By Ima godina koje su za pamćenje,a ima koje su za zaborav, a ima i onih kojih se nerado sjećamo,jer su bile zlogodine. Ova 2022. godina ostat će u povijesti hrvatgskog čovjeka kao godina u kojoj su naši ngometaši osvojili treće mjesto na svjetskom prvestvu u Katari i godina u kojoj nestaje naša kuna i prelazimo na evropsku valutu; godina u kojoj su uspojeli naši politilčari, konkretno premijer Plenković ugurat nas u neki njegov i njihov šengenski prostor pod ovim krvavim podnebesjem. Gubljenje kune gubimo dio važna suvereniteta, ulaskom u taj šengenski prostor gubimo još više. Političke pičke govore da se brišu granice država kad se ulazi u taj šengenski prostor, ( a čiji je taj šengenski prostrr, naš siguno nije!); i što to znači i tko tu koga tabači. Nakon devet stoljeća sluganstva i ropostva Francima, Germanuima, Latinima, Ugrima, Austrijancima, Turcima i Srbima, konačno smo izvojevali u ratu državu i udarili joj granice, pa sad neki skojevac i Buridanov magarac miče te granice, ruši tu državu kao državu i gura nas u neku uniju o čemu je odlučio samo on, a ne hrvatski narod. Izbjegao je referendum figlio di putana politica. Na čelu je te države neki budalaš, kojemu nebi dao da čuva dvije ovce, jer bi izgubio tri ili bi ih ostavio zvijerima od kojih on ovisi i koji su ga doveli na vlast u ovoj lijepoj i nesretnoj zemlju Hrvata. Bože moj nikako ovaj narod hrvatski na zelenu granu!
Dakle, ulazimo u čudno pripremanu 2023. godinu kao nekakvi evropski unijati i u toj evropskoj Augijevoj štali, dočekuju nas šengeski kerberi!
Ništa lijepoga ne očekujem u sljedećoj godini, a ova 2022. ušla je kao svijetla uspomena na naše nogometaše u memeoriju hrvatskog naroda!
Što se mene tiče, ova minula godina dabogda se nikad više ponovila u mojoj rodnoj Bosni.
Piše: Ante Matić
