By Ivica Ivo Josipović: Fra Julijan Jelenić, bosanski franjevci i jugoslavenska (liberalna) politička ideja – Rasprava o fenomenološkim aspektima Bosne Srebrne (Tkanica, Zagreb, 2024.)
Pred nama se nalazi sedma knjiga politologa Ivice Ive Josipovića (Modriča, 1957.) pod naslovom »Fra Julijan Jelenić, bosanski franjevci i jugoslavenska (liberalna) politička ideja – Rasprava o fenomenološkim aspektima Bosne Srebrne«, koju je, kao i prethodnih šest, izdala zagrebačka nakladnička kuća Tkanica.
Svatko neupućen, a takvih je najviše, tko pogleda na zemljovidu granice Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine stječe dojam kako tu nešto ne štima. Posebice kada vidi oblik suvremene Hrvatske u obliku potkove, za razliku od granica suvremene Bosne i Hercegovine koja se nalazi u jednom okruglastom obliku koju okružuje Hrvatska. Pogledaju li se Hrvatska i Bosna i Hercegovina kao zemljopisna cjelina nitko se ozbiljan ne može oteti dojmu da se ustvari radi o – jednoj cjelini. Mi Hrvati, koji poznajemo i povijest hrvatskih zemalja i zemljopis povijesne Hrvatske, svjesni smo ovoga izgleda suvremene Hrvatske, a svjesni smo i položaja i izgleda suvremene zemlje Bosne i Hercegovine. U ovom slučaju ne ćemo i ne želimo ulaziti u tzv. avnojevske granice dviju povijesnih hrvatskih pokrajina ili zemalja, Bosne i Hercegovine, dovoljno je zadržati se na njezinim granicama na zemljopisnom određenju i moramo se složiti s prvotnom tvrdnjom kako su suvremena država Hrvatska i suvremena zemlja pod nazivom „Bosna i Hercegovina“ povijesno i zemljopisno sve do kobne 1463. godine i agresije i okupacije ondašnje Turske bile jedna prirodna cjelina i središte tadašnje hrvatske države. To je osnova ove knjige autora Ivice Ive Josipovića. Stoga je opravdano reći da je osnovni moto ove knjige autorova tvrdnja da je Bosna ne samo jedno od središta izvorne hrvatske države, nego i društveno ishodište ideje hrvatstva i katoličanstva, a bosanski franjevci čuvari tradicionalnih vrijednosti.
Hrvati i katolici žrtve turske okupacije
Bude li netko rekao da je u pitanju povijesni ili geografski revizionizam, ne možemo mu dati za pravo, ovdje govorimo o činjenicama, a ne o politici i političkim sredstvima povučenim granicama. Jer nakon više od pet stoljeća turske okupacije suvremene Bosne i Hercegovine to bi bilo i nepotrebno i nebranjivo. Vrijeme je učinilo svoje, dio tadašnjih katolika i Hrvata je pobjegao ispred Turaka – tih posljednjih barbara s Istoka –, dio tadašnjih katolika i Hrvata se islamizirao, dok je treći dio tadašnjih katolika i Hrvata, unatoč velikim nedaćama razne vrste, zadržao katoličku vjeru i hrvatski osjećaj svojih predaka. Sve do današnjih dana.
Na ovim povijesno-zemljopisnim činjenicama pisac ove knjige temelji osnovnu pretpostavku da je Bosna povijesna hrvatska zemlja, pa je slijedom toga i Hercegovina bila središte stare povijesne hrvatske države od dolaska prvih Hrvata na ove prostore.
Kako je osnova ove knjige fra Julijan (Marko) Jelinić, franjevac Bosne Srebrene, koji je živio u drugoj polovici XIX. stoljeća i prvoj polovici XX. stoljeća, autor je znanstvenom metodom izložio povijesna kretanja u XIX. stoljeću koja su se slabljenjem i Austro-Ugarske i Osmanskoga Carstva rasplamsala i djelomice nagrizala vladavinu i Beča i Pešte, s jedne strane, i Istanbula s druge strane. Iako je u naslovu Josipovićeve knjige posavljački franjevac J. Jelenić, sredinom XIX. stoljeća i prije Jelenićeva rođenja, središnja hrvatska crkvena i svjetovna osoba toga doba je biskup Josip Juraj Strossmayer. Strossmayer je bio onaj koji je pokretao sve dobro i loše u hrvatskoj politici i u Crkvi u Hrvata. Imao je veliki utjecaj i posjedovao je bogatstvo kojim je desetljećima određivao smjerove politike i Crkve u ondašnjoj Austro-Ugarskoj, pa i u Bosni i Hercegovini. Iako etnički Nijemac, Strossmayer je svojim političkim djelovanjem prije svega bio „Slaven“. Zastupao je sveslavensku ideju, koja se pretvorila u južnoslavjansku odnosno južnoslavensku ideju koja je i onda i sada bila na štetu Hrvata. O toj Strossmayerovoj politici puno je napisano i progovoreno. Ni Ivica Ivo Josipović nije odolio tom zovu Strossmayerova sveslavenstva odnosno jugoslavenstva, koje je bilo na tragu liberalizma koji i danas, možda jače nego u to doba, razara zdravo nacionalno i vjersko tkivo suvremenih Hrvata.
Ovdje treba podsjetiti da se je u razdoblju dugoga života Josipa Jurja Strossmayera hrvatski etnički i povijesni prostor nazivao »Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija« i bio je sastavni dio Habsburške Monarhije. »Austro-ugarskom nagodbom« 1867., nakon koje je slijedila i »Hrvatsko-ugarska nagodba« 1868., Hrvati su i nominalno priznati kao “politički narod”, ali su u svojim bitnim političkim funkcijama ostali podloženi Ugarskoj. U susjedstvu ovoga “ostatka ostataka” bilo je Otomansko Carstvo, iako na izdisaju, još uvijek vladar hrvatskih povijesnih zemalja Bosne i Hercegovine. U konstelaciji vjerskih i političkih događanja u tom dijelu Europe, gdje je Drina i dalje bila granica Zapada i Istoka, gdje je novooslobođena Srbija od turskoga jarma bila eksponent svetosavskog i ruskog pravoslavlja, i gdje se u samoj Hrvatskoj nastojao udomaćiti protestantski pangermanizam sa svojim programom “Drang nach Osten”, možemo daleko bolje sagledati Strossmayerovo uključivanje i u politiku i njegovo “kroatocentrično” djelovanje.
Bosanskohercegovački franjevci u vrijeme Osmanskoga carstva
Autor Josipović kroz život i djelo fra Julijana Jelenića znanstvenom metodom piše o bosanskim franjevcima, pa je, između ostaloga o njihovom stalnom nesnalaženju, zapisao: »Zbog svoje slijepe odanosti bosanski franjevci postali su sredstvo za postizanje partikularnih interesa. To pokazuje kako jedna viša ideja može poprimiti praktični oblik ideološke koncepcije koja će kroz određeno vrijeme preusmjeriti smjer novije hrvatske političke povijesti prema političkom ujedinjenju Srba i Hrvata pod srpskim vodstvom. Najviše je stradala Bosna i Hercegovina, a s njom i bosanski Hrvati katolici, a zbog takve politike nalazi se u trajnom stanju političke nestabilnosti i neizvjesnosti. Stječe se dojam da i suvremeni bosanski franjevci nerado istražuju i pišu o problematici masovnih prijelaza katolika na pravoslavlje, ne samo zbog nedostatka izvora, već i zbog političke nespremnosti da se suoče s vlastitom prošlošću, jer je pitanje zašto Sveta Stolica i crkvena hijerarhija u Hrvata nisu spriječili te negativne procese, nego su pogurali koncept političkog ujedinjenja…, Jelenić se držao latinske izreke factum, effectum et causa (činjenica, posljedica i uzrok), jer je svoje istraživanje temeljio na dokumentima koji sporadično govore o ovim temama.« Ovo je bitni dio knjige u kojoj autor na posve drukčiji način progovara za razliku od svojih prethodnika. I zato opravdano u knjizi autor zaključuje: »Iz ovoga se sa sigurnošću može zaključiti da pojedini slojevi etničkih Hrvata nedovoljno poznaju vlastitu povijest, a kada je poznaju, nisu spremni prihvatiti činjenicu da su srpski politički krugovi, od vremena uvjetnog prihvaćanja plana biskupa Strossmayera, odredili cilj smanjivanja i istrjebljenja hrvatskog naroda kao glavnog protivnika srpske hegemonije. Politika spaljene zemlje iz 90-ih godina XX. stoljeća samo je jedan od fenomena koji proizlaze iz srpske politike, a kojima bi se politička patologija trebala baviti.« Što znači da je, za razliku od biskupa Strossmayera i njegova zastupanja jugoslavenske i proliberalne misli, fra Julijan Jelenić bio pristaša pravaške političke misli. Stoga je ova knjiga ustvari i opravdano odavanje počasti fra Jeleniću koji je, iako je živio u teškim vremenima, ostao vjeran hrvatskom narodu u svojoj rodnoj Bosni, hrvatskim interesima i Crkvi u Hrvata.
Autor Ivica Ivo Josipović je knjigu podijelio na pet poglavlja: “Fra Julijan Jelenić kao pravaški mislilac”, “Fra Julijan Jelenić kao tradicionalist”, “Okolnosti oblikovanja glavnih političkih ideja i pokreta te uloga bosanskih franjevaca”, “Intelektualni vrh Bosne Srebrene i jugoslavenski politički program” i “Povijest kao učiteljica – povijesne lekcije”. Knjiga ima 448 stranica. Na početku knjige nalazi se “Proslov autora” i “Opravdanje i valjanost naslova”, dok se pri samom kraju knjige nalaze “Zaključna razmatranja”, recenzija prof. Ivana Markovića koju upravo čitate, “Bilješka o autoru”, “Abstract – Sažetak” na engleskom jeziku, te “Popis literature” i “Kazalo imena”.
Cijena knjige iznosi 24,90 eura i može se naručiti na adresu elektroničke pošte: [email protected]
Ivan Marković
