By Podjeli
Napokon je jučer Stožer objavio nove mjere, nešto restriktivnije ali, kad se malo razmisli očito ih je napisao “onaj koji sve može” u vrijeme kad ga je savladala ognjica na tavanu. Po izrazu lica vrijednih članova Stožera bilo je razvidno da im nije lako čitati tuđe umotvorine i da pravog objašnjenja za dodatnu stegu nemaju ali je, baš u pravo vijeme uskočio premijer i sve nas uvjerio kako je neophodno da se “pučanstvo ne kreće jer se time smanjuje opasnost zaražavanja”. Jako su ga povrijedila pitanja kako to da se olabavljuju kriterije crkvi pa velečasni imaju samo obvezu razmjestiti vjernika osiguravajući svakom 7m a nisu isto dopustili restoranima i kafićima pa je izvalio kako je usporedba crkve i kafića bezobrazna jer se svetoj, nepjevanoj misi nazoči samo jedan sat a u kafićima, takvi kakvi jesmo mogli bi satima piti. I što će se govoriti po kafićima osim psovati vlast, iznositi strahovanja kako će sve otići k vragu i spočitavati kako nismo, kao druge zemlje uspostavili semafor. Šta semafor, kakvi semafor, kao da ih je malo u državi, ima ih svaka prometnija ulica. Evo u mojoj ulici na Baldekinu promet regulira semafor. Ne znam tko je uštimao minutažu koja prođe od jednog do drugog pa do trećeg svijetla. Čekajući zeleno slobodno se možeš odmoriti, popraviti čarapu ako se naborala, izvaditi ogledalce iz torbe, na danjem svijetlu provjeriti nije li previše pudera na licu, olovkom iscrtati oči, nanijeti novi sloj šminke na usta i sve polako i pedantno pospremiti natrag i još će ti ostati pristojno vrijeme za odmor. Na ovom mom semaforu možeš sresti ljubav svog života i ako si iole poduzetniji možeš dogurati najmanje do zaruka. Kao da bi taj semafor za koronu donio išta dobra osim još više uplašio ionako splašene građane. Uopće nije dobro da se objavljuje koje će mjere biti poduzete ako broj zaraženih poraste. Znali bi što nas očekuje a ovako živimo u radosnom iščekivanju što će nam objaviti naši znanstvenici – članovi Stožera. Crkva je sasvim druga stvar, tamo te prožimlje milost božja i čini te poniznijim, poslušnijim i zahvalnijim, sretnim što si zadovoljio svoje duhovne potrebe. Vlast jako brine o duhovnim potrebama građana vjernika i to samo katoličke crkve pa je tako objavljeno da se mjere ublažavaju na dane 24. i 25.prosinca. Mudro! Jer nigdje nije spomenut Badnjak i Božić a u našoj državi slave se dva Badnjaka i dva Božića. Kršćanima, vjernicima pravoslavne vjere je onemogućena proslava blagana jer valjda njihove duhovne potrebe nisu jako izražene. Ove godine neće slaviti polnoćku niti mahati hrastovim lišćem..nema toga više, barem ne ove godine a za naredne ćemo već vidjeti.
Duhovne potrebe nas koji ne uzurpiramo službene prostore Božjih kuća ali uredno plaćamo njegove službenike našu vlast ne zanimaju. Mi, ako uopće imamo nekakve duhovne potrebe na raspolaganju su nam psiholozi i psihijatri koji će nam propisati nešto sedativa i objasniti da nije pristojno inzistirati na duhovnim potreba u vrijeme vladavine korone. Premijer je sam najavio da će nazočiti polnoćki ako bude mogao. Lijep primjer daje, nema šta. Za njim će se povesti najmanje Jandroković a i ostali pobožni članovi HDZ-a. Ono što su izgovorili gospođa Markotić i Capak niti nije za komentiranje. Vjera bi trebala biti privatna stvar svakog a ne trubljenje cijeloj državi. I što mogu pomisliti kad gospođa Markotić ponosno izjavljuje da će ona otići na polnoćku i da svake nedjelje pohodi svetu misu samo što stoji ispred ckve pridržavajući se svih epidemioloških mjera.? Nije ista stvar baciti se pokajnički na klecalo ili cupkati s noge na nogu pred crkvom. U kući Božjoj sve su misli usmjerene na duhovnost i misna događanja a pred crkvom, hoćeš nećeš ipak misli malo odlutaju. Uostalom treba ponekad i pogledati uvis da ne naleti neki bezobrazni golub i ne posere ti se na glavu.
Capak koji je jučer iznio svu silu brojaka i postotaka incidencije da je nastala prava papazjanija i na kraju nitko nije shvatio ništa osim što se mogli nazrijeti da on misli kako stvari idu nabolje i kako nije istina da su naši pokazatelji najgori u Europi jer su pokazatelji namanje tri države lošiji od naših. E sad što tako ne stoji u izvješćima Europske zdravstvene komisije ili što bi lijepo rekli stožera nek se brine EU. Uglavnom EU komisija ide šumom a naš Capak drumom i ne skreće sa svog puta. A ne! On je principijelan čovjek, nezavisan stručnjak koji besprijekorno vodi ovaj narod kroz krizu. Svojim svijetlim primjerom nazočenja svetoj misi koja će završiti prije 22 sata navest će i ostale vjernike da postupe isto. Ako sam dobro čula nitko od novinara ga nije pitao u koje vrijeme ide u crkvu, koliko djece i unučadi ima ali on je ničim izazvan obavijestio kako od rođenja prvog djeteta ide na matineju polnoćke. Pa mi je palo na pamet kako je tih dana ozračje drugačije i sve prožima neka dragost a i bolje se jede i pije pa naš znanstvenik dođe kući sav obasjan milošću Božjom, dobro se najede, obilato popije i onda razdragan zbog rođenja Djeteta ukazuje ljubav svojoj bračnoj družici pa je tako uspio napraviti čak četvoro djece. Neka..bio bi puno kvalitetniji u nekom povjerenstvu za demografiju. Tako to upražnjava godinama i već se navikao a navika je gadna stvar. Teško je odučiti mačku koja je navikla mlijeko lokati.
Na javnoj televiziji a ni na ostalima nismo mogli vidjeti ono što se dogodilo nakon konferencije Stožera. A dogodilo se to da je gospođa Markotić dokasala od stola Stožera na kraj dvorane gdje su se smjestila ona novinarska zanovijetala i onom drskom Mazzocu postavila pitanje kome smetaju Božić i Vukovar? Puna pravednčkog gnjeva još ih je ofendila…jednostavno
žena pukla.
Od jučer sam uvjerena da bi zanimanje novinara trebalo brisati iz registra profesija. Malo, malo pa naprave neki škandal. Kolike bi stvari ostale skrivene, koliki bi dužnosnici imali mirniji san da nema tih zabadala. Ne samo što svašta piskaraju o uglednicima nego daju posla i DORH-u i policiji kao da tim organima nije dosta svagdašnje muke. Što preostaje oklevetanim dužnosnicima nego da ih tuže a kad već tuže nije red da novčanim ekvivalentom ne vrednuju svoje besane noći, skanjivanje pred poznanicima i prijateljima i svu neugodu koja ih je snašla. I do sada to im je baš išlo od ruke, skoro redovito su dobivali i sporove i nemale sume kako bi se utješili. U posljednje vrijeme i neki suci su se oteli kontroli pa bivši ministar poljoprivrede nije uspio svojim tužbenim zahtjevom protiv novinara koji ga je, tvrdi, oklevetao. Još je tužniji i drastičniji slučaj jedne Šibenčanke, bivše ugledne sutkinje Ustavnog ili Vrhovnog suda, nisam sigurna. Prije nekoliko godina jedna novinarka, opet Šibenčanka objavila je tekst u kojemu se dotakla lika i djela ugledne dužnosnice iznoseći svoje vrijednosne stavove. Sutkinju je tak tekst pogodio kao toljagom u glavu pa je danima trpjela nesnosne boli. ublijedjela, smršavila, prestala izlaziti i družiti se, sva u strahu da će joj netko spomenuti podlost novinarke. Pa se dosjetila, presavila tabak i napisala tužbu protiv dotične cijeneći da je duševnih boli prebolila baš u vrijednosti od 150.000,00 kuna.Nakon parničenja dugog nekoliko godina ovih dana šibenski je Općinski sud ocijenio tužbu uvažene sutkinje neosnovanom jer novinari i trebaju iznositi svoje vrijednosne sudove a ne biti puki zapisničari događaja.
E sada, kad bila zločesta a nisam, napisala bih kako smo uvažena sutkinja u miru (nadam se da joj je pravosuđe zahvalilo na njenim uslugama budući je u sedamdesettrećoj godini života) Cničanke, susjede i kako znam da u mladosti baš i nije marila za neke vrijednosne sudove. Jednostavno je plivala nizvodno, kako voda nosi. Neki stariji Šibenčani se i dan današnji smijulje na spomen njenog imena zbog jednog sitnog incidenta koji je počinila u mladosti. Šta ćemo: mladost – ludost. A za pravo reći ona ni izgledom nije lady Godiva, nit je ikad imala dugu kosu koja bi je zaklonila.
Anna Kowalska
Podjeli
