By Čim se spomene IDS, javlja se asocijacija na iredentizam i autonomaštvo, a vezano uz to nepriznavanja hrvatskog identiteta Istre, ni suvereniteta države Hrvatske nad Istrom.
Na naslovnoj fotografiji slike su Putovnice Republike Istre, osobne iskaznice, Istrovnice, monete-Šoldo, amblem radio postaje istrijanski Radio na internetu i naravno grb-koza kao simbol Istre. Možda će se netko i sjetiti provokacije Borisa Miletića sa Istarskom putovnicom , na FB.
Cjelokupna politička, društvena i gospodarska aktivnost IDS-a, od nekorektnog upisa u Registar stranaka 14.veljače 1990. dokazuje to antihrvatstvo. Ponekada otvoreno, ponekada provokativnao ponekada podzemna, ali uvijek konzistentna.
Počevši od Programske deklaracije iz 1991, preko 4 Rovinjske deklaracije do Statuta Istarske Županije. Te dokumente IDS je usvojio nakon Referenduma o samostalnosti Hrvatske održanog 19. svibnja 1991, kada je na referendum izašlo 83,56 posto birača. Od tog je postotka njih 94,17 % podržalo državnu samostalnost Hrvatske. Među njima naravno i birači iz Istre. samim time IDS-ove Rovinjske deklaracije su bile potpuno nepotrebne, jer država Hrvatska ima svoj Ustav, koji svi stanovnici RH moraju poštivati. IDS nije uspio nametnuti svoj regionalni ustroj cijeloj Hrvatskoj. Još uvijek je Istra jedna od 21 županije u RH. Istarski Sabor nije zakonodavno tijelo IŽ, jer je u RH po Ustavu, jedino zakonodavno tijelo Hrvatski Sabor.
„IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!”, pa eto čak ni u njima nikada prežaljenoj Jugopslaviji. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.
Mnogo je kompromitirajućih materijalnih dokaza nestalo sa Weba , tražilica i platformi o aktivnosti IDS-a, u svrhu sakrivanja neuspjeha i poraza njihove politike.
Projekt Zemlja Istra, Ivana Paulette nestao je sa Weba. Može se naći samo njegove karakteristike spomenute u drugim tekstovima. Samo to da je projekt Zemlja Istra, Ivan Pauletta prezentirao 27.siječnja 1998. u Rimu u Talijanskom parlamentu, govori samo za sebe. Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini“. Konkretno rečeno, pravo na samoupravnu autonomiju i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost”, jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”.
Toliko je kompromitirajući za IDS, da ga je dao ukloniti. Međutim Paulettin duh živ je u IDS-u, nastoje ga barem djelomično realizirati preko lokalne samouprave na kojoj stalno inzistiraju.
Isto tako i Kongres Istrijana, ne postoji na internetskim stranicama IDS-a. Nađu se informacije preko HINE, novinskih članaka i portala.
IDS istrijanstvom koje je ugradio u Statut Istarske županije negira hrvatski identitet Istre i tvrdi da Istrijani imaju poseban mentalitet, posebnu kulturu i poseban način suživota. Priznaju sve narodnosti, osim hrvatske. Upornim zahtijevanjem demilitarizacije Istre, išli su korak po korak ka proglašenju autonomije. Uz statut koji ima karakteristike ustava, u kojem nema spomena o postojanju hrvatskog naroda u Istri, imali bi zaokruženi teritorij, a u samoj Istri više ne bi bilo hrvatske vojske. Svaka intervencija Hrvatske države bila bi tretirana kao agresija, a onda bi IDS preko svojih mentora i financijera iz svijeta, pozvao u pomoć europske promatrače koji bi uspostavili protektorat na tom dijelu Hrvatske. Stoga su i zahtjevi IDS-a za regionalizmom tako radikalni i ne ostavljaju mjesta za dogovor i kompromis. Njima se, naime, želi isprovocirati nervoznu reakciju hrvatske Vlade, kako bi onda IDS mogao potražiti pomoć sa strane.
Regionalizam je ugrađen u Ustav RH u smislu lokalne uprave i samouprave, ali samo do one mjere koja ne ugrožava opći nacionalni konsenzus i ne dovodi u pitanje funkcioniranje državnog organizma.
Međutim IDS-ov regionalizam odnosno autonomija, dovodi do federalizacije Hrvatske, što je protivno Ustavu RH. Autonomaška politika IDS-a, je time stalno na rubu protuustavnog djelovanja.
U toj funkciji internacionalizacije autonomaške i iredentističke politike IDS-a je bio i Kongres Istrijana, koji je IDS organizirao prije 30 godina, od 13.do 15. travnja 1995 u hotelu Histria u Puli.
Jedna od glavnih organizatora bila je Loredana Boljun-Debeljuh, tadašnja dožupanica sa ciljem, kako su oni prezentirali povezivanja iseljenika iz Istre iz cijelog svijeta. Moram napomenuti da su čelnici IDS-a službeno priznavali Hrvatsku vlast, ali na djelu su je neprestano podrivali. To licemjerstvo bilo osobito naglašeno pri najavi sadržaja i ciljeva Kongresa Istrijana!
“Ideja o okupljanju Istrijana iz cijeloga svijeta već je dugo prisutna u Istri, riječ je o našem snu koji se polako ostvaruje”, rekla je dožupanica Bogliun-Debeljuh. Bit je kongresa da se nakon svih strašnih događaja koje je doživjela Istra – a među kojima je kao najstrašniji istaknula egzodus nakon Drugoga svjetskog rata – okupe svi Istrijani koji se nalaze širom svijeta. “Svrha nam je – okupiti se, govoriti o našim temama, o našoj budućnosti, razvoju Istre te o viđenju Istre u budućoj Europi”, izjavila je predsjednica povjerenstva za organizaciju Kongresa i dožupanica Loredana Bogliun- Debeljuh.
O mogućnosti da se taj Kongres ispolitizira, osobito naspram dolaska predstavnika asocijacija esula, kaže da se toga ne boje, “jer smo u Istri jasno rekli da za nas nema tabu tema. (…) Udruženja esula iskazuju jasnu želju da se svima onima koji su morali napustiti Istru vrati oduzeta imovina, odnosno da im se omogući pravo prvokupa. To je staro otvoreno pitanje koje ne možemo riješiti mi na regionalnoj razini, to je predmet međudržavnih pregovora”, dodaje Loredana Bogliun-Debeljuh. O mišljenjima da se to može djelomično riješiti i dvojnim državljanstvom, kaže: “Da, mi za te naše ljude u iseljeništvu tražimo poseban status, kao što tražimo i za Istrane koji borave u Istri. To želimo dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti, želimo kazati da je Istra problematična i po tome i da ne želimo nikakve diskriminacije naspram državljanstva za Istrane, pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća. Ukazujemo da kroz taj problem ne smijemo stvoriti nove nepravde, jer se dosta toga izmijenilo, i da se jednim smirenim, jasnim radom može doći do zadovoljavajućih rješenja”. Napominje kako se zalažu i za praktično ukidanje granice na Dragonji i objašnjava: “Uglavnom, želimo da se ta nova granica europeizira i da nas ne drže više pod ovakvim režimom. Ta granica, uz ostalo, podijelila je povijesnu Istru, ali isto tako i talijansku etničku zajednicu. Omekšavanje te granice bio bi dobar korak u pravcu poštivanja Memoranduma, koji je Hrvatska potpisala 15. siječnja 1992. u kome se priznaje Talijanima na ovim prostorima pravo na jedinstvenu organizaciju, da imamo jednaka prava svejedno je li riječ o Istri koja je u Hrvatskoj ili onom dijelu što je u Sloveniji. To bi bio početak normalizacije stanja suglasno postojećim europskim standardima”. Drži da će stoga Kongres otvoriti novu epohu u međunarodnoj poziciji Istre. “To što dolazi iz Istre je i na političkom planu stvarno revolucionarno. Ta etnička „convivenza“ kod nas je dio svakodnevne stvarnosti, ona je ušla u politički život, nije samo na riječima, ona se realizira u životnoj svakidašnjici”, objašnjava i ističe kako će se taj suživot, što je i programska orijentacija Kongresa, očitovati i s tehničke strane jer će se on odvijati na tri službena jezika: hrvatskom, talijanskom i slovenskom. (…) Na kraju razgovora dr. Loredana Bogliun-Debeljuh, objašnjava svoju tvrdnju da Kongres Istrijana afirmira hrvatsku državu i kaže: “Internacionalizacija ovoga našega prostora vuče za sobom sve pozitivne posljedice za Hrvatsku. Od toga će naša država uvijek imati dobrobit, pogotovu kada je riječ o turizmu kome stvaramo pozitivnu propagandu, uvijek u znaku otvaranja
https://www.hina.hr/vijest/6489559
Citirala sam cijeli intervju radi razumijevanja konteksta i podvala Kongresa Istrijana, kao i cijeli niz povijesnih neistina i manipulacija koje je izrekla Loredana Bogliun Debeljuh. Ona i njen tadašnji suprug Dino Debeljuh bili su glavni tvorci Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena Hrvata. To je sam Debeljuh izjavio u intervju portalu Lupiga; „Neki ‘sposobni’ pojedinci su dobrano napunili džepove, a narod u Istri nije dobio ništa“
„Nije, naravno, za zanemariti da je i današnji statut Istarske županije rezultat truda mene i moje tadašnje supruge, Loredane Bogliun. Prvu smo verziju tog statuta učinili tako da smo u njega uspjeli ugraditi sve vrijednosti koje su krasile i još uvijek krase Istru, a to je poštivanje različitosti, multikulturalnost, dvojezičnost, istrijanstvo.“
Loredana Bogliun Debeljuh mrzi svaki spomen hrvatskog imena. U ovoj njenoj izjavi nema spomena fašističkog terora Mussolinijevog režima nad hrvatskim stanovništvom Istre od 1920. do rujna 1943. kada je Italija kapitulirala. Nema spomena egzodusa od 60 000 istarskih Hrvata, koji su pobjegli iz Istre zbog nasilne talijanizacije, jer nisu smjeli govoriti svojim materinjim hrvatskim jezikom.
Istarski Hrvati, koji su prošli golgotu talijanizacije, moraju sada gledati dvojezične natpise, kao nagradu Talijanima, koji istarskim Hrvatima to isto nisu dopustili!
I to je pravda za jedan narod koji je propatio talijanizaciju, fašističku diktaturu, ubijanje, bacanje u jame, da bi svog mučitelja i tlačitelja nagradio dvojezičnosti, koju onda Hrvatima ne priznaju, već smatraju da bi svi trebali znati talijanski, a Talijani ne će govoriti hrvatski! Taj proces odricanja prava istarskih Hrvata na njihov nacionalni identitet, još je u kolektivnoj memoriji kroz talijanizaciju koju je provodio Mussolinijev fašistički režim, samo što se IDS u današnjim uvjetima ne služi nasiljem i zabranama kao Mussolinijev režim, već suptilnijim metodama pritisaka, kroz zapošljavanje, beneficije, medijskim blokadama i manipulacijama…
Za nju je hrvatsko ustavno uređenje problematično i to žele dati do znanja cijeloj želimo dati do znanja cijeloj međunarodnoj javnosti; „ pogotovo ako je dio tih ljudi bio istjeran iz svojih kuća“
To nije točno! Nitko ih nije tjerao, sami su dragovoljno odlazili, jer nisu htjeli ostati iza željezne zavjese hladnog rata. Rezolucija „Inforbiroa“ također je utjecala na iseljavanje. Teško gospodarsko stanje u FNRJ, prisiljavanje seljaka na zadrugarstvo, osobito jaka talijanska i saveznička propaganda, a i posebno prisilni radovi (tzv.radne akcije) koji su bili ponekad česti. Na primjer prisilni rad na željezničkoj pruzi Lupoglav – Štalije, sve su to činjenice koje su obilježile ovakav jedan egzodus…
Razlika je između optanata i esula, a to Loredana Boljun prešućuje je što su optanti potpisali izjavu da zadržavaju talijansko državljanstvo, građanska prava uključujući i odštetu za svoju imovinu koja je ostala s druge strane granice. Esuli tj. izbjeglice ta prava nemaju. Italija se obvezala obeštetiti optante kao svoje građane. Osimskim sporazumom (1975,1977.g) i Rimskim sporazumom (1983.g) Jugoslavija se obvezala isplatiti Italiji 110 milijuna američkih dolara u 13 rata za imovinu koja je ostala na teritoriju Zone B STT-a, a to su područje Bujštine i Koparštine. Tim istim ugovorom u vlasništvu talijanskih građana ostavljeno je 179 dobara. Do raspada Jugoslavije uplaćene su dvije rate svaka po 8.461.536 američkih dolara Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38. Slovenija je svoj dug otplatila preko luksemburških banaka, ali Italija nije podigla uplaćena sredstva, s obrazloženjem da se dug mora isplatiti u cijelosti. Hrvatskoj je ostao dug od 35 milijuna dolara. U vezi odštete Zagrebu su iz Rima poručili da bi najbolje bilo da se dug vrati u naravi, što je protivno dosada sklopljenim ugovorima. Poseban problem a o istom se vrlo malo govori predstavljaju osobe koje su otpuštene iz državljanstva, a njihova imovina nacionalizirana. Takvih osoba je 5236, a njih oko 3000 imalo je imovinu. Hrvatska je već djelomično obeštetila ili vratila imovine tim ljudima,
Kojeg li licemjerstva, negirati postojanje Hrvata u Istri, pa onda govoriti o suživotu ili convivenzi!? Koji suživot, koga i s kim?
Poznata je njena izjava u svezi istarske himne ;“A što misliš, kako je nama, kada moramo slušati “dome roda hrvatskog”?“
Skupština Istarske županije 23. rujna 2002. donijela je odluku kojom se utvrđuje pjesma “Krasna zemljo, Istro mila” kao himna IŽ.
Deklaracija o Euro-regiji Istri propala je, baš kada je Loredana Bogliun-Debeljuh, zastupala projekt Euroregije Istre i kao podžupanica IŽ je na skupu u Brtonigli 15.i 16. lipnja 1995.godine pod pokroviteljstvom Vijeća Europe, iznijela program u šest točaka o brzom rješenju istarskog pitanja koji je neslavno propao. I to zahvaljujući slovenskim intelektualcima, koji su prepoznali projekt Euroregije Istre kao napad na državni suverenitet i integritet Republike Slovenije. I poslije su Slovenci na granicu postavili žilet-žicu!
Međutim, pozvali su IDS-ovci na Kongres talijanske iredentiste i neofašiste, gradonačelnike i načelnike istarskih gradova u “egzilu” !? Slobodne općine u egzilu, 50-ih godina članovi su neoiredentističko-neofašističke organizacije Associazione Nazionale Venezia Giulia e Dalmazia (Nacionalni savez Julijanske krajine i Dalmacije), koja je osnovana 1953. i danas još uvijek ima sjedište u Rimu.
IDS im daje politički legitimitet i poziva ih na obilježavanja pojedinih događaja. Tako na primjer na obilježavanje eksplozije na Vergaroli, redovno se pozivaju predstavnici Slobodne općine Pula u „egzilu“
Na to je reagirao gradski vjećnik Petar Ćurić i postavio vjećničko pitanje, na koje naravno nije dobio odgovor:
Uz dužni pijetet koji iskazujemo nesretno poginulima i njihovim obiteljima, postavljamo pitanje gradonačelniku da nam objasni:
– što je to Slobodna Općina Pula u egzilu?
– kakav je to pravni subjekt, nekakva paralelna vlast Pule u Italiji?
– tko je pozvao iredentističku organizaciju na proslavu koja na svoje skupštine nosi tri zastave: zastavu Slobodne općine Pula u egzilu, talijansku državnu zastavu i zastavu Istarske županije na talijanskom jeziku?
– jesu li predstavnici gradskih vlasti svjesni političke odgovornosti koju obnašaju u ovoj državi, Republici Hrvatskoj?
Taj skandalozni skup, zbog prisustva neprijatelja Republike Hrvatske, “uveličali” su gosti, Milan Rakovac, Miroslav Bertoša i poznati talijanski književnik Fulvio Tomizza.
Bio je to praktično kongres na kojem nije bilo Hrvatske, nije se svirala ni državna ni istarska Himna! Na otvorenju su samo Luciano Delbianco i Damir Kajin govorili hrvatski. Umjesto hrvatske himne talijanski glazbenici su izveli djelo talijanskoga skladatelja Tartinija i nije se održala minuta šutnje na otvaranju. Bio je to kongres iredentizma, autonomaštva i regionalizma.
Kongres je pozdravio pulski gradonačelnik dr. Igor Štoković, rekavši da je taj skup najbolji dar za 3000-ti rođendan Pule, a zatim su predsjedavajući pojedinih sekcija dali izvješća o svome radu. O radu Sekcije za kulturu govorio je poznati talijanski književnik, rodom iz Istre Fulvio Tomizza (Tomica), te Milan Rakovac, o radu Sekcije mladih Istre Sandro Bonino, o radu Sekcije za gospodarstvo Petar Janko i o radu Sekcije za politiku zastupnik u Županijskom domu Sabora Hrvatske Ivan Pauletta. Na kraju je župan Istarske županije Luciano Delbianco pročitao deklaraciju o Istri, koju donosi prvi svjetski kongres Istrijana, kako se kongres prema službenoj obavijesti organizatora zove. O deklaraciji se nije glasovalo, već je ona samo pročitana. Deklaracija ističe da je Istra europska regija kojoj su dijelovi u sastavu Republika Hrvatske, Slovenije i Italije. Ona poziva te tri države da sankcioniraju pravo na regionalnu samoupravu u skladu s najvišim europskim rješenjima. Također ističe da manjinske nacionalne zajednice moraju imati opća prava kao i većinska, ali i posebna prava potrebna za njihovo očuvanje i razvoj. Dosegnuti stupanj razvoja ne smije se umanjivati, kaže se u deklaraciji, i treba ga ugraditi u pravne akte na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama. Pozivaju se parlamenti Hrvatske, Slovenije i Italije , da na temelju Europske povelje o transgraničnoj suradnji Vijeća Europe, pokrenu proceduru za konstituiranje trajnog oblika prekogranične suradnje na prostoru “Euroregije Istre”. Deklaracija kao cilj budućeg razvoja Istre ističe harmonizaciju društvenih, političkih, kulturnih i ekonomski standarda, zaštite okoliša te očuvanja i njegovanja povijesnih tradicijskih i kulturnih vrijednosti Istre. Na kraju se traži da građani Istre odlučuju o Istri i njezinu razvoju u sadašnjosti i budućnosti.
Na deklaraciju je pokušao odgovoriti saborski zastupnik Marino Golob, ali mu je to pravo uskraćeno i čak mu je isključen mikrofon ( poznato zar ne?) Nakon toga jedna grupa sudionika kongresa donijela je svoju deklaraciju, a Marino Golob je rekao da Istarska županija kao organizator skupa i župan snose odgovornost za sve ono što donosi deklaracija i za opću atmosferu na kongresu koja je bila sve drugo nego tolerantna.
https://www.hina.hr/vijest/6490396
Naravno da se ni Puljani nisu suglasili sa takvim kongresom, pa se održavao na rubu incidenta.
O troškovima održavanja Kongresa Istrijana malo ima podataka. Kotizacija za sudionike bila je 180 tadašnjih DM.
Ivan Jakovčić je zanijekao je da će se na organizaciju tog kongresa potrošiti milijun maraka, već će kako je kazao skup stajati 115 tisuća maraka.
https://www.hina.hr/OTS/6486417
Na takav se antihrvatski kongres IDS-ovu pozivu odazvao i Dobroslav Paraga. pozdravljajući skup, rekao da je demokratičan što se, ne bi moglo reći i za hrvatski Sabor!?
Apsurdno! Na kongres protivnika hrvatskog identiteta Istre, odazove se veliki hrvatski nacionalist!?
Reakcije na Kongres bile su različite, već prema političkoj orijentaciji ili stranačkoj pripadnosti
Puna usta Istre, a gdje je Hrvatska?
“Savjet IDS-a ocjenjuje Prvi svjetski kongres Istrijana uspješnim, tvrdi da ga je grupa protivnika dijaloga predvođena članovima HDZ-a, htjela razbiti, te da su državni mediji prikazali njegov rad iskrivljeno, tendenciozno i lažno
Hrvatska je izabrala put stvaranja nacionalne države, model devetnaestog stoljeća, model prošlosti. U ovom momentu IDS na stvaranje hrvatske države gleda sa jednog drugog aspekta, sa aspekta građanske države, predloška koji danas solidno funkcionira u zapadnim evropskim državama. Mi želimo državu građana, bez obzira na religiju, rasnu pripadnost, boju koze, jezik (…) Spočitavaju nam kao grijeh sto Italija brine za svoju manjinu u Istri. To je normalno jer i mi brinemo o Hrvatima u svijetu. To je imperativ i sankcionirano je u deklaracijama UN-a (…) Pitanje granica je strateško pitanje i to ne ovisi o Istranima, kao sto ni o Hrvatskoj ne ovisi gdje će biti njene granice”.
E tko ih ne zna i nije osjetio IDS-ovu totalitarnu, jugo-komunističku, iredentističku i autonomašku vlast iz „21. stoljeća“ možda bi i povjerovao, ali su to u stvarnosti samo floskule u negiranju Hrvata u Istri!
U Jugoslaviji nisu smjeli pisnuti o građanskoj Istri! O Rovinjskim deklaracijama mogli su samo sanjati, o istrijanstvu i dvojezičnosti ni sanjati, ali čim je Hrvatska donijela slobodu i demokraciju, onda su IDS-ovci postali, glasni, agresivni i „liberalni“ u svojim zahtjevima i nametati ih kao vrijednosni sustav cijeloj Hrvatskoj.
Kratko pojašnjenje zbog čega je IDS u prvim godinama imao skoro pa apsolutnu vlast u Istri.
Damir Kajin stalno iznosi podatke koliki je nesrazmjer imovine dužnosnika IDSa i funkcije koju obnašaju i koliki je nesrazmjer u odnosu kada su došli na funkciju i sada, ili kada su neki otišli sa funkcije. Ima podataka o velikim iznosima na bankovnim računima u jednoj Austrijskoj banci na popisu kojih su i dužnosnici IDSa.
Nepotizam , korupcija , kriminal i narkomafija caruju, dok državne institucije sve to “ne vide i ne čuju”
Pet “samoubojstva ” i to mladih ljudi već dogodila povezana sa IDS-om, koje li slučajnosti? Damir Kajin bivši IDSov zastupnik u Hrvatskom Saboru ,sa najdužim stažom saborskog zastupnika stalno iznosi podatke o kriminalu i korupciji u IDS-u. Međutim odgovorne institucije ne reagiraju, već naprotiv njega se sudski proganja.
Citiram iz Programske deklaracije IDSa o Istrijanstvu:
“Istrijanstvo je svijest o pripadnosti slavenskog i latinskog stanovništva Istre zajedničkoj višekulturnoj realnosti Istre”
Nigdje se na spominju istarski Hrvati ni Država Hrvatska!
Moram naglasiti da IDS nije sudjelovao na prvim parlamentarnim izborima u RH 22,travnja 1990 godine .
Proglasio je te izbore nedemokratskim i preporučio svome članstvu da glasa za SKH-SDP. i ne samo to već se zalagao za :
” Konstituiranje Jugoslavije kao demokratske i legitimne federacije”
Sjećam se letaka koje se bacali iz aviona da se na referendumu ne glasuje za samostalnu Hrvatsku!
Također žestoko su se IDS-ovci bunili ,čak i u Saboru zbog velikog prihvata prognanika i izbjeglica, iz razloga da će promijeniti strukturu stanovništva!
- srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDSa izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS- ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva.
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDSa dužan je postupati po tim deklaracijama!
Istra zamišljena kao država sa zakonodavnom i izvršnom vlasti. A da se zamaskira državotvornost Istre u naslovu su stavili da je Hrvatska nedjeljiva!
Ističem četiri, ,najvažnije činjenice koje su tijekom komunističke vladavine (1945.-1990.) oblikovale ,,istarsko društvo” i koje su se u trenutku promjene pokazale lošim, protivnim, čimbenikom u stvaranju mlade Hrvatske države.
- Prvo, iz Istre je nakon 2 .svjetskog rata, ali i kasnije, protjerano i izbjeglo najmanje polovica stanovništva. To je nesumnjivo smanjilo, gotovo posve poništilo, mogućnost otpora novoj komunističkoj vlasti, tako da se ta vlast mogla ponašati kako je god htjela i biti bezobzirna prema svim narodnim pravima i pitanjima. Stoga se u Istri nije uspjela oblikovati bilo kakva značajnija narodna oporba komunizmu i Jugoslaviji. Oni koji se nisu slagali, ili su bježali preko granice ili su prestrašeni šutjeli ili su se prilagodili poretku (tih je bilo najviše). Dapače niti povijesne nije hrvatski narodni pokret našao u Istri značajnije uporište. Sjećam se kako su provjeravali istarske studente u Zagrebu i bili zadovoljni da su Istrani ostali na partijskoj liniji .Tek pokoji ,svojeglavi pojedinci u Istri su se pobunili , i to uglavnom povezani s Crkvom ili potekli iz njezina kruga. Istovjetno je ili slično stanje bilo i uoči i tijekom promjena početkom devedesetih. To su, uostalom, pokazali i izborni rezultati u Istri.
- Drugo, nastali se gubitak stanovništva u poraću popunjavao velikim dolaskom novog stanovništva u Istru iz prostora cijele ondašnje države. Uz to, došlo je do seobe stanovnika iz hrvatskih sela u gradove. Pula se kao ratna luka ,sa zračnom i morskom lukom, pretvarala u jaki vojni grad, sa svim rodovima vojske i sa visokim vojnim školama ,dolaskom mladih časnika i dočasnika u ,,Jugoslaviju u malom”! Ti su se mladi časnici i dočasnici ženili sa domaćim djevojkama ,dobivali stanove i osnivali obitelji.Mješani brakovi i djeca ,a danas. i unuci iz tih brakova okosnica su sadašnjeg IDSa. Sam predsjednik IDSa je iz takve strukture stanovnika Pule.
- Treće, u Istri se posljedično gotovo potpuno izgubila hrvatska narodna svijest među istarskim nositeljima tog komunističkog poretka i vlasti, kako kod onih u Partiji (stranci), Savezu boraca, Sindikatu , Omladini, tako i kod onih u drugim pratećim savezima, ustanovama, radnim sredinama medijima i učilištima. Nemali sloj vladajućih u Istri, u tom i takvom poretku, nije bio odabran na osnovi sposobnosti i pripadnosti svom narodu već uglavnom po izboru, preporuci i zaštiti od strane saveznih tijela i raznih jugoslavenskih saveznih i tajnih službi. U tom okviru oni su u svemu bili, i ostali, poslušnici i gorljivi promicatelji jugoslavenizacije!
Istra je, prema popisima stanovništva iz godina 1981. i 1991., postala hrvatskom pokrajinom s najvećim udjelom Jugoslavena.
Pojava Dr.Franje tuđmana i njegov predizborni skup u Pazinu 11.travnja 1990.
Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.
Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, dr. Tuđman je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje. Mnogi se sjećaju riječi Ivice Račana, da je HDZ, „ stranka opasnih namjera“ U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja) Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.
Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničarskih stavova oko narodnih i državničarskih odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,,ušančene” uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami!
Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izfućkan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.
Nakon pobjede Tuđmana na izborima 1990. i zatim nakon stvaranja neovisne države Hrvatske nikom u Istri nije pala ,,ni vlas s glave” kao dolaskom Tita i komuniata 1945.pak ni mnogima koji tu Hrvatsku nisu mogli niti smisliti.
Taj animozitet prema dr.Tuđmanu i HDZ-u kao predstavnicima Hrvatske državne vlasti, i Katoličkoj crkvi, potaknut IDS-ovom politikom istrijanstva održao, pa su na isti način i na istom mjestu 25.rujna 2017. zviždali i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović
Ivan Pauletta
U Feral Tribune, Ivan Pauletta (član predsjedništva IDS-a) pojašnjava: “Stalno upozoravam službeni Zagreb da je autonomija izlaz – i ne samo za Istru (…) Naše vraćanje na koncept jedinstvene Istre ne znaci zadiranje u suverenitet niti jedne od triju država (…) Nitko od nas nije govorio o prodaji Istre, zato smo svjesni da moramo i hoćemo živjeti u skladnom okruženju, ponajprije zbog pedeset godina zajedničkog života”
Notorna neistina. Granice se nisu mijenjale! Od kuda Pauletti 50 godina zajedničkog života?
Pauletta dalje objašnjava;“ “Razumijem stanje u kojem se danas nalaze ljudi u svojoj – dugo očekivanoj – državi. Razumijem da je nacionalizam vrlo jak, ali ga ne opravdavam i otuda i pitanja zašto nije bilo himne. Ja ne znam Kongresa, osim partijskih, na kojima se intonira državna himna. Osim toga, ako se svira himna matične države, onda treba svirati i himne gostiju, a to bi značilo i talijansku i slovensku i himne još barem desetak zemalja svijeta iz kojih su došli naši gosti. Tako bi se ovaj Kongres pretvorio u muzički festival, ali i tada bi se našle primjedbe (…) Zato smo odlučili postaviti hrvatsku zastavu i grb, smatrajući da nas to dovoljno definira”.
Što reći na te nebuloze? Uvijek se svira himna domaćina, ili pobjednika na sportskim natjecanjima!
Ivan Pauletta iznio je niz optužbi na račun Zagreba, odnosno Hrvatske vlasti, pa je čak optužio za paranoju, a ustvari je obrnuto, IDS je taj koji je neprestano provocirao i izazivao sukobe sa svojim istrijanstvom i nepriznavanjem hrvatskog identiteta Istre. Pauletta je išao čak tako daleko da je krivnju prebacio na istarske Hrvate, koje IDS , ne priznaje do te mjere da ih nema u Statutu Iž! Hrvatska je bila u ratu, pred Olujom , a Pauletta izjavljuje nebuloze! Doista apsurdno!?
“Ova vlast je zadužena za stvaranje klime stalne napetosti i proizvodnu neprijatelja. Sa Slovenijom se odnosi vise ne mogu bitno poremetiti (…) Sa Srbima su u toku pregovori pa ne vjerujem da će doći do otvorenih neprijateljstava, a u Bosni smo izgubili dežurnog krivca. Sada dakle treba naći novog ‘neprijatelja’. Nakon istaknutih intelektualaca i značajnih institucija, sada je konačno na redu Istra, pod optužbom kako se hoće odvojiti od Hrvatske. Ona je i te kakav mamac za privlačenje svega zla, sve srdžbe koju hrvatski narod osjeća zbog stanja u kojem živi, zbog siromaštva i niskog standarda (…) Za sve to je potreban ventil kako bi se mogla održati napetost , a hrvatska vlast i dalje vodi svoju prljavu politiku. Istra je u tom pogledu idealna, ali se zaboravlja tek jedna “sitnica”. Istra prema posljednjem popisu stanovništva, a i po ranijima, ima najveći postotak Hrvata u odnosu na sva ostala područja. Suludo je prema tome i misliti da ti Hrvati imaju nešto protiv Hrvatske, ali je pitanje zašto sadašnja hrvatska vlast nema povjerenja u te svoje Hrvate. To, na žalost, već prelazi u područje paranoje”.
Veliko razočarenje bogaćenjem čelnika IDS-a, korupcijom i kriminalom, koje sakrivaju floskulama o antifašizma, istrijanstva i talijanaštva, iskazao je sam Ivan Pauletta sa svojim tekstom „Prezirem te“, nakon što se povukao iz politike!
https://aimpress.forumcivique.org/article/50425-001-pubs-zag/
Istarski HDZ
Istarski HDZ iznosio je ozbiljne optužbe na press konferencijama, sazvanim nakon dva spomenuta incidenta, (ne)odavanje počasti poginulima (na prijedlog Marina Goloba – HDZ) i nakon donošenje Deklaracije o Istri, koja je prema vladajućem mišljenju bila sporna. Čulo se, izmedju ostalog, da je “IDS produžena ruka Memoranduma SANU (…) da su sekcije usmjerene u pravcu rušenja države (…) da je većina ljudi “koji su došli iz Italije pripadnici fašističkih krugova (…) i da je Kongres u stvari talijanski igrokaz “. Istarski HDZ napravio je i paralelnu deklaraciju, čiji dio je pročitan na državnoj televiziji.
Nino Mogorović, sudionik Kongresa
„Sekciju za politiku je vodio Ivan Corrado Pauletta, poznati suradnik KOS-A i talijanskog SISMI- ja ( talijanska vojna obavještajna služba koja je imala u svojoj nadležnosti obavještajno djelovanje na teritoriju na koji Italija pretendira, 2007. njezin rad preuzima, reformom talijanskih obavještajnih službi odobrenom od 1. kolovoza 2007., AISE (Agenzia Informazioni e Sicurezza Esterna). U njoj se za riječ javilo 105 akreditiranih delegata, a ja sam trebao biti peti no, Pauletta mi je uskratio to pravo. Jednostavno me je preskočio i govorio da još nisam na redu, a meni je jedan njegov suradnik rekao da sam bio peti na popisu što ja nisam znao, iako sam bio siguran da sam evidentiran među prvih desetak. Naš cilj je bio da se ne usvoji Deklaracija prvog svjetskog kongresa Istrijana zbog neprihvatljivog antihrvatskog političkog sadržaja za Republiku Hrvatsku u čemu smo uspjeli jer smo činili većinu na Kongresu pa su IDS-ovci odustali od glasovanja te su ju samo pročitali, a što je učinio tadašnji župan Luciano Delbianco. Za mjesec i pol dana obilježiti će se 30. obljetnica od tog antihrvatskog i protudržavnog događaja koji je “zaboravljen” samo zato jer su VRO Bljesak i Oluja preusmjerili za 180 stupnjeva tijek povijesti od onog očekivanog (od neprijatelja hrvatske države) koji je bio, između ostalog, definiran planom Z4.
To je razlog zbog kojeg taj Kongres treba staviti u pravi povijesni kontekst i nikako ga se ne smije prepustiti zaboravu, a što je u interesu organizatora i njihovih slijednika.“
IDS ne priznaje poraz svoje politike iako je vidljiv.
IDS-ovci i dalje mantraju da „neće dopustiti“
„napad na Istrijanstvo i dvojezičnost“
„Antifašistička borba i dalje traje! Istra je na antifašizmu izgradila svoj identitet i IDS neće dopustiti da se te vrijednosti dovedu u pitanje zbog jeftinih političkih poteza“
IDS -ovci su još u NOB-u!?
Rezultati lokalnih izbora 16.svibnja 2021.godine šokirali su IDS. Izjava bivšeg IDS-ovog župana Steve Žufića:
„To nije dobro za IDS niti za Istru“ koju sam parafrazirala u:
„To nije dobro za IDS, ali je jako dobro za Istru“
Kolaps IDS-ove politike, spas je za Istru!…Bilo bi bolje da je nas Istrane poštedio i očuvao od njihove vladavine, manje bi štete bilo počinjeno!
Damir Kajin sa svojih 35 točaka, korupcije i kriminala, kako je izjavio „špilje razbojničke“
Broj Istrijana pao je, dakle, na 5,13 posto, za više od dvije trećine u odnosu na prvi popis 1991. kada ih je bilo 18,21 % posto. Udio osoba koje su se regionalno izjasnile na području Republike Hrvatske tek je 0,33 posto.
Eurorgija Istra je nestala, još 1995. su je Slovenci potopili.
Regionalizam, a s njim i autonomija IDS-a su tako doživjeli pravi potop. IDS-u preostaje da se drže Ustava RH i lokalne samouprave.
U Istarskoj županiji po popisu 2021. od 195.237 stanovnika njih 76,4 posto se izjasnilo Hrvatima po nacionalnoj pripadnosti, 9.784 Talijana (5.01 posto), 5,778 Srba (2.96 posto),4.838 Bošnjaka (2.48 posto) dok je popis zabilježio i 2.055 Albanaca (1,05 posto). Istrijana je 10.025 ili 5,13 posto, što isto dokazuje da ne postoji nikakava multikulturalnost, već da je Istra županija kako u Ustavu i piše većinskog hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina.
Istrijanstvo je doživjelo potop, iako predsjednik IDS-a neprestano mantra da „neće dopustiti napade na Istrijanstvo, dvojezičnost i njihov licemjerni zločinački antifašizam, kojim sakrivaju svoj
Istra je Hrvatska županija i kako piše u Proglasu istarskih rodoljuba , od 13.rujna 1943. hrvatska će ostati! U Puli je uspješno održan Kongres hrvatskog iseljeništva, usprkos ignoriranju župana Borisa Miletića, čime smo dokazali da se i bez njega može.
Lili Benčik/hrvatskepravice
