DOGAĐAJ DANA…

Netom sam u šalicu ulila kavu i primakla bliže tabakeru i upaljač pritišćem i onaj botunić tek da se čuje glas…što tiše jer imam susjede lakog sna i sve ih smeta. Događaj dana koji se već vuče po ekranima kao sapunica: govori, pretpostavljam, budući šef SAD. Naravno, naša TV kuća se nije potrudila osigurati prijevod pa razumijem da nabraja u kojim je saveznim državama pobijedio ali kako misli transformirati Ameriku ništa nisam shvatila. Odavno sam bila napredna u engleskom jeziku ali zarđala pa ne razumijem što čovjek govori. No, dobro to se i ne odnosi na mene. Kako se naše pučanstvo podijelilo pa jedni navijaju za onog ludonju a drugi za novog (svaka nova metla dobro mete) valjda sam ja jedina ostala neutralna. Čini mi se da će opet vladati krupni kapital kao što je kod njih oduvijek. Da sam na mjestu Tonija odmah bih odložila krunicu i ne bih više molila za tako problematičnog tipa koji sada žica od svojih birača ni više ni manje nego 60 milijuna $ za tužbe kojima će pokušati dokazati da su mu izbori pokradeni. A da plati iz svog džepa?

Prateći najuzbudljivi događaj koji se u SAD događa tek svake četiri godine naš je puk propustio prinijeti svojoj pažnji ono što nam se događa tu, pod nosom. A događa se svašta: punom parom rade i zakonodavna i izvršna vlast a ne posustaje ni predsjednik države. Staro je pravilo da kada se puno radi onda su zabune i greške moguće i čak se i događaju. Unatoč sitnim nesporazumima kod nas je sve usklađeno kao Stradivarijeva violina netom izašla iz radionice majstora.

Za nas je jako važno što se jučer sastao stručni Savjet za organizirani otpor Covidu 19 pod dirigentskom palicom predsjednika Vlade. Umni i stručni ljudi su se složili da kod nas zaraza usporava i poduzete mjere daju rezultate pa na tu nepogodu možemo gledati s optimizmom. O svemu je javnost izvjestio naš Andrej a nije zaboravio malo umiješati i pokazatelje na kojima temelji svoje gledanje kroz ružičaste naočale: pad BDP je manji od očekivanog, porezna reforma ide na ruku onima koji imaju (nije to rekao direktno jer zna da bi opao rejting a ionako nije na nekoj visini), nezaposlenost nikad manja, one 22 milijarde EUR-a nabubrile na više od 24 milijarde iste valute, najniža plaća je povećana za njegovog mandata točno za 905,00 kuna (koja preciznost), plaće rastu, mirovine u mandatu obožavanog nam predsjednika Vlade porasle za cijelih 12 % a obećanje je bilo: kroz 4 godine samo 5%, stožer radi da ne može bolje (zato se valjda više ne pojavljuje svakodnevno na TV), mi možemo i hoćemo izdržati pritisak na bolnice i svi će dobiti njegu i lijekove prema dijagnozama.

E sada, što se stvarnost unekoliko razlikuje od pararelnog svijeta u kojemu obitava dotični i nije toliko važno: to što nam se broj inficiranih dnevno povećava pa su svi izgledi da će do kraja idućeg tjedna prijeći 3000 a broj preminulih se vrti oko 30 dnevno je jasan pokazatelj kako djeluju mjere. Već vidim kako se na broj mrtvih malo razvuku usta maloj kmici: “Ola la..trideset ušteđenih mirovina dnevno je stvarno razlog za optimizam.” Naš brižni i empatični predsjednik Vlade nije se htio izjašnjavati što on misli o onome što je navodno rekao dr. Lauc: kako su stari ljudi i smeće najveći problemi naše Domovine. Dr. Lauc je odmah demantirao tu čudovišnu izjavu i sada ne znam nije li pustio mozak na pašu pa rekao što je rekao ili je zaista tako mislio, samo se malo nespretno izrazio. Što ćeš teško je pokupiti perje kad se raspe na vjetru. Poručila bih dr. Laucu da ljudi ni u narednom razdoblju neće odustati od starenja, tako je otkad je svijeta i vijeka, ništa se neće promijeniti. Stožer, Vili i Andrej su se toliko upustili u stručnu raspravu da su zaboravili par sitnih incidenata koji su se u međuvremenu dogodili. Pa da krenomo od obećanja da će svi kojima je potrebno dobiti lijekove i njegu. Prije nego što je tu nebulozu izustio mediji su već prenijeli kako je bolesnik s dijagnozom karcinoma s metastazama vraćen iz bolnice u Splitu, gdje je trebao dobiti kemoterapiju jer lijeka nema. “Pa šta” obrecnuo se predsjednik Vlade na bezobraznog novinara”iduće sedmice Vlada će platiti milijardu i osamstotina milijuna veledrogerijama ( radije bi pregrizao jezik nego kazao da će podmiriti tek manji dio duga) i onda bolesniku lijek stiže.” Naravno, ni u primisli mu nije kako se metastaze šire zastrašujućom brzinom i svaki dan, maltene sat je životno važan.

Bilo bi dobro da TV kuća N1 na presice ne šalje Hrvaoja Krešića jer je predsjednik Vlade alergičan na istog i na njegovoj listi najomrznutijih Hrvoje je odmah iza Zorana. Predsjednik Vlade ima dobar razlog za to: nije li javnosti dočarao sliku Hrvatske kakvom je on vidi Hrvoje upadne s pitanjem koje dovodi u sumnju to što je on upravo izrekao. Da nam je barem ostao onaj institut iz socijalizma: tri mjeseca za verbalni delikt pa ti Hrvoje pjevaj iza rešetaka. I kad ti se tako dogodi par puta bježat ćeš od presica kao oparen.

Već je stara vijest kako je iz bolnice Dubrava otpuštena gospođa od 83 godine s dijagnozom korone koja je u međuvremenu doživjela i moždani udar. Otpuštena na kućnu njegu u domaćinstvo sastojeće od nje, kćeri i unuke. Jučer ujutro je kćer dopremljena u Dubravu s teškom oblikom korone. Dokle će izdržati unuka tek će se vidjeti ali to, naravno nije ničija briga, neka se svatko snalazi kako zna.

Lijepo je znati kako predsjednik države i predsjednik Vlade nisu odustali od otvorenog rata..bude li sreće gledat ćemo ih u koloni sjećanja u Vukovaru: valjda jednog na čelu a drugoi na začelju kolone. Začudno je što dva muškarca kronološki blizu starosti a mentalno još u ranoj adolescenciji pokazuju toliko strasti za međusobnim srazom. Sada se u sagu umiješao i onaj ministrić što ga je Andrej dovukao iz nekog turističkog ureda u istočnoj Slavoniji i postavio na čelo Ministarstva obrane iako taj vojsku nije ni primirisao. Loš izbor predsjednika Vlade ali se već pokazalo da katastrofalno loše kadrovira jer čovjek iz provincije koji ni u srednjoj školi nije mogao proći razred bez popravnog ispita, nit je intelektualno niti retorički dorastao onom vražjem Zoranu pa se sav uspjenio lažući i na kraju njegovog demantija da nije napisao ono što jest napisao, ostao je samo lagani osjećaj gađenja.

Tomislava ne mogu nikako preskočiti tim više što su se Hrvoje i Katarina našli u istoj misiji: srušiti ministra. Po oporbi ministar se

malo zaigrao s kadroviranjem ravnateljice u NP “Krka”, nešto je malo surađivao s iznenada nestalom Josipom a nije mogao ne učiniti uslugu Draganu kad se već i najeo i napio u klubu. Neće proći koliko god oporba larmala. Predsjednik Vlade će do posljednjeg metka braniti svog ministra jer i sam ima osebujno shvaćanje pojma korupcija. I treba da ga brani jer ako ustukne i popusti oporbi neće li se neki maniti zastupnik sjetiti grupe Borg i postaviti mu koje neugodno pitanje. Dakle rušenje ministra u Saboru, uvjerena sam neće proći. Za mjesec, dva Tomislav će otići u tišini kao i Kuščević, kao i Tolušić, kao i Martina, kao i niz onih čijih se imena više i ne sjećamo. Andrej će oprati ruke i i njegova čistoća što se tiče koruptivnih radnji će sinuti maltene kao na onoj replici Krista kojemu oko glave plešu sunčane zrake. Za Andreja je sada vrijeme sunčano s vrlo malo paperjaste naoblake. Nevolja je što je vrijeme podložno naglim promjenma pa bi se mogli nad tu umnu, učenu i hrabru glavu navući tmasti oblaci. Na njegovom mjestu ja bih se povremeno prisjetila Sanadera čiji je pobočnik bio. I ako bi ikako mogao Martinu ugurati u HNB ma funkciju doguvernerke. Kad može Sandra a što ne bi mogla Martina? Nema neke žurbe Martina će preživjeti još neko vrijeme s novcem koji joj je osigurao preporučujući je Svjetskoj banci za izradu studije o dugoročnoj strategiji RH.

Jesam li vam prije nekog vremena rekla kako sam ih preveslala. Evo sviće a ja jutros idem sebi pokloniti konavoke: za uspomenu na uspješno preveslavanje i sve one godine koje sam provela bauljajući po sudu.

A nije ih bilo malo.

Anna Kowalska