By Podjeli
Dobrodošli u Hrvatsku – jedinu državu na svijetu u kojoj je kolesterol službeno ustavno sredstvo plaćanja, a miris nažarene janjeće masti iznad magistrale ima jaču pravnu snagu od svih presuda Visokog upravnog suda zajedno.
Dok trulež zapadne demokracije raspravlja o zelenim tranzicijama, mikromobilnosti i digitalnom identitetu, hrvatski politički mikrokosmos drži se provjerenog evanđelja: dok ima ražnja, bit će i vlasti.
Ovdje se lokalna samouprava ne mjeri postotkom povučenih eura iz EU fondova ni brojem sagrađenih vrtića. Biti „uspješan načelnik” (ili gradonačelnica) znači posjedovati želudac sposoban probaviti dvije kile paške janjetine u dva sata poslijepodne, popiti litru i pol miješanog gemišta, podrigunuti u lice oporbenom vijećniku i na kraju dana bez trunke grižnje savjesti uručiti službenu Visa karticu seoskom konobaru.
I. GASTRO-FEUDALIZAM: KAD PRORAČUN MIRIŠE NA ODOJKA
Naš lokalni šerif nije običan političar. On je plemenski poglavica, seoski vlastelin i gastrolog-amater. Janjetina s ražnja u njegovu univerzumu nije obrok – ona je sakrament. Ona je pečat na predizbornim koalicijama, sredstvo za kupovinu socijalnog mira i univerzalni apaurin za biračko tijelo koje glasa po principu: „A je, krao je, al’ je i nama dao po komad pečenja.”
Službena kartica općine u rukama takvog kapitalca prestaje biti komad plastike i postaje čarobni štapić. Njome se ne kupuju uredske spajalike ni toneri za printere – njome se hrana pretvara u političku odanost.
KATALOG HRVATSKOG PARASITIZMA
(Kako se brani neobranjivo u službenim zapisnicima)
Ivana Marković (Supetar)
Podvig: Skromni radni ručak i protokolarna večera na Braču plaćeni gradskim novcem s računicom od preko 4.000 €.
Obrazloženje: “To je bio nužan gradski protokol i ugošćivanje službenih delegacija, a ne privatna fešta.” Toni Turčinov (Murter) Podvig: Ispeglao 1.560 € općinskog novca u austrijskom bordelu Klubsix. Obrazloženje: “Slučajno sam zamijenio kartice u sklopu promocije općinskog turizma.” Vinko Zulim (Seget) Podvig: Godinama trošio astronomske iznose u restoranima, po nekoliko puta dnevno. Obrazloženje: “Radni sastanci i protokolarna ugošćivanja od vitalnog interesa.” Jerko Veić (Dugi Rat) Podvig: Općinskim novcem plaćao privatne karmine, sprovodske ručkove i fešte. Obrazloženje: “Dostojanstven ispraćaj i nezaobilazna reprezentacija.” Zlatar Violić & Berislav Šipuš (Ministarstvo kulture) Podvig: Službenim karticama podizali gotovinu na bankomatima za osobne potrepštine. Obrazloženje: “Akontacije i sitna pozajmljivanja koje bismo kad-tad vratili.”Plediramo za malo razumijevanja prema ovim mučenicima! Zamislite taj nadljudski napor: gradonačelnica Supetra mora organizirati otočke radne ručkove od 4.000 eura dok se mještani čude iznosu, načelnik Segeta mora doručkovati janjetinu u 9 ujutro, u podne prijeći na miješano meso, a u 18 sati odraditi „hitni protokolarni ručak” s lokalnim obrtnikom. To nije korupcija, to je žrtvovanje vlastite gušterače na oltar domovine!
A što reći o Murteru? Dok nezahvalni narod prigovara, načelnik izgara u austrijskom bordelu promovirajući turističke potencijale Kornata pod teškim uvjetima i na rubu fizičke iscrpljenosti. Čovjek je doslovno krvario za općinu na službenom putu, a USKOK mu broji svaku stotku.
II. SRAZ CIVILIZACIJA: ŠVEDSKE ČARAPE VS. HRVATSKO MASTANJE
Da bismo u potpunosti shvatili svu raskoš naše političke evolucije, moramo je usporediti s cjepidlačenjem trulog Zapada i Dalekog Istoka:
-
Švedski patetizam (Afera Toblerone): Zamjenica premijera Mona Sahlin 1995. godine službenom je karticom kupila dvije čokolade Toblerone, malo namirnica i par čarapa na službenom putu. Novac je uredno vratila sutradan. Posljedica? Medijski linč, javno bičevanje, neopoziva ostavka i trajni kraj političke karijere. Skandinavci, te hladne i nesretne duše, robuju nekakvom Jante-lagen pravilu koje kaže da nitko ne smije biti iznad zajednice. Kakav jad i bijeda od mentaliteta. -
Japanski mazohizam: U Japanu ministar podnosi ostavku ako vlak zakasni 45 sekundi, a u težim slučajevima doživljava slom živaca i izvodi obredno javno ispričavanje uz duboki naklon od 90 stupnjeva dok ne pukne kralježnica. -
Hrvatski trijumf duha: Kod nas načelnici i gradonačelnici ispeglaju proračun male općine na pečenja, bordele i bankomate, dobiju optužnice USKOK-a šire od općinskog prostornog plana, i što se dogodi? Birači ih na sljedećim izborima reizaberu s 65% glasova u prvom krugu, jer „naš čovjek bar zna živjeti, a ne k’o oni suhi birokrati iz Zagreba”.
III. PSIHOLOGIJA IZJELICA: ORALNA FAZA BEZBOŽNE MOĆI
Što se točno odvija u moždanim vijugama lokalnog Bude dok mu se mast slijeva niz bradu, a konobar prinosi račun s četiri znamenke?
1. Patrimonijalni svinjac (Weber na seoski način)
Max Weber pisao je o patrimonijalnoj vlasti – sustavu u kojem vladar ne razlikuje državnu blagajnu od vlastite uštede. Naš šerif ne smatra da krade. On iskreno vjeruje da je Općina njegova očevina, a proračun – novčanik koji mu je Bog dao jer je bio dovoljno pametan da skupi 300 glasova na lokalnim izborima. Kad on časti janjetinom ili jastozima, on ne dijeli javni novac; on velikodušno prosipa „svoj” ulov među kmetove.
2. Gastrični Luj XIV.
Nastupa klinički stadij dijagnoze: „Općina, to sam ja!” Ako je on općina, onda je i njegov želudac državni želudac. Ako je njegov želudac prazan, općina pati. Dakle, punjenje tog želudca janjetinom, odojcima i škampima zapravo je osnovna ustavna obveza i čin domoljublja.
3. Proždiranje kao demonstracija moći
Zasjesti za čelo stola u lokalnoj konobi, prožderati tri kile pečenja pred očima osiromašenih sumještana i na kraju platiti njihovim novcem – to je najčišći oblik dominacije. To je životinjski ritual u kojem alfa-mužjak poručuje čoporu: „Pogledajte što vam radim. Jedem vaše novce, pišam po vašim zakonima, a vi ćete mi sutra opet mahati kad prođem u službenom Audiju.”
IV. ZAKLJUČAK: ZADNJI NEKA UGASI RAŽANJ
Nema toj pošasti lijeka u zakonskim izmjenama, inspekcijama ni dekretnim odlukama Državne revizije. Dokle god je prosječnom hrvatskom biraču vrhunac političkog domašaja da mu lokalni moćnik udijeli hladnu plećku i pivo na seoskoj fešti, naši će šerifi nastaviti žderati našu budućnost.
A kad jednom sve presuši, kad općinske kartice budu odbijene, a proračuni konačno ovršeni, naši će prvaci u janjetini samo obrisati usta, podrigunuti, pogladiti trbuhe i reći: „Bilo je dobro dok je trajalo. Konobar, donesi račun… i napiši na Općinu!”
Gordan Sataić
Podjeli
