By Josip Šimunić i ‘Za dom- spremni!’, Zagreb, 2019.
Knjiga je zbirka pisama, prepisaka, komentara i otvorenih pisama akademika Pečarića poznatim osobama iz političkog, akademskog, kulturnog i javnog života u Hrvatskoj.
Na samom početku uvršteno je pismo akademika Pečarića Stijepi Mioviću Kočanu, u kojem je ispisana pjesma Maxa Križanića:
Za Dom – spremni! Na melodiju pjesme M.P.Thompsona, Bojna Čavoglave, pjevaju je i sviraju braća Kumerle, što je zapravo, odgovor mladih na zabranu Bojne Čavoglave. Slušajući je na videu, u srcu se javlja neko slatko ganuće da ima smisla sve ovo što mukotrpno rađa kod mladeži ljubav za dom i Domovinu.
Za Dom – spremni!
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Na bojištu spjevana Bojna Čavoglave…
Branili su domovinu hrabri ratnici
Uz tu pjesmu slavili su, a i ginuli…
Na frontu od Vukovara do Dubrovnika
Slavna pjesma ratnicima moral dizala…
A danas nam oni žele zabraniti nju
Pjesmu koja najavljuje našu pobjedu…
Glave dižu oni što su tad’ se skrivali
Dok su hrabri branitelji uz nju ginuli…
I govore da je zločin danas pjevat ju
Pjesmu s kojom branili smo našu Hrvatsku
I neka nas sve zatvore, al’ neće uspjeti
Sa usana slavnu pjesmu nikad skloniti…
Hvala za sve našem Marku iz Čavoglava,
Hrvatska ti zaboravit neće nikada…
S.M.Kočan se prisjeća kako je krajem 80-ih prošloga stoljeća za Antologiju hrvatskog narodnog preporoda koja se emitirala radijski, ukazao na bratimljenje naših iliraca s Vukom i odricanje naše kajkavštine i čakavštine u korist Vukove štokavštine, no naši ilirci i u toj svojoj dobrodušnosti i naivnosti, a podvali Vuka i Beča, pjevaju budnicu Za slobodu i dom/ hrvatski dom!
Tako je i Josipu Šimuniću, u trenutku uspjeha na stadionu, njegovo dobrodušno, zaneseno i za domovinu puno ljubavi srce spontano kliknulo ono što je u bitku hrvatskog čovjeka oduvijek – Za dom! Što je značilo: sve što činim, što postižemo, za što živimo jest – za Domovinu, konačno slobodnu. Naravno da je stadion uzvratio –Spremni! Tako započinje knjiga.
I „ bomba“ je eksplodirala.
Pojam ustaštva svako malo izroni kao neki prijeteći demonski vampir, što se češće i više u javnom prostoru javlja slobodno mislećih i obrazovanih mladih ljudi, a oni prkose poklicima, nose majice s tim sloganom ili pišu ZDS.
Taj poklik danas postaje gotovo biblijski kamen hrvatstva.
Ako je u Hrvatski sabor moglo ući toliko jugonostalgičara i ljubitelja petokrake zvijezde, onda možemo očekivati da će taj vampir sve činiti da nestane ovaj biblijski kamen.
Kaže akademik „da im je borba protiv hrvatske države uzaludan posao“, mislim da će tako i biti.
Akademik pomno prati sve događaje na političkom, kulturnom, znanstvenom, akademskom i društvenom planu. Hitro i ustrajno reagira često duhovito, ironično ili pikantnim štiklecima.
Kroz suvremena događanja nađe se mjesta i načina da se osvježi naša patnička i slavna prošlost, da se ne zaboravi. Često to bude poticaj mnogima da se pozabave i primjereno ovom naraštaju objasne važne pojmove, događaje i osobe koji su ostali u magli neke krivo nametnute prošlosti.
Ipak, akademik daje važnost vremenu stvaranja samostalne i suverene hrvatske države i njezine obrane. Tako dobivamo podatke iz prve ruke što pišu: Marijačić, Dujmović, Hitrec, Hodak, Sedlar, Stjepandić i dr.
Spomenula bih jednu rečenicu I. Marijačića iz Hrvatskog tjednika (26.12. 2013.)“Za razliku od njih, Šimunić je tip hrvatskog čovjeka koji trpi, ali koji nadživljuje sve nehrvatske i neljudske sustave koje stvaraju beskičmenjaci u Hrvatskoj. U tomu je tragedija svih tih likova, od Josipovića i Milanovića do Nike Kranjčara i Davora Šukera. A Šimuniću nisu naštetili jer su od njega napravili simbol hrvatstva. … O Šimuniću već pjesme pjevaju.“
Akademik Pečarić nas podsjeća na kastore u našem športu i izdajnike u politici i da u svijeta gdje god se nađe, uvijek iznova otkriva mrzitelje Hrvatske koji je ocrnjuju i lažu /SAD, Njemačka itd.
Sudbine Šimunića i M.P.Thompsona na prvi pogled veže ZDS – prozivani, privođeni, označeni, poniženi, onemogućeni u egzistenciji, omraženi, ali oni ostaju odlučni, dostojanstveni i ponosni u svojoj savjesti. Njihovo domoljublje, vjera i čista savjest, te duhovne vrline, daju im snagu da izdrže.
Nameće mi se slika Noe i gradnje korablje. U njegovom vremenu nitko se nije spasio osim njega i njegove obitelji. O čemu su razmišljali Noa i njegovi dok su gledali kroz jedini prozorčić arke i vidjeli samo beskrajne vode po kojima su plutali nabubreni leševi utopljenika? Noa je svoju obitelj hrabrio NADOM, a njega je hranila Božja riječ i održala da ne padne u depresiju, kako čitamo u Svetom Pismu, Post 7,24. Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom, a oni se skrivahu u arci. Ljudi Noina doba vladali su se nasilno i razvratno što je vodilo degenerirajućem moralnom padu. Prema Bogu su se odnosili bahato i prijezirno. Biblija nam opisuje Nou s tri vrline njegovoga duha.
„Ovo je povijest Noina: Noa je bio pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je hodio Noa. …“(Post 6,9-10)
Koliko se već dana nalaze Šimunić i Thompson, i mnogi njima sličnih sudbina ( naši branitelji, haški zatočenici, naši domoljubi), u arci doma i škrinji Crkve čekajući da prođe potop zla i zlih ljudi?! Prisjetimo se što su prolazili Vatreni jer su slušali Thompsonove pjesme i uživali u njegovoj nazočnosti. Oni su se povukli u tišinu, čekali i nadali se, a plod njihove vjere i domoljubnosti raste baš u mladima za koje se bore različiti moćnici.
Tijekom ovih tridesetak godina tipično naše narodske pustinje, okupio se lijep broj vrsnih ljudi oko akademika Pečarića koji na poseban način gradi baš našu, hrvatsku arku.
Mnogima će biti poznati neki tekstovi, ali na ovaj način povezani otvaraju novu sliku muka, stanja uma i duha u našem razjedinjenom društvu.
O ovome još nismo razgovarali. Kad je Joe Šimunić uzviknuo: Za dom! Zašto mu je masa navijača u glas odvratila – Spremni! Zato što u njima gori gen hrvatstva, spremnosti da učine ono što su naši pradjedovi uvijek činili – bili spremni za odbranu.
U članku o drugoj osudi koju je izreklo Hrvatsko nacionalno etičko sudište nad Josipovićem – Mesićem – Milanovićem – Pusićkom – Lončarom – Teršeličkom i Bildom, koji su učinili nenadoknadivu štetu hrvatskim nacionalnim i državnim interesima, priloženo je i otvoreno pismo Josipa Šimunića u kojem dolazi do izražaja njegova zrelost i poznavanje činjenica, ali i bol što mu je na Bleiburgu nestao pradjed.
U razgovoru s Brankom Borkovićem vidim da ima još velikana odbrane jer on ide korak dalje i predlaže da se u našim oružanim snagama uvede pozdrav ZDS. Bar su se tada mogle sučeliti snage za i protiv i mogla su se barem rasvijetliti stajališta. Bivša je predsjednica to označila kao provokaciju. I opet ništa.
U prilogu o zbirci Glazbom i riječju ZDS kroz povijest, a posvećeno našim braniteljima, saznajemo da se skrivanje i prikrivanje istine provodi u politici, medijima i obrazovanju. Državni simboli i Himna RH obrađuju se tek u petom razred OŠ, himna tek kao glazbeni oblik i nema spomena o značaju, mjestu i dostojanstvu koje učenici trebaju upiti.
I na kraju bih pročitala meni dopadljivu rečenicu iz pisma Mire Banovića akademiku Pečariću: „ Je li konačno došlo vrijeme da i svijetu i nogometnim organizacijama, i raznim mamlazima napokon objasnimo ZNAČENJE „za dom spremni“, umjesto da razgovaramo tko ga je izmislio? Tko je uopće izmislio domoljublje?“
U prilogu s komentarima i reagiranju čitatelja na ovu tematiku što ih je dobio akademik, izdvajam ovaj: Ubojica je ušao u moj dom i želi mi pobiti obitelj, spaliti ga, preorati grobove mojih predaka i želi zatrti povijest moga naroda.
E, pa nećeš, razbojniče, jer sam ja ZDS. (I.Buljan)
Akademik J. Pečarić: Je li političarima kriva matematika?
Zagreb, 2019.
U opširnom Predgovoru ove knjige Đ. Vidmarović, predsjednik DHK-a, kaže za akademika Pečarića: intelektualac britka jezika i snažnog domoljublja, samosvojan je, gotovo unikatna intelektualna figura u našem društvenom, znanstvenom i političkom (publicističkom) životu. U HAZU je primljen kao jedan od najmlađih članova 2000. g. Zasluge je stekao u grani matematike koja se zove NEJEDNAKOSTI.
To matematičko znanje obznanjuje u mnogim matematičkim časopisima, drži predavanja i odgaja nove matematičare, a kao mentor djeluje u domovini i inozemstvu.
Knjigu možemo ugrubo podijeliti na tri skupine priloga koje povezuje matematika i akademikovo pronicljivo oko – sve je umreženo politikom.
- Koliko god da je znanost danas uzdignuta i hvaljena, u znanstveno- akademskom i političkom okružju kod nas, nije preporučljivo da znadeš više od drugih, da si radišniji, hrabriji i priznatiji, a možda i popularniji, jer kad jednom padneš u nemilost, preostaje ti bavljenje matematikom i ostaješ nepoćudan matematičar. Možeš „ proizvoditi“ vrsne matematičare, doktorande, napisati preko tisuću vrsnih znanstvenih radova iz matematike, fizike, geofizike, geologije, građevinarstva, možeš biti cijenjen i priznat izvan domovine, ali to ništa ne znači predsjednicima u državnoj vlasti, ministru/ministrici, rektoru Sveučilišta i nekim drugima. Najbolja 3 matematička časopisa ne dobivaju zasluženu potporu jer je akademik branio Thompsona i pjesmu naših branitelja u domovinskom obrambenom ratu Bojna Čavoglave.
- U ovu skupinu stavljam sve tekstove vezane uz akademikov sedamdeseti rođendan koji je vezan uz konferenciju matematičara organiziranu njemu u čast, i raznovrsnih drugih oblika čestitanja iz svijeta. Razvidno je da je voljen kao profesor, znanstvenik i čovjek. Zašto nije barem poštovan tako i u Zagrebu?!
Vicko Goluža
ZAŠTO?
Zašto Pečarić smeta,
zašto se ljubavi boje,
hrvatski mediji javni
što lažnu povijest kroje?
Zašto ne mogu glasno
bijednici glasila javnih
slaviti velika djela
Hrvatskih sinova slavnih?
Zašto ih mora mori
kada se domoljub javi,
zašto ih tisuću radova
znanstvenika sjajnog davi?
Zašto “antifašisti” grakću,
I na hrvatsku zastavu reže,
zašto od Pečarićeve Hrvatske
petokolonaši bježe?
Zašto u HAZU šute,
zašto se Pečarića boje,
zašto se i u društvu takvom
bezglavi akademici roje?
Upravo zato, zna se,
što Hrvatsku u srcu nosi,
i granatama ljubavi čiste –
mrzitelje domoljublja kosi!
- U ovu skupinu stavljam tekstove nostalgično obojene Bokom kotorskom, pjesničkim izričajima prijatelja koji su u akademiku prepoznali iskrenog branitelja hrvatskoga identiteta i domoljuba te ga hvale, pišu pjesme i tako mu zahvaljuju. Ima u tim tekstovima i sjećanja na naše zaslužne vrsne profesore, književnike, pjesnike (Dubravka Raffaelli, akademik Dubravko Jelčić).
Strogi znanstvenik svjetskog ugleda ne zadržava se samo na svojoj darovitosti i matematičkoj logičnosti. On snažno reagira na česte pokušaje nacionalne, historiografske, kulturološke i političke ugroze.
Ova knjiga je na određeni način, nastavak knjige Matematika, pjesme i nogomet.
Završavan odgovorom na pitanje o promjenama u školstvu u Hrvatskoj, o čemu je govorio u Fokusu 2008. g.
Pedagogija za bolju ekonomiju
Akademik Pečarić:
„Zalažem se za promjene u cijelom društvu prema školstvu.
Na primjer u J. Koreji vam je najcjenjenije zanimanje učitelj, tj. profesor. Zato na pedagoške fakultete idu najbolji studenti. I moje kolege sa znanstvenih prelaze na pedagoške fakultete. I što se time postiglo? Djecu im uče najbolji, a kao rezultat imaju najbrži ekonomski rast na svijetu! Ali tko to može ostvariti kod nas? To nije projekt za jednu vladu.“
Vicko Goluža
BOJNA PEČARIĆ
I NAKON RATA STOJI UZ BRATA
PEČARIĆ BOJNA, PISMA MU BROJNA,
PISMA I KNJIGE, ZBOG LJUDSKE BRIGE,
MATEMATIČKI JASNO, GOVORI GLASNO,
IZDAJICE GANJA HRVATSKU SANJA
BRANITELJIMA ISTU I VJERNU KRISTU.
PEČARIĆ PUCA SRCEM ŠTO KUCA,
U KOJEM SIJEVA LJUBAV ŠTO PJEVA,
ISTINOM GAĐA SVE ŠTO SE RAĐA
U GNIJEZDU LAŽI SOTONE ŠTO TRAŽI
DA UMRU RIJEČI DOK HRVAT JEČI
U RUKAMA ODRPANCA MATOŠEVA STRANCA.
AKADEMIK SLAVNI GLAS JE JAVNI
LJUBAVI ČISTE, BOGU ISTE,
U KOJOJ SIJEVA, HRVAT ŠTO PJEVA
ODU SLOBODI DA HRVATSKA BRODI
PREMA VLASTI ŠTO NEĆE KRASTI,
VLASTI ŠTO VOLI, NAROD ŠTO MOLI
ZA BESMRTNE HEROJE ZEMLJE SVOJE,
U SNU I JAVI ŠTO BOGA SLAVI.
PEČARIĆEVA BOJNA, VOJSKA BROJNA,
DANONOĆNO NA STRAŽI GAĐA LAŽI
I ONE U HAZU ŠTO SLIJEDE STAZU
ŠUTNJE I LAŽI JER SU IM DRAŽI
KOMUNISTI I ZVIJEZDA IZ NJIHOVOG GNIJEZDA.
PEČARIĆ BOJNA, SVA MJESTA GNOJNA
ISTINOM GAĐA ŠTO PRAVDU RAĐA.
PODAJ MU BOŽE, SNAGU DA MOŽE
NASTAVIT BITKU ZA PRAVDU BRITKU
DA LAŽI DAVI GDJE GOD SE JAVI,
PODAJ MU ZDRAVLJE I VJERU U SLAVLJE
KADA ĆE MOĆI NA EKRANE DOĆI
I REĆI GLASNO: ŽIVJET JE ČASNO!
IMAMO HRVATSKU SLOŽNU I BRATSKU
I PRAVDU DO NEBA KOJA NAM TREBA!
JER:
„NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO!“
Mira Vrbanović,
ŽUPA TISNO
- 07.2020.
