Baci pogled na mene, smekšaj svoje srce i na mom primjeru pokaži da smo socijalna država. De, dobaci mi tih 3.000,00 EUR-a jer ako ne umrem od korone odnijet će me vrag od propuha.

Anna Kowalska