By Podjeli
Godinama ljudi protestiraju zbog skupih luksuznih automobila koje koriste naši političari.
A da su skupi jesu,obično su to automobili najbolje klase,specijalne i dodatne opreme. Ogroman je to trošak i za kupnju i za osiguranje i redovno servisiranje.
Obično ti ljudi imaju jako dobre plaće i mogu si sami financirati prijevoz.
Jučer kandidat za gradonačelnika veli da će se na posao voziti biciklom, a ono odmah optužbe da je to populizam.
Skočili svi ljubitelji luksuza na četiri kotača u obranu “blindirki” službenih šofera s izbrijanim glavama s naočalama posred čela.,kao da mijenjamo vizuru grada ili ti ga turističke znamenitosti.
Puno je toga do sada rečeno u populističke svrhe i namjere, od vladajuće garniture i njihovih intimnih prijatelja, ali nikada žešće reakcije.
Na rubu incidenta i mogućih prosvjeda,da se zaštiti pravo svake “šuše” da kupi auto od pola milijuna i obilazi porušena sela ispod Medvjedice i za to još uzima dnevnice.
Nagovještaj bicikl ere dočekana je na nož,traži se tajna veza s mračnim neprijateljem izvana. Istražuju se tajni kanali i uskoro ćemo čuti da Soroš šalje bicikle s nekim špijunskim senzorima.
Soroš naime nema drugog posla nego da bira i potpomaže gradonačelnika Zagreba,u drugom krugu “Možemo” će dobiti potporu u autobusima iz Amerike.
Ozbiljni ljudi s takvim pričama dobivaju prostor u medijima. Njima je sve sumnjivo i semafori i majke s bebama, sve se urotili protiv pravih najvećih Hrvata koji se obično imaju strano ime.
Ivek iz Pušće mora dokazivati da je Hrvat,a za Johna se odmah zna.
Ivek može imati i braniteljsku knjižicu i 3-4 godine upisanog ratnog staža kojeg je proveo na ratištu od Velike Bune do Lukovog Šugarja i do Dubrovnika, ali nije pravi,
ako ne prizna da je Amerika čuvala ljude za vrijeme rata zbog toga da bi sačuvala velike Hrvate da nam kasnije vode državu.
Podjela na Velike i Male Hrvate jako je opasna, mali su suradnici vanjskog neprijatelja, a veliki poslani od Boga,
teorija je koja proždire Hrvatsku već 30 godina.
“Zavadi pa vladaj”metoda je koja postoji još od Hunskih ratova, a Hrvati nasjedaju još i danas.
Ljudi “manite” se velikih riječi s nacionalnim zanosom u očima kod ljudi koji u životu nisu zasadili drvo u zemlji u Hrvatskoj i nemaju predaka koji su to učinili, a crpe kisik od drveća koje su mi posadili.
Sigurno ni Bog nije zadovoljan što ga se svojata, on je sišao s nebesa radi svih ljudi,
a ne samo bogatih, nadajmo se da će pomoći da se odreknu ovisnosti o zajedničkim novcima i da će se biti zadovoljni onim što će sami zaraditi.
A nama Malim Hrvatima preostaje
da pozdravimo bicikl eru, inzistirajmo da zaživi u svakom gradu i selu.
Postoje općine u Hrvatskoj koji imaju manji prihod od vrijednosti auta u kojem se vozi načelnik, ima zatamnjena stakla i specijalne amortizere ,ne osjeti niti rupe na cesti ni ne primjećuje na pola srušene mostove.
Kada se na mostu počne lomiti potporni zid dođu majstori pa zakrpaju,
kada se na službenom autu izliže ručka, kupi se novi s još sjajnijom ručkom.
Talasa se i u drugim gradovima izgleda da se u nekim Županijama ukida status doživotnog Župana, bit će da su poslije Tita mnogi htjeli biti Tito,
samo se to drugačije zvalo, a jako se i modificiralo.Tito ništa vrijednog nije ostavio svojoj djeci , a ovi moderni,sve što je vrijedno rasporedili po familiji.
.Dragi ljudi pozdravimo promjene,možda se u “Direktu” jedne večeri pojavi i čovjek u radnoj uniformi dosta je bilo “pingvina” u odijelima koje smo mi platili,
s kravatom koja košta kao prosječna i sa satom u vrijednosti cjelogodišnje mirovine.
Nek se vrati stara vrijednost poslovicama kao što je ona “U radu je spas”, u novije vrijeme korupcija ,nepotizam,kumstvo,veze i mito,preuzele su kormilo države..
Zbog toga nam je i demografija spala na niske grane, pažljivije se birao kum nego bračni drug.
Kumovi su postali centar obiteljskog života,sve se vrtjelo oko njega, posao,stan, od upisa djeteta u vrtić do njegovog zaposlenja .
Umirovljenici koji su za kumove birali prijatelje s posla, za koje su znali da će im kum pomoći pri šalovanju prve deke na kući, isto bi mogli profitirati od novog smjera u politici.
Manje bi bilo “pribavljenih”invalidskih rješenja, lažnih invalida i branitelja kojima su kumovi osigurali status umirovljenika invalida profesionalne mirovine, a kuma su našli u lokalnoj birtiji.
Demagogija je nauka ispraznih obećanja,a bicikl je na nožni pogon, o populizmu pričaju ljudi koji donose zakone, a pričaju da je vožnja na biciklu zdrava, ali na bicikl treba staviti registarsku tablicu i za to platiti novčanu naknadu, da bi on iz budžeta u koji idu novce, kupio blindirani auto.
Dajte,najte !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
