By ili kako zaraditi na kartici nebuloznog i neutemeljenog teksta, a usput bar malo potkopati pozitivne osjećaje prema svojoj domovini i pobuditi osjećaj manje vrijednosti
Po našim javnim glasilima često se pojavljuju članci (ili emisije) bez glave i repa, bez smislenog sadržaja i, naizgled, bez logike. Dio tih tekstova namijenjen je čistom podilaženju dekadentnoj javnosti kako bi se privukao što veći broj čitatelja (ili kod radija i televizije – slušatelja i gledatelja), dio njih je tu da se ispune praznine kad se nema dostatna količina pravih, vrijednih sadržaja ili vijesti, pa se piskara o raznim javnim osobama birajući obično pikanterije, zatim doznajemo da imamo kraljevsku obitelj, jer se o kući Saxe-Coburg-Gotha kojoj je sad ime House of Windsor piše kao da su vladari Hrvatske. Dio tih tekstova namijenjen je i potkapanju samopouzdanja pripadnika naše nacije kao jedan dio subverzivnog djelovanja protiv Hrvatske. Naime, jedan bitan dio tog djelovanja je da se iskoristi utemeljeno nezadovoljstvo stanovnika neke države/pripadnika neke nacije, pa da se na temelju toga širi promidžba koja to nezadovoljstvo pojačava, širi defetizam jer „tu se ne može ništa učiniti“, usput se šire poluistine, ali i laži o tome da drugdje vječno cvjeta cvijeće i moraš se samo pojaviti tamo i prisiljavat će te da doma ležiš i primaš veliku plaću…
Dio takvih bedastoća su i kojekakvi članci o tome kako je „s druge strane plota“ trava zelenija i ljudi se u drugoj državi i osjećaju sretnima za razliku od stanja u Hrvatskoj…
Naravno, nemamo razloga biti zadovoljni i sretni jer koječega ima kod nas što bi se moralo popraviti, na što bi se moralo prisiliti političare, jer oni su glavni čimbenik nereda i lošeg stanja u Hrvatskoj i dok ih se ne pritisne, ništa od boljeg života, no nebuloze koje se navode u tim pamfletima su izvan svake pameti. Jedan moj dragi prijatelj reagirao je na članak o Finskoj u kojoj su, kao, ljudi najsretniji zato što imaju sve ono što mi u Hrvatskoj imamo (pa i manje od toga), kao da nije općepoznata stvar da je tamo veliki problem depresija zbog polarnih noći sa svim posljedicama koje takvo stanje donosi sa sobom (uključujući i samoubojstva, alkoholizam i slično)…
Da, kod njih je sigurno niža razina korupcije, sigurno pravosuđe i policija bolje rade, svakako su bolje organizirani, učinkovitiji u proizvodnji pa kao takvi imaju i jače gospodarstvo i veće materijalno blagostanje, a nisu ni imali rat u kome su morali, potpuno razoružani, iz temelja stvarati svoju oružanu silu kupujući, zbog sankcija koje su izborili „vlastiti“ diplomati, na crnom tržištu svu opremu i naoružanje potrebne za stvaranje obrambenih snaga, a ni, na to pridodanu pljačku tijekom privatizacije, no „novinari“ uglavnom „ne primjećuju“ te neke bitnije stvari ili se tek tu i tamo, usput, „očešu o njih“, a nalaze potpune nebuloze o kojima pišu.
Tako se i u članku o sretnoj zemlji Finskoj navode stvari kojih kod nas ima i više nego tamo kao nešto što ih čini sretnim, ili pak (poput najbolje pizze. što je ionako vrlo subjektivna procjena) stvari potpuno nebitne za neku veliku sreću pojedinca. No da ne filozofiram puno, bolje je da samo citiram tog prijatelja i njegove protuargumente na šuplju argumentaciju novinara:
1. Finci dosta provode vani!!! A mi kao ne provodimo? Imamo pune kafiće, ljudi malo ili ništa ne rade, pogotovo oni u javnom i državnom sektoru, samo sjedu po rivama, štekatima, cvjetnim trgovima itd. Imamo prekrasne šume, more, nacionalne parkove… i imamo 100x bolju klimu od Finaca. Oni ne mogu 6 mjeseci NIGDJE, jer je sve u ledu i mraku.
2. Slobodno piju vodu! A mi kao ne pijemo slobodno vodu? 6. smo zemlja po vodnim kapacitetima u Europi. Zbog manjka industrije nema zagađenja, skoro pa možemo piti vodu drito iz rijeka. Najveći problem zagađenja su domaćinstva koja nemaju riješen priključak kanalizaciji. Tada fekalije i deterdženti odlaze u rijeke i more, ali ukupno gledajući, Hrvatska je blagoslovljena vodom.
3. Dječji doplatak isplaćuje se redovito! A kod nas se ne isplaćuje? Uostalom, to SIGURNO nije okidač za sreću. Kad se nešto “podrazumijeva” i uzima zdravo za gotovo, tada to više ne predstavlja sreću. To je u ljudskoj prirodi.
4. Imaju najbolju pizzu na svijetu! DA, baš to je okidač sreće. Mi imamo najbolje pice (čitaj ženske). To je sigurno veća sreća od pizze.
5. Jedna od vodećih zemalja po reciklaži ambalaže! Ovi okidači za sreću kao da su pisani od nekih lobija koji ovakve stvari podsvjesno ljudima guraju pod nos.
6. Visok stupanj povjerenja u policiju! O ovome se da razgovarati, ali ovo nije nešto što bi se moglo okarakterizirati kao Finski sindrom, već je činjenica da su ljudi u Skandinavskim zemljama bolje uredile svoje državno-birokratske aparate, pa iz toga proizlazi veća vjera u Pravosuđe, Policiju itd. Međutim, neka mi nitko ne kaže da u Finskoj policiji nema korupcije i svi su dileri u zatvorima. Tamo se u stvari ne dila s drogom i nema trgovine oružjem i lopovluka općenito. Tamo svi drže otvorene kuće i ne zaključavaju auta.
7. Postoji mnogo natjecanja u neobičnim sportovima! Ako smo u nečemu prvaci, onda smo u takvim pizdarijama prvaci.
8. Prva zemlja koja svakom stanovniku daje internet! Još jedna glupost. Neki narodi bez interneta su vrlo vjerojatno sretnija od većine zemalja Zapadne hemisfere. Čak štoviše, u skoroj budućnosti ćemo svi kroz famozni internet imati takvu količinu bombardiranja sa informacijama glupim, manje glupim, najglupljim, da ćemo ubrzo dobivati na mob stanje naših osjećaja i obavijest o tome jesmo li taj dan sretni ili ne.
9. Očevi provode više vremena sa djecom! Također glupost. Ako je tako, sigurno nemaju jak feministički pokret, jer što će tamo feminizam, ako su im muškarci “napredniji” u odnosu na ostale zemlje EU.
10. Zauzimaju drugo mjesto po konzumaciji kave! Da, baš je kava u korelaciji sa srećom. A zašto nije čokolino? Ili čaj u koji umataš Napolitanke? Ko to može platit?!?!
11. Selo djeda božićnjaka! Finci svoju sreću grade na tom selu. To je zasigurno najveći uzrok njihove sreće.
12. Besplatno obrazovanje! A mi ga kao nemamo? Smo sretni zbog toga? Nesretni?
13. Filozofija sreće! Mi smo u tome svjetski prvaci. Nigdje se manje ne radi, a bolje ne živi. Ko može zamijenit našu uzrečicu “ulovila me popodnevna fjaka” ili “ko ovo more platit”.
Pa zar to nije glas zdravoga razuma? Zar ovaj moj dragi prijatelj nije u svojem osvrtu pogodio srž problema? Što kažete vi, dragi čitatelji?
Anđelko Jeličić
