By Počela je nova školska godina, s manje epidemioloških ograničenja, vezanih za Kovid 19. Vjerojatno je sve to prošle godine utjecalo, a bojim se, i umanjilo kvalitetu u obradi i usvajanju školskog gradiva. Nadamo se kako će ubuduće biti bolje i da se nastava neće prekidati…
No, nešto drugo isto zabrinjava, nešto što se događa već desetljeće i više, a to mi je znano i iz osobnog iskustva, što sam i sama doživljavala pri kraju svog dugogodišnjeg rada u učionici i nikako to nisam mogla odobravati. Na pisanje ovoga članka potakao me tekst Ivane Paradžiković, poznate TV novinarke, u kojem ona piše o neuspjelom upisu svoga sina u gimnaziju u Zagrebu. Naime, osnovnu školu je završio s prosjekom ocjena 4,8, ali se nije mogao upisati ni u jednu od šest zagrebačkih gimnazija jer su one primale samo učenike s prosjekom ocjena 5,0.
„… Jučer sam čitala sjajnu analizu uspjeha učenika po osnovnim školama u Zagrebu. Na vrhu rang liste su škole s najblažim kriterijima, one koje učenicima daju lažnu percepciju da su bolji nego što jesu…“, piše Ivana Paradžiković. Još k tome dodaje kako su na dnu liste one škole „koje djeci čine medvjeđu uslugu – jer ih oni uče!!!“
„Epidemija“ i „poplava“ petica nije samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već je isto tako i u Bosni i Hercegovini, a možda i u ostalim državama u okruženju. Ah, bilo bi smiješno da nije tužno i ružno.
Učenici su žrtve iskrivljenih mjerila u društvu, a tome su krivi, možda, popustljivi odgoj, nove tehnologije, globalizacija…, a učitelji i profesori pribjegavaju lakšem načinu, linijom manjeg otpora – popustljivosti – kako bi ostali u što boljem dojmu u očima roditelja i učenika. Ispada da se dodvoravanjem i peticama daje lažna slika znanja učenika. Jesu li svjesni koliko će se štete nanijeti učenicima „lažući“ ih da znaju, a ,ustvari, ne znaju, jer, kad bi se objektivno ocjenjivalo, ne mogu biti svi odlični.
Nešto od toga smo preuzeli sa Zapada, no na Zapadu ima i pozitivnog, ali kod nas se sa Zapada prihvati često ono što nije baš dobro zanemarujući ono pozitivno, kao što je objektivnost u ocjenjivanju, radna disciplina, razvijanje radnih navika kod djece od malih nogu i slično. Na primjer, na Zapadu učenik neće prepisivati prilikom kontrolnih pismenih ispita jer je to za njega sramota, a kod se kaže da je to snalažljivost i da ne nabrajam dalje… I pojedini roditelji pred kraj školske godine postaju aktivniji u dolascima u škole s jedinim ciljem kako će iskamčiti od učitelja i profesora da bi uspjeh njihovog djeteta bio što bolji, odnosno bio odličan. Time stvaraju veliki pritisak na one objektivne, što nije uopće lako tim ljudima.
Zašto ne uzeti ono pozitivno i od „dobre stare škole“, vezano za objektivnost u ocjenjivanju, jer, čini mi se, davalo se puno znanja, ali se i tražilo da učenik nauči. Kako bi se to poboljšalo, cijelo društvo bi trebalo poraditi na tome pa i mijenjati neke svoje navike, počevši od vrha pa nadolje… Jer, nastavi li se ovako, bit će još više petica, a i nepismenih i bez znanja još više. I sami ravnatelji škola bi se trebali manje hvaliti visokim prosjekom prolaznosti učenika u svojim školama, već bi kao „institucija“ morali pokušati ukazati na pogubnost ovakvog načina ocjenjivanja.
Da se našalim, možda je potreban još jedan „stožer“ , čiji bi mandat bio dugoročan – dok se prevlada i nestane „epidemija“ lažnih petica i ne postigne kolika tolika objektivnost. Hoće li se to pokušati za bolju budućnost nadolazećih generacija, pokazat će vrijeme.
Na kraju, kao ilusrtacija, evo jedna moja satirična pjesma iz zbirke poezije Nova svitanja, s naslovom
EPITAF NAŠEM OBRAZOVANJU (fizika)
Gospodine Teslo,
Hajde preuzmi veslo!
Svetom Iliji odmah naredi,
Udarnom munjom,
Situaciju nek sredi…
Arhimedu pomrsiše krugove,
Gomilom neznanja
Dozvaše dugove…
Guslarski zakoni i jamčevina,
Udušiše Arhimeda
U punoj bačvi crnog vina.
Einstein poče igrati poker,
Postade manager i faca,
Haker i politike maher…
Teorija njegovog relativiteta,
Likom je dragana
Političkog promiskuiteta…
Hajde, bolan Tesla!
Odmah preuzmi vesla!
RADICA LEKO
