By Ah, te žene…
Prije svakog blagdana i praznika pozornost nam zaokupljaju natpisi i reklame u medijima, u izlozima trgovina, cvjećara, ugostiteljskih objekata i zovu nas kako bismo potrošili što više novca. Tako je i sada pred 8. ožujka. Pa, komercijalizacija svega, svi se slažemo!
No, zavirimo malo u povijest… Svima nam je znano kako povijest počinje sa ženom – EVOM, pramajkom svih ljudi. Ona „navede Adama na grijeh“ i sve žene poslije nje postadoše stigmatizirane „krivnjom“.
Žena je tijekom povijesti bila obespravljena, nasuprot muškog svijeta koji je dominirao , kako u obitelji, tako i u društvu. Posebno su bile obespravljene siromašne žene, žene nižih društvenih slojeva. Primjer je Srednji vijek,u kojem su siromašne ljepotice bivale objekt putenog zadovoljstva bogataša, vitezova, plemića… Isto se ponavljalo kasnije u Americi u sudbinama crnih robinja itd. Slične sudbine žena su ostale i do danas u nekim krajevima i civilizacijama svijeta…
Industrijska revolucija je donijela novosti u zapošljavanju žena u tvornicama gdje su za isti posao dobivale manju plaću od muškaraca, a dugo nisu imale ni pravo glasa na općim izborima. 1908. godine je tako održan marš žena kako bi ostvarile svoja prava u New York-u, a 1911., povodom toga dana, prvi put se obilježava Međunarodni dan žena, 8. ožujka.
Zaposlene žene su zapošljavanjem dobile dvostruku ulogu, na radnom mjestu i u obitelji, što se najčešće svaljivalo na njihova krhka pleća…
Sva prava koja danas imaju žene, izboreno je tijekom stoljetne borbe, nekada i u krvi… Žene su kroz povijest dokazale kako se mogu nositi rame uz rame s muškarcima pa su bile kraljice, predsjednice, umjetnice, znanstvenice, ali i dobre majke, supruge, čuvarice doma i ognjišta, što je najsvetija uloga žene bila u prošlosti, a danas posebno u „novom dobu“ (new age-a), koje nas je zapljusnulo sa Zapada pa je kao plima stiglo i na naše prostore.
Žene su danas u povoljnijem položaju i u svijetu kao i kod nas. Nastale su i različite udruge koje u svojim programima imaju u zadatak borbu za ženska prava, no neke idu u krajnost što rezultira iskrivljenjem načela ravnopravnosti, suprotnima kršćanskim, humanim i našim tradicionalnim vrijednostima. Negira se osnovno poslanje žene kao majke i supruge, ističući potpune slobode, individualizam koji rastače klasični oblik obitelji, gdje nestaje strpljenje, spremnost na žrtvu, na odricanje te se gubi svaka empatija prema drugome. Samo ja, ja, i samo ja!
Nisam pristalica ovakvih radikalnih feminističkih ideja o pravu žena jer nisu u skladu s našom tradicijom, pogubno djeluju na opstanak obitelji i budućnost mnogih europskih naroda, pa tako i našeg hrvatskog naroda.
Kako popraviti sve to nabolje? E, to pitanje ostaje vlastima kako bi se pobrinuli i to poboljšali.
Vraćam se 8. ožujku, Međunarodnom danu žena koji se obilježava i kod nas. On je podsjetnik na sve ono što su žene dosad postigle i poticaj za ono što se još može učiniti nabolje kako bismo mogli živjeti u društvu bez predrasuda i diskriminacije žena.
Svjedoci smo da se 8. ožujka često sveo na darivanje ružom, karanfilom, cvjetnim buketom ili svečanom večerom, što samo koristi trgovcima i pretvara se u komercijalizaciju ovoga dana… Žena bi morala biti cijenjena svakoga dana u godini, u svako vrijeme i na svakom mjestu ovoga našega svijeta na zemlji…
Hoće li ravnopravnost žene biti potpuna u budućnosti, pokazat će povijest.
Svim ženama želim sretan Međunarodni dan žena uz svoju pjesmu iz srednjoškolskih dana…
EVA
Veliko Božje Oko,
strogo razgleda
prostrani Eden…
Eva,
postidno,
spuštenih vjeđa,
… prošapta:
„I Adam je kriv!“
RADICA LEKO
