By Malo o utemeljenosti toga da upravo ja o tome pišem
Kao ponosni nositelj medalje visokorizične skupine osjećam potrebu napisati par riječi o sadašnoj paranoičnoj situaciji koja u mnogočemu podsjeća na komunističko/fašističko jednoumlje. Medalja je, za sada virtualna, ali moje zdravstveno stanje je vrlo stvarno.
Kao čovjek koji se više puta u životu suočio sa smrtnom opasnošću koja nije imala veze sa zdravstvenim stanjem, ali i čovjek kojemu je liječnik na hitnoj službi na Rebru rekao: „Skoro smo vas izgubili!“, s time da sam ja bio vrlo svjestan toga da umirem, no ipak su me izvukli, mislim da sam itekako kompetentan govoriti o temama života i smrti… Konačno, ja sam čovjek iz budućnosti, jedan od mnogih kojima tek trebaju priznati pošteno zarađeni status kiborga. Naime, ugradili su mi uređaj koji se zove ICD (Implantable Cardioconverter and Defibrillator – ugradivi kardiokonverter i defibrilator) koji izvana izgleda kao obični pacemaker, davač ritma istrošenim srcima, ali to nije to. Istina, ima on i tu funkciju pa glumi i dirigenta ili metronom, ako vam se tako više sviđa, no njegova je prava namjena da me oživi (reanimira) elektrošokovima i uspostavi normalan ritam rada moje biološke pumpice. Bez toga bi mi se moglo dogoditi da se zaboravim probuditi ujutro, što može biti jako nezgodno, čovjek se sav ukoči, znate, a osoba s kojom ste tu noć zadnji put u životu spavali doživi šok koji bi se mogao pretvoriti i u PTSP. Dakle, to je uređaj koji obavlja ono što se radi pacijentima u hitnim službama (i drugdje) velikim defibrilatorom. Znate ono kad u seriji Hitna služba (Emergency Room) snimljenoj po scenariju književnika Michaela Crichtona koji se i inače bavi zanimljivim i spornim temama u svojim romanima, liječnik uzme u ruke dvije velike elektrode, kaže svima: „Razmaknite se!“, nasloni te elektrode na prsa bolesnika kod kojega je upravo u tijeku prijelazni rok pa pregovara s dva kluba: onim gore i onim dolje da vidi tko će ga uzeti da kod njih nastavi svoju karijeru, a onda taj nesretni doktor sve pokvari, pritisne neku tipku i čovjek počne skakati po ležaju i prilično često se mora vratiti u ovu dolinu suza. Dakle, minijaturu toga ja nosim kao nerazdvojni dio svog tijela, a jedino mi nedostaje USB priključak kako bih iz baterije toga uređaja mogao puniti mobitel, što mi, usprkos mojoj molbi da se to učini, dr. Pezo ipak nije učinila… Da nema zabune: nije to dr. Pezo veterinar, nego dr. Pezo Nikolić kardiologinja s Rebra, njegova kći. Tijekom operacije je rekla da sada vrijedim 35 000 kuna više, pa sam je zamolio da to ne kaže mojoj ženi jer, znate kako je, novaca uvijek nedostaje pa… Prije operacije, na stolu, sam je, naravno, pitao je li razgovarala s mojom punicom, na što je ona, začuđeno, rekla: „Ali ja vašu punicu ne poznajem!“ Na to sam rekao: „A, dobro, onda možete nastaviti!“ . He, he, sad će me, bude li čitala ovaj tekst, prepoznati po ovom razgovoru (a imala bi ona još štošta sličnoga ispričati) iako pišem pod pseudonimom.
Izvanredno stanje, neprimjerene mjere, neodmjerene riječi
Dakle, ugradili su mi taj ICD, izložili me opasnosti da me se proda za dijelove, a taj uređaj nije baš neko jamstvo da ću preživjeti ako srce baš odluči ne proraditi. To je samo u slučajevima kraćih fibrilacija… Dakle, u gotovo svim normalnim situacijama će mi sigurno spasiti život, ali ako me zahvati neka druga malo žešća boleština tipa gripe pa mi oslabi tijelo onako temeljito uzalud će se trošiti struja na mene. Umrijet ću onako, od srca, a ako budu ciljano, s namjerom, tražili neki virus pa ga nađu kod mene kao što ga sada traže kod bolesnika sa sličnim problemima kakve ja imam, kod onkoloških bolesnika i raznih drugih, onda će reći da sam umro od toga virusa, bagatelizirajući moje probleme sa srcem umjesto da otvoreno kažu da je virus bio samo kap koja je prelila čašu ili ga, dapače, kao što to UVIJEK rade kad se radi o raznim epidemijama ili o HIV-u (AIDS-u) – ni ne spomenu virus, a još manje takve pacijente stavljaju na popis umrlih od virusa. Kad ste čuli da su za nekog tko boluje od AIDS-a napisali da je umro od nekog virusa? Nikad, a te bolesnike UVIJEK I BEZ IZNIMKE ubije neki virus ili bakterija ili nešto slično koji su ga dokrajčili i bez kojih bi još živio ili bi preživio da nije HIV pozitivan.
Zašto se sada, kod pojave ove COVID-19 gripe ne radi stvarno je čudno i neobjašnjivo. A da se radi o gripi (bolesti reda gripe) izjavio je i sam ministar Vili Beroš. Razlika je od uobičajenih slučajeva epidemija do sada samo u tome što za ovu nema cjepiva. Sve drugo je isto. Konačno, i kad ima cjepiva znaju promašiti u procjeni i pojavi se epidemija „krivog“ i neočekivanog virusa.
Za nas koji spadamo u visokorizične skupine stvar se uvijek postavljala ovako: preporučivalo nam se da se čuvamo (dakle samoizolacija radi vlastitog dobra) i da se cijepimo. Sad su trebali učiniti istu stvar, jedino što nam nisu mogli preporučiti da se cijepimo jer cjepiva, za sada, nema.
A što su učinili? Zaustavili su život u cijeloj Hrvatskoj. ionako klimavo gospodarstvo onemogućili u funkcioniranju umjesto da sve zdravo stanovništvo i dalje radi, da se čuva proizvodnja, radna mjesta, da se spriječi gospodarska kriza koja će naškoditi cijeloj zemlji, svim stanovnicima, pa i nama koje bi se, zbog naših dodatnih zdravstvenih problema, moralo posebno čuvati. Dakle, umjesto da se poskrbe za mali broj nas i riješe to kao i kod svih drugih epidemija oni su cijelu Hrvatsku napravili našim taocima, a na kraju će se to slomiti na svima, ali možda najviše upravo na nama koji spadamo u visokorizičnu skupinu. Naime obustavljeni su svi pregledi, sve terapije, samo hitni slučajevi se rješavaju. A mnogi bi morali na kemoterapije, na hemodijalizu (zanima me kako to rješavaju, jer kako sam dio svog burnog života proveo radeći u zdravstvu (kao „nosač“ u Vinogradskoj tijekom studija, dakle vodio sam i vozio na kolicima pacijente po bolnici) i za zdravstvo (servisirao sam rendgene i uređaje za hemodijalizu) znam jako dobro kako se neke stvari obavljaju, kako izgledaju pojedine vrste pacijenata i kakva im je najčešća sudbina… Ako srčanom bolesniku zapriječite obavljanje pregleda možete neizravno skriviti njegovu smrt, isto tako i ako oboljelom od karcinoma onemogućite obavljanje pregleda, kemodijalizu, radioterapiju, itekako ugrožavate njegov život. Postajete potencijalni ubojica. Ako osobi koja je slabo pokretna njegovi najbliži koji žive u drugom (iako možda jako blizom) gradu (npr. Podsused u Zagrebu i Bestovje, odmah s druge strane rijeke Save u Svetoj Nedelji), a patronažna služba ne može cijele dane boraviti s jednim bolesnikom, onda ste učinili veliko zlo i štetu takvim pacijentima.
To je jedan dio štete koja nastaje ovakvom blokadom. Drugi dio je taj što ljudi ne mogu normalno raditi i zaraditi svoje plaće, samim time egzistencijski ugrožavaju sebe, svoje obitelji, a osobito starije i bolesne, a među njima i nas koji smo dio rizičnih skupina jer se uglavnom radi o umirovljenicima.
Naime, kad se ne radi normalno onda nema ni normalnih plaća. Od normalnih plaća u proračun ne dolaze normalna sredstva koja se inače tamo slijevaju. Zdravstveno osiguranje dobije manje novca, mIrovinski fond dobije manje novca… A novaca ionako nema dosta. I Premijer sam kaže da će za ovaj mjesec nekako i biti za mirovine, a dalje će se vidjeti… A gotovo cijela Hrvatska ne radi normalno i većina će zato biti na minimalcu. Ako su na minimalcu imaju i manje novca za preživljavanje, manje robe kupuju, pa i s te strane pada priljev novca u proračun. Dakle, strmoglavljujemo se u ponor i za to bi morali postojati jako dobri razlozi, ali i odgovornost za to ako su se mjere donijele bez čvrstoga temelja da bi se zaštitili životi nas malobrojnih koji su se jednako učinkovito mogli zaštititi na drugi, uobičajeni način. Dakle, ako ja sad moram platiti kaznu ako me uhvate da (od prije donošenja posebnih mjera) živim na mjestu koje nije moje prebivalište (de jure, iako de facto jest), onda očekujem da će drakonski kazniti i one koji su ove mjere donijeli i provode ih ako nisu u pravu.
Nije ni čudo onda da neki, nespretno se izražavajući, neprimjerenim riječima, ispadnu bezosjećajni i nesuosjećajni kad kažu ovo što ja, kao pripadnik rizične skupine imam puno pravo reći.
Da razjasnim ovo s prebivalištem: među tim mjerama je i zabrana da netko ode na neko izolirano mjesto i da se tamo samoizolira. Ja sam na takvom mjestu jer tu živim, ali sam prijavljen u Zagrebu zbog svojih specifičnih zdravstvenih problema da se osiguram da će mi se pružiti pomoć kakvu ovdje, u Sisku, ne bih ni u snu mogao očekivati. I sad ja ne smijem riskirati otići u nabavu jer, ako me uhvate, platit ću 30 000 kuna kazne zato što sam odabrao PRAVU samoizolaciju (jer je to i inače moj životni stil), umjesto da su nam omogućili izbor mjesta na kome ćemo biti u izolaciji dok ova paranoja ne prođe. Jer nije bit u tome da se bude u svom prebivalištu, nego da se ostane bilo gdje bez motanja okolo, a oni upravo prisiljavaju ljude da se vrate u prebivališta iz drugih dijelova Hrvatske i time povećavaju opasnost od širenja zaraze jer možda je tko od tih zaražen, a mora otići među nezaražene ili je na sigurnom, spada u rizičnu skupinu, a prisile ga da ode u, na primjer, Zagreb gdje je veća koncentracija ljudi, time i zaraženih osoba, a samim time i veća opasnost da se virus zaradi. Dakle, očito se radi o naopakom razmišljanju kad se o tome radi (ali i kad se radi o ostalim stvarima) i volio bih da me netko demantira logičnim i dobrim argumentima, a ne lupetanjima kakva sada slušamo.
Zabranjena pitanja i verbalni delikt
S obzirom na to da na svojoj grbači nosim već pune 63 godine dobro se sjećam verbalnog delikta iz bivšega sustava.
Verbalni delikt je bilo nešto zbog čega je osoba koja bi rekla nešto protiv režima i njegovih dogmi završavala na sudu i u zatvoru. Tada je to bilo normalno u svim komunističkim zemljama, jer komunizam je ideologija s primjesama religije (dogmama i svetim stvarima koje se ne smije ni dirati ni kritizirati) srodna fašizmu, a i istih korijena kao fašizam (marksističkih), pa su im i zakoni bili umnogome slični, samo su ciljane skupine bile druge (iako ne sasvim jer komunisti su, osim tzv. klasnih neprijatelja, i neke narode proglašavali neprijateljima pa ih istrebljivali kao i nacifašisti).
Toga nije tada bilo na „trulom zapadu“ kako se kapitalistički dio svijeta nazivao. Propašću SSSR-a i ostalih komunističkih režima tamo nestaje verbalni delikt, ali se pojavljuje na Zapadu. Naime, sad kad ne postoji konkurencija koja bi mogla izazvati revoluciju na Zapadu, onda se mogu donositi totalitarni zakoni kao što je onaj o verbalnom deliktu i mogu se proglasiti neke dogme. To se, naravno, ne zove jednako, sada je to politička nekorektnost, govor mržnje i slično iza čega se najčešće ne skriva nikakva mržnja nego istina koja smeta vladarima iz sjene. Zato je zabranjeno postavljati neka pitanja, dirati u neke dogme koje su temelj globalističke ideologije/religije i preispitivati čudne mjere (ili bilo što drugo) što se nameće u „slobodnom svijetu“.
Eto, takva pitanja postavili su neki vodeći svjetski stručnjaci raznih smjerova, pa i epidemiolozi, a u Hrvatskoj naši stručnjaci kao što su dr. Gajski, dr. Sladoljev, dr. Vrček i još neki. Radi se o sasvim logičnim pitanjima i na njih se mora odgovoriti logično, valjanim argumentima. Pitanja su ti stručnjaci javno postavili, napisali su statističke podatke koji podupiru ono što govore, javno su izrazili svoje mišljenje o cijeloj toj krizi, očekujući da će se tome pristupiti sa znanstvene strane, a ne s religijske, dakle, da će se razgovarati, da će svatko dati svoje argumente (pa, zaboga , svi su znanstvenici i znaju o čemu govore… ili neki ipak ne znaju?), da će se svačiji argumenti razmotriti trijezne glave… Ništa od toga se ne događa. Nema odgovora. Nema pravih statističkih podataka kakve protivnici ovih mjera traže da im se daju, a na to imaju i pravo prema Zakonu o javnom informiranju koji bezočno i nekažnjeno krše oni koje te odgovore ne daju, a stanje je hitno. Naprotiv, diže se hajka protiv onih koji traže odgovore, želi ih se diskreditirati, uništiti im ugled, egzistenciju (njihova stručna udruga pokreće postupak protiv dr. Lidije Gajski), zastrašiti ih… Dirnuli su u dogme. Usuđuju se sumnjati. Nisu pravovjerni, nisu na liniji… Ne pjevaju onu: „Druže (stavite ovamo bilo koje ime od naših vladajućih, naših vodećih osoba u zdravstvu, vodećih osoba u EU…) mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!“
Jednoumlje kakvoga se sjećam iz svoje mladosti ponovno jaše.
Sve čekam da ponovno otvore Goli otok ili Sv. Grgur…
Lux in tenebris
