By Učenici u 7. razredu uče kada je počeo Prvi svjetski rat, a u osmom kada je počeo drugi. No, na pitanje: a, kad je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat učitelji i profesori šute, mucaju, baš kao i velika većina hrvatskih povjesničara i političara. Nitko ne zna pravi odgovor. Znaju li ga možda oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, tim prije što je u Zakonu o hrvatskim braniteljima uz ostalo istaknuto da je hrvatski branitelj svatko onaj tko je sudjelovao u tom ratu od 5. kolovoza 1990.-30. lipnja 1996. Je li to pravi odgovor? Nije! Neki su mišljenja da je pravi odgovor na ovo pitanje 26. lipnja 1991., kad su srpski pobunjenici napali policijsku stanicu u Glini. Time se sigurno ne bi složili i ne slažu se branitelji Pakraca, jer je u tom gradu nekoliko mjeseci prije, tj. 1.ožujka napadnuta tamošnja policijska postaja, pa smatraju da bi taj datum trebalo uzeti za početak obrane od srpske agresije. Tada se u Hrvatskoj dogodio prvi otvoreni oružani sukob hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima, tako da se ovaj dan u Pakracu obilježava svake godine i kao obljetnica početka Domovinskog rata u RH. Cilj velikosrpskih ideologa bilo je zauzeti taj grad, te ga proglasiti središtem SAO Krajine za zapadnu Slavoniju. A što se to točno dogodilo početkom ožujka 1991.? Mobiliziran je pričuvni sastav ondašnje milicije, a bili su pozvani isključivo Srbi, kojima je i predano oružje. Tijekom noći, sa 1. na 2. ožujka na prijevaru su razoružani policajci hrvatske nacionalnosti, njih 16, pa su na taj način Srbi preuzeli pakračku policijsku stanicu. Sa policijske i općinske zgrade su skinuli zastavu Republike Hrvatske i postavili zastave Republike Srbije. Na zgradu Skupštine općine čak su postavili i četničko znakovlje. Potom se u taj sukob uključila i zločinačka Jugoslavenska narodna armija, koja je iz Bjelovara tenkovima krenula prema Lipiku i Pakracu. Na sve te događaje uslijedila je hrvatska reakcija, i to 2. ožujka, kada su postrojbe Specijalne policije RH iz Bjelovara stigle u Pakrac. Tamo su, odmah po njihovu dolasku, na njih zapucali srpski pobunjenici, ali u kratkom okršaju hrvatski su policajci uspjeli zarobiti 32 pobunjena policajca, oslobodili policijsku postaju te uklonili srpske zastave. Međutim, još iste noći srpski su pobunjenici ponovno zapucali na hrvatske redarstvene snage, i to iz okolnih brda te iz strojnice sa tornja pakračke pravoslavne crkve, ali su hrvatski policajci, ne obazirajući se na izravne prijetnje JNA uspjeli primiriti pobunjenike, tj. agresore. Tri hrvatska policajca tom su prigodom ranjena. Zaslužuje li taj događaj da se uzme kao početak hrvatskog Domovinskoga rata? Pakračani su već to i proglasili tako.
Međutim, ima još događaja vezanih uz početak Domovinskog rata, a dogodili su se 1990. godine. Tako pojedinci spominju 14. svibnja, kada je razoružana Teritorijalna obrana, 15, svibnja kad se dogodio preustroj JNA u Hrvatskoj, te 17. kolovoza, kad je u Kninu počela tzv. “balvan revolucija”. Osim već spomenutog događaja u Pakracu, a koji se dogodio 1991. u toj godini bilo je također nekoliko događaja koji bi mogli ući “u uži izbor” za početak rata. Tako se najčešće spominje 31. ožujka, odnosno “Krvavi Uskrs”, kad je poginuo i redarstvenik Josip Jović, prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu, zatim 2. svibnja masakar u Borovu selu, kad je ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika, te 8. listopada kad se Hrvatska razdružila od Jugoslavije i od kada je i službeno JNA postala strana sila na hrvatskom tlu.
A što na sve to kažu Virovitičani? Oni smatraju da je Domovinski rat počeo 21/22.. siječnja 1991. kad su pokrenuli “sve što može pušku nositi” na opkoljavanje zločinačke kasarne, a u želji da potjeraju zloglasnu vojsku iz svoje sredine. Akciju je predvodio Đuro Dečak, a prvi do njega bio je Antun Habijanac, koji se sjeća da su se puške dijelile pred općinom i da su svi željeli oružje, kojeg nije bilo dovoljno.
-“Trojica su se dogovarala za jednu pušku-kaže Habijanac. Čuo sam kad su pričali. “Ako ti se što dogodi nas dvojica smo iza tebe, ja prvi uzimam pušku, pa ako se meni dogodi nešto onda ti!” Ako bi vojska krenula van bili smo spremni pružiti otpor, ali… nismo znali da smo izigrani, da je neprijateljska vojska sve znala i da je i te kako bila spremna. Iza ponoći netko je poslao dopis, odnosno telefax poruku u kojoj je pisalo:” Naredba. Obustaviti sve aktivnosti, postupno vraćati jedinice u baze. Na terenu ostaje kompletni stalni i rezervni sastav milicije i organizira dežurstvo. Ostali sutra redovno na posao”. Dakle, akcija se obustavlja. Još danas ne znamo tko je to učinio, ali to je imalo učinka i ratoborni Virovitičani su se vratili svojim kućama, iako su tada bili spremni i umrijeti za Hrvatsku…
Što se dogodilo nakon toga dobro je poznato. U Virovitici je 25. siječnja 1991. uhićen Antun Habijanac, ali i drugi, koji su sudjelovali u ovoj akciji. Uhitio ih je KOS na čelu sa ratnim zločincem generalom Aleksandrom Vasiljevićem, jednim od najgorih srpskih terorista, koji za svoja zlodjela nikada nije odgovarao pred hrvatskim sudom. Ni on, ni mnogi drugi iz vrha JNA, što se danas u Hrvatskoj na žalost smatra “normalnim”, jer tobože nisu dostupni, a JNA ionako više nije na životu! A kad su bili “dostupni” Hrvati ih nisu gonili, pa sad treba goniti one koji su iz tko zna kojih razloga puštali na slobodu agresorske vojnike, ili bolje rečeno srpske ubojice. Presudu “u ime okupatora” 20. svibnja 1991. na zagrebačkom Vojnom sudu u Gajevoj ulici, gdje su sada prostorije Državnog odvjetništva, Vijeće sastavljeno od sudaca na čijem je čelu bio Mile Vignjević, objavilo je sramnu presudu: Antun Habijanac osuđen je na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, Đuro Dečak dobio je tri godine, Franjo Kovač dvije i šest mjeseci, Vlado Šabarić godinu i tri mjeseca, Vinko Belobrk jednu godinu, a Josip Kovač tri godine i tri mjeseca. Bili su to prvi politički zatvorenici u Republici Hrvatskoj. Kad su nakon presude Habijanac, Dečak i Belobrk izašli iz zatvora, vani ih je dočekalo mnoštvo ljudi, od kojih ih je većina s oduševljenjem pratila sve do Virovitice.
Je li tada u Hrvatskoj počeo Domovinski rat, ili?
Mladen Pavković
