Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ovaj je postav izložbe, umjetnički prikaz dvojice akademskih
kipara te bivših dragovoljaca i ratnika naše domovine od strane
veliko srpske agresije u hrvatskom domovinskom obrambenom
ratu, gospode: Marina Marinića kao i Marijana Zajeca – Ko-Ze, pri
čemu je svoj rad predstavila mlada, afirmativna i izuzetno
talentirana studentica, gospođica Tea Švarić sa akademije za
Likovnu Umjetnost u Zagrebu.
Izložba je priređena i postavljena u Kući susreta Tabor u parku franjevačkog
samostana u Samoboru poradi korizmenog vremena, koje nas samo po sebi poučava i
usmjerava kao vjernike i ljude za bitne duhovne promjene u svakodnevnici življenja u
ovom „nestrpljivom i ubrzanom“ razdoblju.
„Svatko se može znamenovati znakom križa,
izvikivati Amen i pjevati Aleluja, tražiti krštenje,
posjećivati crkve i sudjelovati u njihovoj izgradnji,
ali ono jedino po čemu se razlikuju sinovi Božji
Od sinova vražjih jest – Ljubav“
Sv. Augustin
Udruga ratnih veterana „CRNE MAMBE“ u zajedništvu organizacije i partnerstvu s Udrugom
(specijalne policije MUP-RH za posebne zadatke) „TIGAR-RAKITJE 90/91“ u subotu, 09. travnja ove
godine ispred Župne crkve i franjevačkog samostana u Samoboru s početkom u 15:00 sati upriličili
su izložbu pod nazivom – Umjetnošću i ljepotom protiv predrasuda“ te su istu i predstavili vjernicima
samoborskog kraja kao i svim građanima i interesentima ovog duhovnog i kulturnog događaja u
širem području.
Otvorenju izložbe, iako je vrijeme bilo kišovito, (u ime nedavne prošlosti) moramo istaknuti, kako je
ovo mjesto i Kuća susreta-Tabor u Samoboru, postala i ostala za tisuće hrvatskih razvojačenih i
razočaranih branitelja, kuća duhovnog i fizičkog prihvata, ohrabrenja i duhovnih ozdravljenja za
mnoge naše ratne veterane i dojučerašnje suborce.
Mnogi od njih, nakon susreta sa ovom braćom franjevcima, pronašli su svoj intimni i duhovni mir,
učvrstili vjeru i samopouzdanje te se vratili u kolotečinu života ispunjeni i motivirani za život i spokoj
te bivali prihvaćeni u svoje obitelji i mjesta boravka gdje žive i danas.

Pri otvorenju izložbe, prisustvovala je nekolicina znatiželjnika, konzumenata likovne i kiparske
umjetnosti te predstavnici mjesne vlasti iz Grada Samobora; Viši stručni suradnik za kulturu,
gospodin Domagoj Puš, ravnatelj Ustanove za sveobuhvatnu skrb Tigrova, iz Rakitja, prof. gospodin
Ervin Škacan (ispred Udruge TIGAR RAKITJE – 90/91) pri čemu se i obratio nazočnima pri otvorenju
izložbe, te gvardijan franjevačkog samostana, fra Željko Janjić, svakako i autori postavljenih
eksponata na izložbi. Na izložbi su nazočili i predsjednik Udruge ratnih veterana „Crne Mambe“,
gospodin Anđelko Vižintin kao i predsjednik HVIDR- a iz Samobora, gospodin Miljenko Komes.
Izloženi izložbeni eksponati predstavljaju: izuzetan umjetnički rad „Križni put“ od 14. postaja
postavljenih uz šetnicu parka „Kuće Susreta – Tabor“ s promišljanjem o istome u suvremenom,
točnije današnjem vremenu Kristovog križnog puta, a isti je djelo akademskog kipara, gospodina
Marina Marinića iz Zagreba.
Akademski umjetnik i kipar, poznat diljem Republike Hrvatske kulturnoj javnosti ali i šire u
inozemstvu, sa izloženim, vrlo impresivnim eksponatom „Isusova glava“ na kojoj poslije muke na
križu i uskrsnuća: puca žica sa „okrunjene“ glave Gospodina Spasitelja svijeta, pri čemu je djelo
izloženo u Župnoj crkvi ispred oltara a autor je istoga, gospodin Marijan Zajec Ko-Ze iz Zagreba.
Pri dolasku u Župnu crkvu, predočen nam je izuzetan monumentalni eksponat, pod nazivom „Sveta
Ana“ kiparsko umijeće i djelo mlade studentice, gospođice, Tea Švarić.
Moramo svakako istaknuti, kako ova braniteljska Udruga „Crne Mambe“, kao i Udruga „Tigar-Rakitje90/91“ već niz godina, (sedmu godinu) uz ove velikane likovne i kiparske umjetnosti vrlo angažirano
sudjeluju i mladi naraštaji hrvatskih akademskih umjetnika a mnogi od njih već izlažu po eminentnim
galerijama kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta. U ovoj izložbi, istina, izlažu troje, gore navedenih
umjetnika; ali ističemo i druge mlade umjetnike koji sa njima inače sudjelovali u dosadašnjim
postavama izložbi i surađuju u zajedništvu a to jesu mladi umjetnici: Georgette Yvette Ponte, Branimir
Brnin, Katarina Lauš, Ana Divković, Mirna Savić, Mateja Vukelić, Ana Penić, Zvonimir Haramija Hans,
Mate Turić,Tara Beata Ratz, Adrijan Marok, Iva Karla Habus, Sara Haas, Alana Kajfež, Dan Ibrahimović,
Ana Marija, Ivan Rudan, Noa Geras.
Autori ovih umjetničkih djela poznati su široj kulturološkoj i medijskoj javnosti, među njima ima i
likovnjaka i kipara , spretnih i u izradi skulptura kao i slika na platnu u raznim tehnikama. U
prethodnim izložbama predstavljeni su i seniori, akademski likovnjaci i kipari poznati i izvan granica
naše zemlje i u prekooceanskim zemljama. Oni strpljivo rade svoje eksponate i surađuju sa mladima
u zajedništvu pri čemu kroz djela govore o bogatstvu hrvatske umjetnosti i služe kao uzoran primjer
vrsnih pedagoga sa znanjima majstora i maestra struke: mladim naraštajima kako bi i oni svoje
stvaralaštvo kao umjetnici prikazali u kulturnim sredinama naše domovine i šire u svijetu.
O umjetnicima i autorima izloženih likovnih i kiparskih eksponata govorio je njihov višegodišnji
izbornik , profesor umjetnosti i likovni kritičar, docent, dr. sc. Enes Quien. Isti je započeo svoje
izlaganje Apostolskim vjerovanjem i usmenom molitvom: Očenaša, Zdravo Marije i Slavom Ocu, jer je
pri tome istaknuo, kako je potreba moliti i u ovoj prigodi otvorenja izložbe, jer svaka je molitva
uzdizanje duše k Bogu. Mi jesmo djeca Božja, koji se Bogu obraćamo kada trebamo njegovu pomoć
ali i onda kada smatramo svrsishodnim: odati zahvalu, čast i slavu te čistoga srca moliti za
oproštenje naših grijeha i pogrješaka. Uvijek, edukativan u izlaganju, produhovljena osoba, britak, ali
odmjeren i sadržajan u kritici, isticao je vrijednosti djela autora te pohvalio iste kako odlično vladaju
odabranim tehnikama i metodama u kiparstvu pri čemu je na poseban način izlagao djela izlagača
na izložbi u Samoboru.
Citat…
Napominjem, kako su obadva autora akademski umjetnici koji su nam se danas predstavili sa svojim
djelima, svojevremeno bili hrvatski dragovoljci te aktivni sudionici (kao i on sam), tijekom obrane
domovine, dakle to su branitelji slobode i života hrvatskih građana. Postavljena izložba predstavlja
zanimljivu kulturnu i umjetničku ponudu suvremenog promišljana o križnom putu Gospodina Isusa
Krista, viđenje njegove patnje i boli kroz ovozemaljski put življenja do umiranja i Božanskog
Uskrsnuća.
Uvjeren sam, kako dijelite moje mišljenje, kako svaki građanin može uživati u ponuđenim djelima
stvaralačkog opusa u postavljenoj izložbi i proučavajući djela, pronaći dio sebe, življenja vjere u
svijetu predrasuda današnjice ali uz poistovjećivanje s Kristovom mukom i boli. Možemo i moramo
promišljati, kako svaki od nas može biti bolji i uzorniji vjernik u komunikaciji sa svojim bližnjima, u
obiteljima, s rođacima, u vidokrugu rada i djelovanja i u hrvatskom društvu.
Naš se kritički pristup i ocjena nekomu djelu često puta ne poklapa sa ocjenom i stavom samog
autora. Svatko, bio to promatrač izloženog djela ili sam autor istoga .
Itekako nam mogu biti poticajni u promišljanju i za preispitivanje vlastitih usmjerenja i gledišta,
dapače, mogu biti oprečni stavovi vrlo korisni i autoru i promatraču izloženog umjetničkog djela.
O izuzetnom djelu „ Sveta Ana“, o kojem je i osobno talentirana umjetnica govorila, kako je to
skulptura koju je radila na spomen svojih: djeda i bake, istakla je , kako je bila inspirirana Blaženom
Djevicom Marijom i tek rođenim Isusom Kristom, pri čemu su joj navirale emocije i sjećanja vjerskih
hodočašća njezine obitelji i obvezne pjesme iz pjevačke kulturne baštine hrvatskog naroda „Kraj
kapele Svete Ane“ na obiteljskim druženjima.
O izloženom djelu, autorice Tea Švarić, vrlo se pohvalno osvrnuo u svom obraćanju, dr. sc. Enes Quin,
kako se ovo djelo itekako uklapa u mir i tišinu parka i u Kući susreta Tabor ovoga svetoga mjesta u
Samoboru. Svaki vjernik, hodočasnik ili slučajni prolaznik, posjećujući ovo izuzetno mjesto, neka
zastane i uroni u ovu bolnu tišinu samoće i dopusti u svojoj molitvi ili meditaciji Bogu da obnovi našu
nutrinu i duše i usmjeri nas na pravi put..Gledajući izloženi eksponat i kiparsko djelo mlade
studentice, gđice, Švarić, htjeli mi to ili ne, moramo na trenutak zastati i smireni u tišini pogledati
Blaženu Djevicu Mariju i maloga Isusa i razmišljati o svojim životima, prisjetiti se naših zemaljskih
majki koje su nas rodile jer nas u ovom razdoblju korizme u iščekivanju Isusova Uskrsnuća to
zasigurno i obvezuje., završio je svoje izlaganje, dr. sc. Enes Quien.
Akademski umjetnici zrelije dobi sa mladim ljudima koji su izložili svoje radove, svakodnevno u
svojstvu pedagoga i i iskusnih kolega rade sa mladim naraštajima studenata na Akademiji likovne
umjetnosti u Zagrebu Ne rijetko, čak i u svoje slobodno vrijeme susreću se i u zajedništvu stvaraju
nova djela i nova prijateljstva mladih umjetnika i hrvatskih ratnih veterana. Nema zaziranja i
nepovjerenja među njima niti generacijskog jala, već djeluju u zajedništvu, prijateljskoj komunikaciji i
razumijevanju, uvažavajući jedni druge.
Ovi umjetnici zrelije dobi, u svojoj mladosti svjedočili su razaranju naše domovine, često puta gledali
smrti u oči i živjeli u neizvjesnostima što im donosi svaki novi dan. Razgovarajući s njima prije
otvorenja izložbe čovjek postaje ponosan na njihi na njihov rad.
Nemaju problema sa okolinom niti komunikacijom s ljudima, ovi ljudi ne pate od depresije ili trauma
rata, već su izabrali pravi put i potporu u svojim zvanjima te rade sa mladim naraštajima ali ne
zaboravljaju niti svoje ratne suborce. Na umjetnički način rade ono gdje smo mnogi u hrvatskom
društvu zakazali i na marginu u ime predrasuda i nepovjerenja prema hrvatskim braniteljima stvarali
ograde i udaljavali ovu populaciju iz javnog života. Zar nismo mnogi, htjeli to priznati ili ne, bezbroj
puta prepoznali i suočavali se sa natruhama predrasuda prema njima, sa negativnostima kao i sa
pozitivnim promjenama u sredinama gdje žive. Na nama je živima da svjedočimo o njihovoj ljubavi i
požrtvovnosti kao i doprinosu miru i slobodi u kojima danas živimo i djelujemo a oni su k tome
doprinijeli u domovinskom ratu.
Oni nisu pesimisti niti žive u depresivnom stanju. Naprotiv, ovo su optimisti, oni žive ljudski
optimizam, koriste Božje darove i talente te stvaraju umjetnička djela. Pozitivno razmišljaju i stvaraju
umjetnost na svoj načini tako pronose sjećanja i uspomene jer svjedoče svijetu o svojim suborcima
koji su poginuli u obrani domovine i pronose njihovu požrtvovnost te odgajaju svojim primjerom
mlade naraštaje hrvatskih umjetnika.

Po završetku izlaganja, dr. sc. Enesa Quiena, prisutne goste, umjetnike, posjetitelje i hrvatske
branitelje pozdravio je u svojstvu domaćina, gvardijan franjevačkog samostana, fra. Željko Janjić koji
je evocirao svoj prvi susret s ovim umjetnicima u prigodi korizme prošle godine u Spomen domu
Tigrova u Rakitju, pri čemu je već tada voditelju/organizatoru ove putujuće izložbe, gospodinu Davoru
Gorupiću, predložio suradnju pri čemu se isto i ostvarilo u korizmeno vrijeme u Velikom Tjednu, ove
godine u Samoboru.
U svom iskazivanju dobrodošlice u svojstvu domaćina, fra. Željko Janjić je istaknuo kako danas
vjernik treba ustrajniju i zauzetiju molitvu, ne samo on sam već i obitelji i u zajednici. Ta molitva treba
biti s pouzdanjem, u predanosti i poniznosti, jer je to naša poveznica s Bogom, usmjerenost prema
zajedništvu s Bogom a to se zaista ostvaruje samo iskrenom molitvom. Slušanjem riječi života, iste
traže pozornost, kako bismo zajedno s drugima nosili zabrinutosti i poteškoće, dok pri tome
zaprimamo radosti i očekivanja u duhu obnovljene solidarnosti i razumijevanja. Ohrabrimo se i
govorimo: posredujmo svoja iskustva i najdublja uvjerenja, djelujmo u duhu pomirenja i dijaloga, uz
nove ideje, strategije i rješenja za suživot sa drugačijima ili sebi sličnima u vjeri. PO završetku svojega
obraćanja, gvardijan samoborskog samostana, fra. Željko Janjić je i službeno Izložbu proglasio
otvorenom i pozvao prisutne na razgledavanje eksponata na izložbi „Umjetnošću i ljepotom protiv
predrasuda“ u parku samostana i Kuće Susreta u Taboru.
U ime zaključka, uzorna je ova suradnja ratnih veterana, akademskih slikara i kipara sa mladim
naraštajima. Ovi ljudi pripadaju dijelom akademskoj zajednici u Hrvatskoj, nenametljivo su otvorili i
započeli dijalog i suradnju sa studentima kao i mladim diplomiranim umjetnicima i kiparima, njihove
Likovne umjetničke Akademije.
Pokrenut je konstruktivan dijalog i slušanje drugih, kroz zajedništvo života i poteškoće, te na taj način
gradeći pozitivno uvažavanje i međuodnose kroz suradnju koja rađa plodovima kreativnosti i vrlo
dobrim umjetničkim ostvarenjima i djelima.
Mladi ljudi danas očekuju od starijih od sebe, drugačiji govor nego kod svojih obitelji. U njihovim se
umjetničkim djelima zamjećuje profilirana i živa dimenzija duhovnosti, pa čak i ljepota križa i značaj
obitelji i zdravog hrvatskog domoljublja lišenog frazeologije, demagogije i licemjernosti. Oni
doživljavaju hrvatske branitelje kao stariju braću ili kao nekoga bližnjega iz obitelji, oslobođeni su
patvorenog dodvoravanja, nasilne i brutalne krutosti skromnoj ispunjenosti i radosti umjetnika u
svojim prikazanim umjetničkim radovima.
Vrlo je zanimljivo, a to nam daje daljnje poticaje, kako često na susrete sa hrvatskim umjetnicima,
pristižu mnogi članovi obitelji hrvatskih branitelja, pri čemu se ljudi upoznaju, ruše barijere predrasuda
i zadrške nepovjerenja o nama, kako ovi zreli ljudi, tako i njihovi mlađi potomci čak sudjeluju u nizu
likovnih i kiparskih ostvarenja sa umjetnicima. Sudjeluju na susretima i mnogi mladi umjetnici iz cijele
Hrvatske, upoznaju hrvatske veterane i njihove obitelji, postižu zdravu komunikaciju, bez predrasuda.
I crkva u Hrvatskoj je bila i ostala velika učiteljica kršćanske vjere već i povijesti i samog čovječanstva
. Moral i etika rada i življenja kroz duhovnost u tim su segmentima bile voditeljice hrvatskim ljudima..
Danas smo suočeni s rastućim valom nasilja i neposluha prema uzoritim autoritetima oko nas, ne
poštuje se ni obitelj, ni zajednica a vrlo često se hrvatsko domoljublje biva na pijedestalu
posramljenosti i negacije kao vrline. Začuđujući su pothvati pojedinih prizemnih jadnika u oklopima
ljudi koji zagovaraju kulturu smrti te vrednote hrvatske državnosti, mira i slobode i u tom ešalonu
ostaje Crkva i hrvatski branitelji, koji znaju i moraju poštovati i propagirati te braniti argumentirano
vrednote ljudskog življenja i na taj način promiču ljudski život. Ako se postavimo u ovaj kut
razmatranja, pojavljuje se logičan slijed pitanja, kako se to uvijek uoči značajnijih vjerskih svetkovina i
blagdana kao vjernici nastojimo bar na trenutke ostvariti manja i veća dobra djela u izgradnji odnosa i
komunikaciju s ljudima koji nas okružuju. U svakodnevnom životu konstantno žurimo, pod pritiskom
obveza i želja pri čemu se gubimo u labirintu potrebne solidarnosti te gubimo kao ljudi pravi fokus
gledanja na događaje i potrebe drugih ljudi. Nikada nije zakasnjelo vrijeme u mijenjaju sebe u svojim
slabostima, manjkavostima i pravilnijem odnosu prema drugima. U svojim svakodnevnim
aktivnostima i boljem odnosu prema drugima možemo potvrditi i učvrstiti temelje krsnog saveza s Bogom…

Ivica Matković

 


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema