STADION MAKSIMIR…….

Posebno puno dezinformacija, pa čak i laži, pušta se i zagađuje javni medijski prostor na temu kako i u kojoj mjeri Grad Zagreb “financira” GNK Dinamo. Najgore je što takve neistine dolaze i od mnogih kandidata za gradonačelnika Zagreba i kandidata za zastupnike u novom sazivu zagrebačke Gradske skupštine. Ili iz neznanja ili čak i zlonamjerno. Ako je iz neznanja, to se vrlo jednostavno moglo i trebalo izbjeći boljim informiranjem na tu temu, malo pažljivijim običnim guglanjem po internetu, traženjem potrebnih podataka od onih koji su upućeni u to, pa u krajnjoj liniji i službenim upitima prema ljudima u GNK Dinamu. Ako  je, međutim, zlonamjernost u pitanju, onda je to druga stvar…

Nas posebno smeta što se takve neistine stavljaju u kontekst financiranja izgradnje novog stadiona na Maksimiru i uloge koju bi Grad Zagreb imao u svemu tome. I moramo stalno ponavljati kako se iz gradskog proračuna za financiranje izgradnje novog stadiona ne bi izdvajalo praktički ni lipe.

Mi ćemo, istine radi i zbog istinitog informiranja zainteresirane javnosti, ipak ovdje faktografski navesti podatke o navodnom “financiranju” GNK Dinama od strane Grada Zagreba.

Dakle, Grad Zagreb Dinamu godišnje daje cca. 13 milijuna kuna i to za trenere u nogometnoj školi i održavanje stadiona kojeg je vlasnik Grad. A koliko Grad “financira” GNK Dinamo govori činjenica da je od 2016. -2020. godine trošak održavanja stadiona bio 46 milijuna kuna, a Dinamo je od grada dobio 29 milijuna kuna. Znači, podstanar je u imovinu svoga najmodavca uložio svojih 17 milijuna kuna.

Od 2008. – 2020. godine Dinamo je u stadionsku infrastrukturu (novi hotel, 7 terena, grijanje, sportski balon, restoran, obnovu nakon potresa) uložio svojih 100 milijuna kuna.

Dinamo godišnje u gradski i državni proračun na ime poreza, prireza i drugih davanja uplaćuje oko 25 milijuna kuna.

Što se stadiona tiče, nacionalni stadioni se ne rade više nigdje u svijetu, već se u prvom redu grade klupski stadioni ili gradski stadioni. U konkretnom našem slučaju, prvo treba znati da je Dinamo preko 40 godina, od 1952. do 1992., bio vlasnik stadiona Maksimir, koji mu je dekretom gradske skupštine oduzet 1992. godine. Bilo bi najlakše, pa i najlogičnije, vratiti stadion i zemljište Dinamu, koji bi onda svojim sredstvima i sredstvima zainteresiranog strateškog partnera sagradio novi stadion. Ali to nije realno za očekivati, nažalost, kako će ikoja politička opcija vratiti oduzeto zemljište i stadion Dinamu. Druga varijanta, po našem mišljenju i najrealnija, je ona koja podrazumijeva ugovor o pravu građenja, poput stadiona na Rujevici, gdje bi opet Dinamo sa svojim sredstvima, kreditima i uz stranog strateškog partnera, financirao izgradnju novog Maksimira.

Vjerojatno se nitko nije bavio niti činjenicom kako u sjevernoj tribini postoji preko 35 000 m2 poslovnih prostora, koji da se iznajmljuju po 10 eura/kvadrat vrijede 350 000 mjesečno ili preko 4 milijuna eura godišnje. A to nije eksploatirano barem zadnjih 15 godina, pa je jednostavno izračunati koliko je novaca kroz godine izgubljeno ili što bi se s tim novcima moglo napraviti.

Eto, ako smo do svih ovih podataka mi mogli doći, onda su jednako tako do njih mogli doći i političari i medijske kuće, umjesto što ili prešućuju tu istinu ili čak iznose netočne podatke i dezinformiraju javnost, kreirajući na takav podmukli način javno mnijenje. Zašto oni nisu mogli ili nisu htjeli doći do točnih podataka koje smo mi iznijeli, valjda je svakom tko je imalo razuman potpuno jasno.

#DinamoZaMaksimir #inicijativa #BudiSvojZG