By Jedan prijatelj me savjetuje da kada budem na Izbornoj skupštini govorio povodom izbora dr. sc. Stanka Andrića za akademika ne spominjem previše njegov h-indeks 0 (NULA) jer to neće biti drago onim akademicima koji nemaju visok h-indeks.
Zapravo, mislim da je upravo suprotno tomu.
H-indeks, Scopus, WoS su samo jedan od pokazatelja u znanosti. Upravo činjenica da ja imam na Scopusovoj listi 8,056 citata, 828 znanstvenih radova i h-indeks 38, a poznato je da sam uvijek tvrdio dok je još bio živ Dopisni član HAZU profesor na Sveučilištu u Heidelbergu moj kolega i prijatelj matematičar Zvonimir Janko kako je on najveći živući hrvatski znanstvenik, a on na Scopusovoj listi ima 868 citata, 94 rada i h-indeks 17. o kome sam napisao i knjigu:
J. Pečarić, Prof. dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, dragovoljac.com, 2022.:
https://www.dragovoljac.com/
Da jedan od pokazatelja, ali jest pokazatelj koji se u RH uzima u obzir kod izbora u znanstvena zvanja. Recimo po Scopusovoj listi se na Sveučilištu u Stanfordu formiraju svake godine liste 2% najutjecajnijih znanstvenika u svijetu. Sveučilišta, fakulteti i akademije se hvale kada su njihovi članovi na toj listi.
A u HAZU se za akademika predlaže kandidat s h-indeksom 0 (NULA).
Vjerovali ili ne!
Možda je moj prijatelj mislio da ne trebam spominjati h-indeks jer se radi o društvenim znanostima. Na Scopusovoj listi su i te znanosti. Kod izbora na fakultetima se i u tim znanostima uzima u obzir isto.
Jasno je da je u tim znanostima teže objavljivati u jakim svjetskim časopisima, ali svugdje se i to uzima u obzir.
Pa poznato je da ja upravo smatram za najvećeg među nama znanstvenicima akademika Franja Tuđmana. O tome sam govorio i u Vukovara u povodu stote godišnjice njegovog rođenja (prenosila je Z1 TV), a ponovio sam na dodjeli braniteljskog priznanja Miru Gavranu:
„Sveučilište u Stanfordu svake godine objavljuje liste 2% najutjecajnijih znanstvenika na svijetu. Na tim listama od hrvatskih znanstvenika ja imam uvjerljivo najviše radova. Ali to nije nešto što je dobro za takvu usporedbu jer se promatra nečiji utjecaj uglavnom u oblasti kojom se taj odnosno ta bavi. A utjecaj može biti znatno širi. Zato se meni nametnulo ime Utemeljitelja RH znanstvenika akademika Franje Tuđmana.
Upravo sam o tome govorio prije dvije godine na obilježavanju 100. obljetnice njegovog rođena u Vukovaru kada sam rekao i ovo:
Dr. sc. Franjo Tuđman i ja postali smo članovi HAZU iste 1992. godine. On redoviti član, a ja član suradnik.
Znali su mi neke kolege sa Sveučilišta kojima nije bio drag Predsjednik komentirati njegov izbor u HAZU govoreći o njegovom školovanju, napadajući sam njegov doktorat i sl. spominjući veliki broj mojih radova i sl. Prvo je bilo smiješno jer ni ja nisam diplomirao matematiku, pa su i mene proglašavali amaterom, a u svezi s njegovim znanstvenim radom znao sam ih šokirati tvrdnjom da smatram Tuđmana najvećim hrvatskim znanstvenikom jer je on svoja znanstvena istraživanja ostvario sam i u praksi stvarajući hrvatsku državu.
Ako Tuđmanovo ostvarenje nije ponajveći mogući doprinos njegovog znanstvenog rada, ja doista ne znam što bi to moglo biti.
Naravno to sigurno ne ‘razumiju’ oni koji nisu željeli hrvatsku državu, a kojima sam posvetio dio tog govora TUĐMAN I HAZU dan je u prilozima, a može se naći i na Internetu:
https://bezcenzure.hr/vlad/
J. Pečarić, Napadaju Tuđmana – Da umreš od smijeha / HAZU i Tuđmanova bista, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/
Drugim riječima ponajmanje bi trebalo biti krivo ovima iz društvenih znanosti kada spominjem h-indeks 0 (NULA) kandidata za akademika iz društvenih znanosti.
A zbog ovih o kojima sam govorio i u Vukovaru i kod dodjele priznanja Miru Gavranu volim uspoređivati njihov i moj učinak. Zato na primjer dajem učinak cijelog HIP-a na Scopusu gdje njihovih 78 znanstvenika ima 342 rada (ja sam 828).
A u HAZU imamo kolege koji predlažu za akademika osobu koji s h-indeksom 0 (NULA) drži lekciju nama u Akademiji o našem kolegi akademiku Franju Tuđmanu. On nas uči što je znanost.
Jesu li oni doista povjerovali da on zna o znanosti više od nas?
Među predlagačima imena HIP-a su trojica naših kolega sa spomenute Stanfordove liste. Jedan od njih je bio i Ministar znanosti i zaslužan za osnivanje HIP-a Slavonski Brod, zajedno s povjesničarima tadašnjem predsjedniku RH i tadašnjem ravnatelju HIP-a Zagreb – koji je također bio potpisnik tog prijedloga. A onda im kandidat s h-indeksom 0 (NULA) i jednim radom na Scopusu drži lekciju o znanosti.
U Akademiji su zato potrčali, nedugo poslije toga, predložiti takvu znanstvenu veličinu, koji nije samo održao lekciju kolegama potpisnicima prijedloga već i cijeloj akademiji koja je izabrala za akademika ‘amatera’ koji je samo doktorirao povijest, a nije završio fakultet iz povijesti (da umreš od smijeha kada u prijedlogu koji smo dobili ovih dana vidimo da on zapravo opisuje samoga sebe).
Čitam to obrazloženje koje smo dobili i ne mogu vjerovati da autori teksta doista misle da njihovo obrazloženje može nadomjestiti činjenicu da je njihov kandidat od 78 znanstvenika iz HIP-a u grupi najlošije plasiranih.
Evo dijela njihovog obrazloženja:
Stanko Andrić plodan je znanstvenik – dosad je objavio šest autorskih znanstvenih knjiga (od kojih je jedna izašla i u inozemnim izdanjima na engleskom i na mađarskom jeziku), pet uredničkih ili priređivačkih te tri stručne knjige, kao i više od 80 znanstvenih radova u domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima, blizu 50 enciklopedijskih članaka te desetke manjih priloga i članaka. Bio je voditelj ili suradnik na više znanstvenih projekata te je izlagao na brojnim (oko 60) domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Za historiografski je rad dobio dvije domaće i jednu inozemnu nagradu.
Zapravo ovo pokazuje koliko je čudan prijedlog da se njega predlaže za akademika.
Naime, Andrić očito i jest kandidat koji među onim najslabijim s jednim radom i h-indeksom 0 (NULA) na Scopusu ima najviše radova, objavljivao je i nastupao po svijetu i bio u mogućnosti mnogo više od ovih najlošije plasiranih po Scopusu da ne bude u toj grupi.
Ali on ipak jeste u toj grupi!.
A ovo što su o njemu napisali u ovom obrazloženju pokazuje da iako je uradio puno toga što bi mu trebalo pomoći da ne bude u grupi najlošijih odziv toga je da on ipak jest u toj grupi. Dakle pisci ovog prijedloga nas samo na to upozoravaju, odnosno kažu nam kako su ovi ostali iz grupe najlošijih imali manju mogućnost da njihov rad bude prepoznat u svijetu od ovoga koga predlažu.
Po meni to je opravdanje za ove s manjim brojem radova!
Valjda nam hoće reći da je njihov kandidat najslabiji.
Zato su meni zanimljivije kolege koji smatraju da je takav akademik potreban HAZU.
To su smatrali i prije 12 godina. Predlagali su sličnog kandidata koji je danas poznat po svom ‘znanstvenom’ otkriću kao Ivo Drobilica.
Tada Akademija nije izabrala tog njihovog kandidata i nije postala – kako mi je tada napisao jedan sjajni hrvatski povjesničar – AKADEMIJA REDIKULA.
Meni dobro dođu ovi brojevi sa Scopusa, WoS-a ili Sveučilišta u Stanfordu, da me ne smatraju redikulom kada sama Akademija odluči na Izbornoj skupštini da to jeste.
Akademik Josip Pečarić
