By Gospođa Kolinda Grabar Kitarević, predsjednica RH
Gospodin Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a
Gospodin Gordan Jandroković, predsjednik Sabora RH
Zagreb, 25. travnja 2018.
LOGOR U JASENOVCU 2018.
Poštovani,
Punih osam dana gledali smo i slušali političko nadmudrivanje, da ne kažem iživljavanje, tko će više iznijeti mržnje i laži na Hrvatski narod, a sve na račun žrtava logora u Jasenovcu. Bože, s pravom se pitamo, jesmo li ponovo u onoj zločinačkoj velikosrpskoj tvorevini zvanoj Jug. ili smo u Slobodnoj i Neovisnoj Državi RH za koju su stotine tisuća najboljih hrvatskih sinova i kćeri krv prolijevali i suze lili? Što se ovo dogodi u našoj ljubljenoj Domovini u zadnjih 20 godina, da su skoro sve ključne pozicije u društvenom i političkom, poslovnom i medijskom životu, a o sudstvu da i ne govorim, preuzeli ljudi koji jednostavno ovu Hrvatsku ne prihvaćaju kao svoju Domovinu? Da je prihvaćaju, iz njih bi sijala ljubav, veselje, poštovanje i odgovornost, te bi sve to bilo vidljivo na njihovom izrazu lica i izgovaranju riječi – HRVAT i HRVATSKA… Na žalost, njihova slika pokazuje potpunu suprotnost, a dokaz tome je, da se te svete riječi spominju samo kada njima trebaju iz nekih osobnih potreba, a uvriježeno je pravilo NAŠ NAROD, NAŠA ZEMLJA, NAŠI GRAĐANI, NAŠ JEZIK, NAŠA POVIJEST, NAŠA EKONOMIJA, AVIJONI, AERODROM, KURIKULUM, NAŠA KULTURA, NAŠA,NAŠA,NAŠA… O Bože, Bože gdje to živimo i zašto smo se borili kada nam jedan Pupovac, Kraus i njima slični određuju što možemo govoriti, koje zakone donositi i koje nadnevke slaviti i kada oni koji su Hrvatsku rušili danas kroz sudske i policijske sustave progone hrvatske branitelje a rušitelje nagrađuju?
Dokle ćeš hrvatska tužna mati svoje očajničke suze roniti i molitvu moliti da Hrvatska čim prije dobije hrvatske Orbane koji će počistiti sve antihrvatske kadrove i Hrvatsku postaviti na zdrave i hrvatske temelje na ponos svih Hrvata u Domovini i izvan Domovine i svih državljana RH? Dokle, dokle???
Na žalost, logor u Jasenovcu opet je postao tema natjecanja tko će više iznijeti laži na štetu Hrvatskog naroda i prikriti pravu istinu. Umjesto traženja povijesne istine samog logora od 1941. – 1952., od Predsjednice RH (može se reći da je bila častan izuzetak koja je jasno rekla da se klanja svim žrtavama Jasenovca i bez naglaska vremenskog razdoblja. I zato joj velika HVALA!), Predsjednika Vlade i Sabora RH (da ne govorimo o Pupovcu, Krausu i njima sličnima) slušali smo samo beogradske laži koje nas u Hrvatskoj i cijelom svijetu već 70 godina sramote i progone samo zato što je slomljen velikosrpski san o velikoj Srbiji (1941. i 1990.) gdje bi Hrvati bili samo – možda katolici i građani drugog reda. Ako griješim neka mi oprosti navedena gospoda, ali s pravom pitam – ne samo ja – imate li pravo domoljubno srce i dušu i ako ste stvarni borci za istinu, tada bi prije onakvih izgovorenih objeda na račun naroda kojem pripadate, najprije trebali zatražiti provjeru velikosrpskih laži i dokumente koji bi mogli podkrijepiti iste, te ukoliko takve ne dobijete s punim pravom bi kao najodgovornije političke osobe u RH morale prije izgovorene bilo kave ocjene o logoru u Jasenovcu i drugim stratištima zatražiti sadržajnu i pravnu istragu na temelju dokumenata.
Gospodo, partizanski dokumenti koji su do sada pregledani, a mogli ste ih i vi ako ste htjeli, vidljivo je da je u vrijeme i na prostoru NDH od svih počinjenih zločina (da hrvatski vojnik nikada nije prešao granicu sa Srbijom, a što su radili srpski zločinci po Hrvatskoj i BiH, da su u NDH bile zakonski zabranjene nacističke i fašističke stranke) otpada skoro 90% na partizane, svega oko 2% na ustaše i oko 8% na četnike, a za poslijeratno razdoblje zna se da su sve počinjene zločine počinili partizani, antifašisti i četnici preobučeni u partizanske odore. Prema tim istim dokumentima logor u Jasenovcu postojao je do 1952. i da je do 45. počinjen mali broj zločina u odnosu na ono razdoblje do 52. Iz tih dokumenata vidljivo je da je partizanska i atifašistička borba isključivo bila usmjerana na rušenje Hrvatske kao države, a sve pod izgovorom borbe protiv Pavelića i ustaša. Kamo sreća da su se oni borili samo protiv Pavelićeva režima (dobar broj Hrvata koji je bio u tim redovima, posebno iz Dalmacije i Istre iskreno je vjerovao u tu ideju, ali su od nadređenih prevareni, izolirani a veliki broj i likvidiran od svojih „suboraca“) tada bi opstala država Hrvatska sa drugim društvenim uređenjem kao Mađarska i ne bi doživjela onakve zločine nakon 45. Samo ovi dokumenti dokazuju da današnja RH nije nastala na temeljima partizanskog antifašizma koji nam se i danas pokušava nametnuti (Tuđman je tu krilaticu dopustio da se ubaci u Ustav RH samo zato da se umire neprijateljske strane i spriječi mogući građanski rat), već isključivo na hrvatskim povijesnim vrijednostima i Domovinskom ratu te njegove pobjede nad velikosrpskim fašizmom. Zaprepašćujuće je da i današnja RH isplaćuje prelazne partizanske mirovine (potencijalnih zločinaca) čak i njihovim unucima, mirovine i radni staž četnicima za sve ono vrijeme dok su okupirali jedan dio Hrvatske i rušili sve što je hrvatsko – o čemu se šuti, a u isto vrijeme istinske hrvatske osloboditelje iz 90. svakodnevno proziva, blati i ocrnjuje kao najveće kriminalce koji žive na račun državnog proračuna. Zapravo, oni koji svakodnevno blate branitelje i Domovinski rat iz državnog proračuna crpe silni novac a da zato ne trebaju nikome polagati račune. Dok se njih nagrađuje više tisuća branitelja godišnje od tuge i žalosti umire ili sebi oduzimaju živote, a službena politika o tome šuti i svojom šutnjom produbljuje razočaranje kod istih koji se pitaju ZA KOJU SMO SE TO HRVASKU BORILI.
Poštovana gospodo, pozivam vas da pročitate moja dva pisma upućena vama (5. 3. 2018. i 17. 4. 2018. za koja ne znam jeste li pogledali ili kada ste vidjeli od koga dolaze umjesto čitanja odmah rekli – tko je on da nas upozorava i daje lekcije) a u kojima sam obradio navedenu problematiku, njezine uzroke i predložio rješenja, pa zato se ovog puta ne ću doticati istih nego navesti samo još jedan podatak. Prema popisu stanovništva iz 1931. u kraljevskoj Jugoslaviji broj katolika (odnosi se na Hrvate i Slovence) je bilo 6,085.482 i pravoslavaca (odnosi se na Srbe i jedan dio na Makedonce i Crnogorce) 6,785.499, a prema popisu stanovništva u Jugoslaviji 1948. broj katolika je bio 5,199.777 (884.712 manje) i pravoslavaca 7,783.046 (skoro milijun više) a što bjelodano dokazuje tko je bio najveći stradalnik u tom razdoblju.
Poštovana gospodo, dnevno slušamo i gledamo velikosrpsko iživljanje na račun Hrvata i Hrvatske, i to od najodgovornijih osoba političkog života Srbije koji su redom okorjeli četnici, zaštitnici naciste Nedića koji je otvorio brojne koncetracijske logore u kojima su skončali svoje živote na tisuće ne-Srba, koji je prvi u Europi očistio Srbiju od Židova, porušio bogomolje i opljačkao njihovu imovinu, zaljubljenici u četničkog zločinca Draže Mihajlovića, a slična stajališta ima i sam Patrijah Srpske Pravoslavne Crkve gosp. Irinej kao i njihovo sveštenstvo na hrvatskim prostorima. Još 1848. velikosrpska klika donijela je svoj „SRPSKI OČENAŠ“ koji glasi SRBIN AKO ŽELI OSTVARITI SVOJ POVJESNI SAN – GDJE JE I JEDAN SRPSKI GROB TU JE SRBIJA – I ZA OSTVARENJE TE IDEJE SRBIN MORA LAGATI, IZMIŠLJATI SVOJE NEPRIJATELJE, PORAZE PRETVARATI U POBJEDE, NAMEĆATI KRIVNJU NEPRIJATELJIMA SVOJE IDEJE, OPTUŽIVATI I OSUĐIVATI SVAKOG ONOG TKO SE TOJ NJIHOVOJ LAŽI SUPROSTAVI I TIME DOVODI SVOJE CILJANE NEPRIJATELJE DO POVLAČENJA, UŠUTKAVANJA I DOKAZIVANJA SVOJE NEDUŽNOSTI. Današnje srpsko političko vodstvo kao i drugi Srbi iz društveno-političkog, kulturnog i medijskog života imaju zajednički politički stav i vjerno u djelo provode tu ideju koja se posebno iskazivala na terenu još od 1918. pa sve do dana današnjeg. Oni ustrajno optužuju Hrvate i Hrvatsku za masovne zločine nad Srbima (što veći broj to bolje) i o tome svakodnevno bombardiraju svijet kako se ne bi govorilo o srpskim zločinima nad nesrpskim narodima i o njihovoj genocidnoj politici. Umjesto oštrog hrvatskog odgovora – po starom običaju – MUK i pod izgovorom da na provokacije ne žele odgovarati. Ti i takvi političari trebali bi znati da su ih birači birali da zastupaju sve državljane Hrvatske a ne samo uski krug svojih istomišljenika i tuđih naredbi. Ili se ponašaju po onoj koju je gosp. Šeks prije par godina rekao (otprilike ovako) NIKAKVE HRVATSKE ODLUKE NE DONOSE SE U SABORU I VLADI – VEĆ NA DRUGIM MJESTIMA. Osim toga, trebali bi znati i prepoznati da svaka laž izgovorena tri puta postaje istina, a to je srpska „povjesna“ abeceda – LAŽI I SAMO LAŽI jer samo laž naše poraze može pretvoriti u pobjede. Tako se oni i danas ponašaju i tu politiku srpska diplomacija uspješno provodi po cijelome svijetu te prisiljava Hrvate da se stalno brane, umjesto da mi namećemo teme i njih dovodimo u kut iz kojeg nema izlaza. Žalosno je ali istinito, Hrvatska uopće nema istinske hrvatske vanjske politike i diplomacije koja sa hrvatskim srcem, ljubavi, znanjem, mudrosti i činjenicama zastupa hrvatske državne i nacionalne interese nego se isključivo podanički i sluganski ponaša. Nije ni čudo kakvi su nam kadrovi u hrvatskoj diplomaciji… Zašto se ne ugledamo u Židove, Francuze, Engleze, Amerikance, Poljake, Ruse, Mađare i … kako oni odgovaraju na svaku laž i podvalu pa zato se njihov nacionalni ponos može zamjetiti na kilometre daleko, a naši stalno idu pokunjene glave ili neizravnih pogleda kako u njima ne bi prepoznali njihovo antidržavno djelovanje.
Poštovana gospodo, znate li koji je danas najveći problem Hrvatske? Ako ne znate, evo vam odgovora sa terena Lijepe Naše. Najveći problem je masovno iseljavanje djece hrvatskih branitelja, mladih i školovanih pojedinaca i obitelji iz sela i drugih manjih sredina, a razlozi su slijedeći:
1.— Oni RH ne doživljavaju za državu Hrvatskog naroda i drugih hrvatskih državljana koji Hrvatsku ljube kao svoju Domovinu zbog koje su njihovi roditelji i pređi krv prolijevali, već državu onih koji Hrvatsku nisu nikada željeli a niti voljeli, već su samo gledali svoj osobni interes i …
2.— Njihova jasna i glasna poruka je – jadna je to Hrvatska u kojoj se progone, sude i osuđuju branitelji i zapovjednici hrvatske pobjedničke vojske, a agresore se amnestira i nagrađuje u lokalnim i državnim službama, u državnom odvjetništvu, sudstvu, policiji i…
3.— Jadna je to država u kojoj ključnu riječ u političkim, zakonskim, sigurnosnim i kulturnim odrednicama imaju Pupovac (koji je od samih 90. uvijek bio na strani agresora – ako ne javno a sigurno potajno i nikada se zato nije ispričao niti velikosrpsku agresiju osudio ali je zato bio aktivan u napadima na hrvatske domoljube i hrvatske branitelje), Radin, Vrdoljak (koji sa svojim istomišljenicima gleda svoj poslovni interes, kako u korjenima zatomiti hrvatsko domoljublje i spriječiti istraživanje povjesne istine) i … Upravo iz tih razloga hrvatska djeca i danas uče krivotvorenu hrvatsku povijest iz koje se ne može izčitati istina o Domovinskom ratu i o partizanskim zločinima, a i nadalje uče hvalospjeve o zločincu Titu i njegovoj zločinačkoj tz. NOB, itd…
4.— Jadna je to država koja dopušta zabrane koncerta hrvatskog branitelja Thompsona i pozdrava ZDS s kojim se oslobađala RH, a ploče sa imenima poginulih branitelja uklanja i zabranjuje, ali u isto vrijeme ministar Božinović i njegovi pobočnici dopuštaju četničko orgijanje po Vukovaru, Banovini (čak četniku iz Chicaga dopušta dovođenje četnika iz Srbije i BiH) i četničke spomenike koji niču po Hrvatskoj kao gljive iza kiše hrvatska policija čuva, zatim dopušta partizansko orgijanje uz pjesmu PO ŠUMAMA I GORAMA i pozdravom SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU te sa komunističkim i jugo zastavama sa crvenom petokrakom pod kojim su znakovljem poubijane stotine tisuća Hrvata i …
5.— Jadna je to država u kojoj glavnu riječ imaju interesne skupine, a oni koji nisu takvi za kunu duga gube svoju imovinu ili idu u zatvor a pljačkaši postaju ugledni građani i poslodavci koji uz male plaće izrabljuju svoje radnike do iznemglosti ili ih ostavljaju bez ikakvih primanja. Ili oni koji su radili protiv interesa RH i odavali najveće državne tajne, umjesto zatvora, obično su završavali na ključnim pozicijama društveno-političkog života RH i s tih mjesta određivali što je dobro i loše za RH. Kada su Hrvati konačno shvatili te činjenice – razočarani i bez borbe – napuštaju svoja stoljetna ognjišta i bježe u tuđinu. Pomalo izlaze na vidjelo potajni i zakulisni planovi određenih krugova da Hrvate najprije obezglave, osiromaše, podjele, unište u njima svaki osjećaj ljubavi i vjere u dobro, Katoličku crkvu proglase intersnom skupinom i Hrvatsku opustoše te na njihova ognjišta nasele tuđina. Time se zauvijek gase hrvatski korjeni i Hrvatska kao država. To je činjenica i ako to ne shvatimo već danas, na žalost Hrvatske uskoro nestaje sa karte svijeta.
Hrvati dragi, PROBUDIMO SE jer nas i Bog i Hrvatska zovu na uzbunu!
Vlado Glavaš
