VJEŠTO IZBJEGAVAJU ŠKAKLJIVA PITANJA O ODGOVORNOSTI…

Kad se desi tragedija, ovakva, gdje život izgube dva mladića, na poslu u službi države, kao pripadnici vojske, bez nekog ratnog zadatka, u odgovornim ljudima, odgovornim za njihove živote, morao bi nastati muk, trenutak preispitivanja, moglo li se nešto učiniti bolje, sigurnije, preispitivanje, zašto. je došlo do tragedije. Morali bi biti u tuzi s roditeljima, familijom, poginulih mladića, šutjeti o sebi, pričati o njima.

Jučer smo pročitali i vidjeli, kako naši političari, opet, pričaju samo o sebi.

General Krstičević o svojoj časti, Premijer koristi priliku, kako bi se u javnosti, opet svađao s Predsjednikom.

Ništa novo, tragedija se, izgleda, dogodila nekom drugom, negdje drugdje, mi dalje po svom.

Slično ako ne i gore i na Stožeru.

Vješto izbjegavaju škakljiva pitanja o odgovornosti. I dr Markotić i dr. Beroš, raspričali se o neodgovornim, stanovnicima otoka Brača, a niti da bi spomenuli, ogroman propust o otpuštanju pozitivnog pacijenta iz bolnice, bez testiranja na virus.

Tko imalo, prati zbivanja, oko širenja virusa, iz svih dostupnih podataka, jasno mu je, da je virus najprisutniji u bolnicama, Domovima za starije i vikend došljacima. Tu su se formirala najveća žarišta, tu je koncentrirani najveći broj zaraženih.

No nismo čuli, da je dr. Beroš, spominjao odgovornost, već se svojski trudi opravdati učinjene propuste.

Do sada, nema primjera, da se itko zarazio  od umirovljenika koji je sjedio u parku, kupovao u dućanu, stajao u redu, za podići mirovinu,  pred bankom.

Također nema primjera, da se ijedno dijete, zarazilo na igralištu, ijedan građanin u gradskom prijevozu.

Za sve oboljele, do sada poznati su kontakti ostvareni iz tri navedene skupine.

Građani su strpljivo podnosili mjere, bili smo doma, odgovorni smo i dalje, pokupovali smo sapuna, dezinficijensa, maski i rukavica, za jedno desetljeće, po astronomskim cijenama, djeca su skoro cijelu školsku godinu, doma, posao je postao neizvjestan, za mnoge, a desi se, da zbog jednog neobavljenog testiranja, razmišljamo o karanteni za cijeli otok.

Stavi li se, otok Brač u karantenu, za dugo vremena će dobiti stigmu, nepoželjne turističke destinacije, propasti će turizam, kako za ovu tako vjerojatno i za još, koju godinu. Ljudi kojima je to jedini izvor prihoda, ostat će bez sredstava za život.

U javnosti se puno govori o povratku vjere u institucije države.

 Svaki dan slušamo, kako institucije, sve čine da zaštite građane i onda se desi, da građani povjeruju da je čovjek, otpušten iz bolnice, najmanje sumnjiv na koronu, dr. Markotić zamjera mještanima što su povjerovali, da je bolničko osoblje, odradilo svoj posao, profesionalno.

Apsurdna situacija, zbog jednog propuštenog testiranja, cijelom otoku prijeti karantena,  a sva odgovornost je na stanovnicima otoka.

Naravno, da ćemo slušati, sada razne izgovore, slušati o vremenu inkubacije, no sasvim sigurno nećemo vidjeti, nekog tko bi preuzeo odgovornost, za neučinjeno, tko bi podnio ostavku, radi časti i odgovornosti.

U ovoj krizi prosječno ćemo svi stradati, statistika je nauka, koja između gubitka i dobitka nađe sredinu.

No život je druga priča, u njemu jedni gube, sve, a drugi dobiju, previše.

Kako stoje stvari, stanovnici otoka Brača izgubit će mnogo, a min. Beroš, se nada, da će na izborima, dobiti puno, a upravo je on ministar zdravstva, on bi trebao biti odgovoran za neučinjeno, za redove onkoloških bolesnika pred bolnicama, za one koji nisu dobili potrebnu skrb na vrijeme.

 Jeli to poštena podjela nagrada za učinjeno i neučinjeno, pokazat će izbori, no jedno je sigurno, iznenađenja su moguća.

Čvrstom vjerom u iznenađenja, krenimo prema tim izborima, kada god bili, vjerujmo, da smo mi ti, koji donose ocjenu, konačnu i presudnu.