Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Došašće obilježavamo kroz četiri nedjelje, koje kao simbol predstavljaju svijeće na adventskom vijencu.

Prva je svijeća  nade. Nazivaju je još i postilica ili proročanska u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje, a prorok nas poziva na budnost i na bdijenje, na nadu.

Druga svijeća naziva se Betlehemska svijeća,  svijeća mira. ili pomirilica,  simbolizira Kristove jaslice, predstavlja ljubav i pali se druge nedjelje adventa. Isus kad dolazi među apostole govori im: ‘Mir vama’. Pozvani smo tijekom došašća nositi svuda mir.

Treća svijeća je pastirska, simbolizira radost, poziva nas na radost, zbog Božića koji se bliži  jer smo pozvani nositi Radosnu vijest među ljude.

Četvrta  svijeća predstavlja ljubav. Na kraju došašća osjeti se ljubav jer se radujemo Božiću”

Došašće je vrijeme u crkvenoj godini, kad se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja drugog Kristova dolaska na kraju vremenâ (Sudnji dan).

Ove godine umjesto da se radujemo u iščekivanju rođenja Isusa Krista, mi živimo u global-totalitarnom strahu, diskriminaciji i nasilju.

Vrijeme trpljenja, patnje

Možda su ti događaji navještaj posljednjih vremena. Evanđelje nas vodi u kozmičko događanje na kraju vremena. Sv. Luka donosi ovaj Isusov govor kao navještaj posljednjih vremena, ali ona nisu iznenadna. Nabraja mnoštvo znakova koji će ih pratiti. Za one koji su živjeli u Isusovo doba njima  su uistinu bili važni znakovi. Naime, u Lk 21,4 Isus naviješta: „I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana.“

Za naše vrijeme znakove lako  prepoznajemo, jer su nas natjerali da sa njima živimo. Globalizam poništava narode, države, a time identitet svakog pojedinca, koji će kao usamljena jedinka biti samo broj i stroj u svijetu kojim će vladati moćna oligarhija.

Umjetno izazvana pošast koronavirusa, COVID-19 samo je alat u potčinjavanju ljudi kao dio je tog global-totalitarizma.

Da bi se ljude potčinilo upotrebljavaju se metode koje su nama koji smo živjeli u totalitarnoj državi još uvijek u živom sjećanju.

Vlada koja je pristala uz EU i svjetske globaliste umjesto da stane uz svoj narod, upregnula  medije, putem kojih širi strah od virusa ( koji je tek peti uzrok smrti i to uz pridružene bolesti) pa taj strah koristi starom metodom zavadi pa vladaj (neobavezno cijepljenje) protiv necijepljenih, uvodi Covid-potvrde, diskriminaciju, segregaciju, getoizaciju pravdajući to zaštitom pučanstva, štiteći jedne,  životno ugrožava druge i eto nas opet u totalitarizmu, još podmuklijem i gorem od komunističkog!

Došli su pogani, koji su nam u ime bolesti, oduzeli slobodu, teškom višestoljetnom borbom stečena ljudska prava : slobodu kretanja, liječenje, pristup državnim institucijama, pristup kulturnim događanjima, socijalnost i pretvorili u bespravne robove, sakrivajući time svoju nesposobnost upravljanja kriznim stanjima u državi.

Vrijeme ljubavi i nade

Međutim ne znaju vladajući  Pogani da je upravo Došašće poziv na budnost, na ustrajnost i molitvu u pobjedi života, u iščekivanju drugog Kristova dolaska. Molimo  za ljubav jednih prema drugima, za stalnost i čvrstoću dobrih stavova na životnom putu. Molitvom  stvaramo  u sebi i oko sebe božićno raspoloženje. Zato idemo na zornice i činimo sve kako bismo usrećivali jedni druge, da radosno iščekujemo Kristov drugi dolazak. Nada  i obilje ljubavi glavne su odlike kršćanina i vrline koje ga trebaju resiti.

Osim toga, kršćani su pozvani da budu poslanici nade i za druge,  te da razmišljaju o nadi kao o nečem što nije samo osobno pitanje, nego ima i širi značaj. Nada u kršćanskom smislu uvijek je i nada za druge. To je aktivna nada, u kojoj se borimo… da stvari pođu prema svjetlijemu i humanijemu svijetu.

A patnja je posebno stanje u kojem se uči kako se nadati. „Sigurno da treba poduzeti sve da trpljenja bude što manje“, piše papa, ali to ne znači bježanje od patnje, nego je riječ o sposobnosti njezina prihvaćanja. Kršćanin može ići korak dalje i svjedočiti te ponuditi i izvor te nade: samoga Boga. A „Božji sud je nada jer je pravda i milost“.

Patnja uzrokovana fizičkim zlom nije  božja kazna.

Bog nikada nije tvorac zla.  Zlo je moguće u svijetu koji je stvorio, ali ono nije njegov plan za svijet koji je stvorio.

Zlo se pojavilo u društvima koja su Bogu  uvelike okrenula leđa kao  beznačajnom čimbeniku.

Bog ostaje vjeran, oprašta, zove  na veću svetost, nikada ne osuđuje te izlijeva ljubav i milosrđe.

Kako živimo Božju pravdu u svojim životima?

Žalimo se na toliko nevolja u životu, a tolikih se grijeha još uvijek nismo odrekli. Došašće je vrijeme u kojem nas Crkva poziva da se probudimo, uozbiljimo i trgnemo, posložimo svoje prioritete u životu. Došašće nas preispituje da provjerimo patimo li od nekog oblika površnosti. Da shvatimo da do sretnog i ispunjenog života ne možemo doći  nekom prečicom zaobilazeći teške, ali vrijedne putove u životu. Ono je poziv na stalnu promjenu i obraćanje, korak po korak, dan po dan. Ono je znak da svakoga dana trebamo sigurnost, ohrabrenje, ljubav, brižnost onih oko nas, ali i biti spremni to isto dati drugima.

Upravo ta ljubav prema drugima besramno je od vladajućih struktura iskorištena u ovoj bolesti  Covid-19 postavljanjem   kao kriterija te ljubavi -cijepljenje!?

Prisila u vezi cijepljenja u svrhu sprečavanja istoimene bolesti u vidu Covid-potvrde, ugrožava najveće Božje darove dane čovjeku, a to su savjest i sloboda, uz prijetnju gotovo potpunog oduzimanja.

Cjepiva koja nam se nude, a zapravo nameću u našoj sredini, u Republici Hrvatskoj nemaju jamstvo sigurnosti, osobito s obzirom na moguće dugoročne nuspojave i posljedice. ne ispunjava uvjete koji bi opravdali njihovu moguću iznimnu, privremenu primjenu, radi izbjegavanja većeg zla, ta cjepiva su stoga i moralno neprihvatljiva!

Primanje takvih nedovoljno provjerenih cjepiva za osobe koje nemaju rizik dobivanja teškog oblika Covida-19, a to su mladi i zdravi, oni koji su preboljeli Covid,  nerazborit je čin, a ucjena cijepljenjem, od strane institucija, radi pristupa osnovnim ljudskim pravima, predstavlja tešku povredu dostojanstva ljudske osobe.

„Zato svima vama, koji se u čitavoj ovoj situaciji osjećate pritješnjeni, obeshrabreni i napušteni, a također se ne želite cijepiti zbog prigovora svoje savjesti, poručujem: Znajte, da u svemu ovome niste sami!

Ne bojte se, jer niste sami!

Budimo, draga braćo i sestre, ustrajni u miroljubivoj i dostojanstvenoj obrani čiste savjesti i svoje ljudske slobode!“

Fr. Nikola Leopold Noso, dr. med., dominikanac, svećenik, liječnik, živi i radi u Rijeci, samostan sv. Jeronima. Moralni vidik lijekova i cjepiva protiv Covida | fratar.net

Lili Benčik/hrvatskepravice


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema