By Kao što sam rekao u prošlom članku „Eppur si muove, ako Bog da…“, eto, izgleda da nas je Bog čuo pa se dešavaju dobre stvari, ali ne samo Bog, nego su čuli i neki drugi. Ovo se odnosi na obrise nekakvog konačno povoljnog ekonomsko-političkog puta Hrvatske, dakle, Plenkovićeve Vlade, odnosno, bolje rečeno na atmosferu koju stvaraju mediji. Ali, da budemo jasni, ne radi se o medijima globalno, nego o nekim medijskim „starim liscima“ koji su dobili udarne termine na TVu, ali i šire, što je vrijedno pohvaliti. Tu prije svega mislim na HTV1 emisiju „Direkt“ Zorana Šprajca i njegove kolegice Mojmira Pastorčić, ali i na emisiju „Opstanak“ Dubravka Merlića, koja sad doživljava reprizu. Eto, zaintrigirala me zadnja Merlićeva emisija od 09. rujna 2020. koja se odnosila na demografiju. Odlična emisija, koja dobro otvara problematiku demografije i koja potvrđuje brojne moje stavove izrečene u prošlim tekstovima na ovom portalu, pa ajde da to malo komentiram.
Dakle, emisija „Opstanak“ Dubravka Merlića koja je obrađivala demografiju pokazala je sav besmisao prošle demografske politike Hrvatske koju se htjelo provoditi kroz posebno ministarstvo. Da, Plenković je shvatio besmisao tog ministarstva pa ga je sad eliminirao, i dobro je učinio. Besmisao te demografske politike potvrdio je Državni tajnik tog ministarstva prof. dr. sc. Strmota kada je javno odstupio, jer se nije htio blamirati nekakvim bizarnim demografskim mjerama koje su, kao, trebale, „financiranjem novorođenih beba“ sa 1.000 eura po bebi, potaknuti „proizvodnju beba“ u Hrvatskoj. Čista glupost! Kolega prof. dr. sc. Strmota ozbiljan je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a njegov časni otklon od uloge državnog tajnika imao je prikriveni, ali jako odjek, kako u javnosti, tako i u politici, pa je predsjednik Plenković dobro čuo i prepoznao Strmotinu poruku. U Merlićevoj emisiji mogli smo vidjeti i druge stručnjake pa je konačno jasno da je demografski problem Hrvatske problem koji u sebi nosi niz činitelja koji ga u konačnici oblikuju kao ozbiljan nacionalni problem koji vodi umiranju naroda. Dakle, demografski problemi nekog naroda rješavaju se rješavanjem niza gospodarskih, društvenih, političkih, razvojnih i drugih problema, koji jednu državu promoviraju kao uspješnu državu, a iz uspješne države narod ne odlazi masovno u pečalbu, trbuhom za kruhom.
Eto, prošle su nam u Hrvatskoj godine koje su obilježene korupcijom, kriminalom, neuspješnim sudstvom, društvenim problemima i sukobima srpske manjine i hrvatskog naroda, zanemarivanjem struke i znanosti, visokim stupnjem neznanja, guranjem problema pod tepih, bezočne borbe za vlast stranaka i političara, stvaranjem vojske „uhljeba“, oštrih napada na Crkvu u Hrvata kao i na vjernike, manipulacijom sa braniteljima sve do nivoa njihovog marginaliziranja… i drugo. Naprosto, Hrvatska država dotakla je točku kaosa, ali dogodio se COVID 19, nastupio je strah. Hrvatska je odabrala svoj put borbe protiv te pandemije, ali sve to kao je dobro prodrmalo naše političare, ali i cijeli hrvatski narod. Došli su na red i parlamentarni izbori koji su rezultirali uočljivim promjenama na političkoj sceni i učvrstili staru/novu Vladu, i Plenkovića kao vođu. Promjene su uočljive i vode boljitku, ali boljitak se tek diskretno nazire. Da, problemi su brojni, duboki i složeni pa će ih biti teško rješavati, ali izgleda da se ipak dešava „Eppur si muove, ako Bog da…“. E sad, kao zvijezda repatica javljaju se stari medijski lisci, koji zasigurno nisu sami i iza kojih stoji znanost te Merlić i Šprajc sa kolegicom Pastorčić dobro otvaraju teme i promoviraju dobru praksu i dobra rješenja. Primjerice, Merlić je u svojoj emisiji o demografiji iskoristio primjer dobre prakse vezano za demografiju koja je, slično kao i Hrvatsku, pogodila Irsku. U intervjuu sa stručnjakom iz Irske (zaboravio sam njegovo ime i status) dobro je rasvijetlio kroz što je prošla Irska, od demografske katastrofe do uzleta i stabilnosti. Jako zanimljiv intervju koji mnogo govori i od kojeg mnogo možemo naučiti, pa bi naveo najvažnije misli i zaključke iz te emisije i intervjua:
- Demografski problem nekog naroda samo je rezultat lošeg stanja u državi i brojnih problema širokog spektra.
- Brzim rješavanjem problema, jednog po jednog, dolazi se do preokreta, odnosno, zaustavlja se masovni odlazak građana, posebno mladih, u inozemstvo. Taj preokret i bolje stanje u državi otvara proces povrata onih koji su otišli, ali i postaje privlačan za useljavanje drugih radno aktivnih građana. Primjerice, na Merlićevo pitanje „da li je to useljavanje u Irsku, ljudi druge kulture, opasno za kulturu domicilnog stanovništva“ došao je odgovor da se to ne dešava i da je demografska kriza u Irskoj pridonijela širini razmišljanja Iraca obzirom na useljavanje.
- Također, pitanje kako se dolazi do preokreta i boljitka u nekoj državi, u ovom primjeru Irskoj, odgovor je mir, jedinstvo, rad, ali prije svega dugoročni nacionalni gospodarski model i cilj koji treba jasno postaviti iznad svake stranačke politike i prepucavanja. Također, treba riješiti sve nacionalno-društvene probleme te stabilizirati državu i narod. Tek kada se to riješi, i kad se jasno postavi model gospodarskog i socijalnog razvoja, donose se zakoni kojima se potpomaže realizacija odluka, akcija, kao i nositelja tih akcija. Sve to traži učinkoviti nadzor, te u konačnici vodi realizaciji ciljeva.
- Ono što je posebno važno je poduzetništvo, a koje je potrebno snažno i učinkovito razvijati, odnosno, država mora stvoriti svoj nacionalni model, kao i uvjete koji podupiru brži razvoj poduzetništva, ulaganja i investicija.
Eto, ovo bi bile glavne misli koje je vrijedno istaknuti, ali ne mogu a ne istaknuti da sam to, zajedno sa Skipperom, obradio, analizirao, isticao i navodio u brojnim člancima, ne radi kritike nego radi ukazivanja na probleme i njihovo rješavanje. Zaboga, hvalimo se na novim zakonima, a svaki dan u medijima vidimo grube slučajeve, na koje stiže odgovor „sve je po zakonu“, a desilo se loše. U takvom okruženju u kojem sad u Hrvatskoj živimo, sa pravom možemo reći „sačuvaj me Bože ovakve pravne države“, države koja nepovezanim zakonima, bez jasnih ciljeva i nadzora želi rješavati probleme. Pogledajte samo naš jadni razrušeni Zagreb. Vrte se državna i gradska politika u krugu i čekaju „zakon“, kao da će zakonom izgraditi novi Zagreb. Zaboga, dokle će vladati glupost u ovoj državi?
Još nešto, trebamo znati, oni neki posebno nadareni i svjetski prepoznati mladi Hrvati, mladi znanstveni potencijali, normalno je da odlaze, i neka idu, i sretno im bilo, jer takve posebne uvjete za istraživanje i razvoj Hrvatska sad nema i još dugo neće imati. Ali sa takvim Hrvatima u prestižnim svjetskim inkubatorima znanja treba ostati u kontaktu, jer njihova ljubav i veza sa Hrvatskom mora se održavati, a njihova dostignuća prenositi sljedbenicima u Hrvatskoj. To je tako, i to nas ne treba zabrinjavati, ali kada se desi masovno iseljavanje, onda je jasno da je država u velikim unutarnjim problemima koje ne zna riješiti.
Pitam e i svih vas i nas, jesmo li konačno shvatili da smo na krivom putu? Nadam se da jesmo!
E sad, pitam se nadalje, da li ovo sve netko čuje, da li sve ovo što pišemo, upozoravamo, ukazujemo, vičemo i trudimo se prenijeti svoje znanje na one kojima je to znanje nasušno potrebno, da li to Oni čuju? Kako izgleda, ipak Oni su malo pročačkali uši pa kao da počinju ćuti, dakle, to ipak dolazi do njih. Neka uče, neka uče,,, to je dobro, a glupo je ne priznati da stalno učimo, dapače, svi moramo stalno učiti i svoje znanje prenositi na mlade, na kolege, na političare i širiti znanje i spoznaje oko sebe na svaki način, jer Hrvatska treba nužan preokret, razvoj u svakom pogledu, mentalnom i svakom drugom.
Turizam, koji je držao gotovo cijelu ekonomiju Hrvatske, ostvario se sad sa oko 60tak posto, a obzirom na ona očekivanja u ožujku, rekli bi „dobro, moglo je i gore“. Budžet je u krizi. Penzije vise. Slijedi zaduživanje države i dužničko ropstvo. Loše zaista! Ali sve je dobro! Sve je dobro, i dobro je da se sve to desilo, jer izgleda smo počeli shvaćati da nemamo više vremena, a ni prostora, ni kapaciteta, za nerješavanje problema, lutanje u odlukama, prepucavanje na teret naroda, i svega onoga čemu smo se čudili. Na parlamentarnim smo izborima kažnjavali, ali povratno nismo ostvarivali rezultate, pa smo polako upadali u beznađe. I evo nas sad tu. Zato, dosta je pogrešaka. Dosta je neznanja. Dosta je nekorištenja ono malo znanja koje imamo. Dosta je grešaka i odlučivanja po sistemu „pokušaja i pogrešaka“. Dosta je bahatog političkog nemara. Dosta je gomilanja zakona bez cilja i nadzora. Ne možemo više ovako dalje!
Volimo svoju Hrvatsku, volimo svoje obitelji, volimo svoje mlade, volimo svoje susjede, svoje prijatelje, sve koji žive u Hrvatskoj i koji su pozitivni, pa neka ta ljubav rezultira boljitkom. Izgleda da ipak možemo,,, e pa idemo!
Sa ljubavlju, širenjem znanja, učenjem, pozitivom, i ljubavlju prema Hrvatskoj i svom narodu, uspjet ćemo uz Božju pomoć!
Prof. dr. sc. Tihomir Luković
