By Prvo, Hrvati imaju dokumentirano najstariju državu na širem Dinarskom prostoru koji obuhvata povijesne zemlje Bijele i Crvene Hrvatske sve do granica rijeke Drine koja razdvaja dvije civilizacije, kulture i oblike političke vlasti još od Rimskog Carstva. Drina je razmedje šireg Dinarskog i šireg Balkanskog prostora koji obuhvata teritorije Bugarske, Srbije, Rumunije i Makedonije. Naziv je dobio po Staroj planini koju su Osmanlije preimenovali u „Balkan planina“. Ukupna hrvatska a naročito politička povijest odigrava se na širem Dinarskom prostoru uključujući hrvatsku državnost.
Drugo, prvotna (starija) hrvatska država je oko 1102. godine stavljena u stanje privremenog mirovanja uspostavom Prve (hrvatsko-madjarsko kraljevstvo) i docnije Druge personalne unije (austrijsko-hrvatsko-madjarsko kraljevstvo) budući se hrvatsko plemstvo nije moglo dogovoriti o nosiocu kraljevskog naslova. Hrvatski Sabor je zasjedao po potrebi kroz čitavo razdoblje što predstavlja dokumentirani doprinos vremenskog trajanja hrvatske državnosti u unutarnjim odnosima i nepotpunom stanju glede vodjenja vanjskih poslova.
Treće, dokumentirana prva obnova hrvatske države odigrala se 10. travnja 1941. godine proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske zahvaljujući požrtvovanom političkom radu pripadnika Ustaškog pokreta i Ante Pavelića mladjeg. Stavljena je u stanje privremenog mirovanja svibnja 1945.
Četvrto, druga službena obnova hrvatske države desila se lipnja 1991. godine zahvaljujući političkom djelovanju HDZ-e i Franje Tudjamana. Ključan čimbenik druge obnove hrvatske države je hrvatska politička emigracija koja je prihvatajući F. Tudjamana kao predvoditelja obnove države istovremeno prihvatila politički nedovoljno promišljeni model pomirbe Ustaša i Partizana. Posljedica je službena obnova hrvatske države sa pripadajućim državnim obilježjima (premda pitanje prve bijele kockice predstavlja trajno sjeme razdora) koji naliče po vanjskim karakteristikama hrvatskoj državi i unutarnje sadržine koja po naravi podsjeća na socijalističku republiku.
Peto, već tridesetak godina, točnije od 1997. godine, hrvatski puk luta slično biblijskom lutanju izraelskog naroda, tražeći izlaz i vrteći se u krugu. Glavni razlog tomu je političko vodjstvo koje s jedne strane smišljeno ne želi izvesti hrvatski puk na pravi put i s druge stoga što ne posjeduje znanja, vještine i upravljačke sposobnosti politički raditi na jasnom definiranju i ostvarenju hrvatskih nacionalnih interesa. Dakako, temeljni je problem u tome što izmedju suvremenih hrvatskih komunista pod različitim ideološkim imenima i hrvatskih nacionalista, ne postoji suglasnost o spisku hrvatskih nacionalnih interesa čime se stvara prostor slobodnog tumačenja istih.
Šesto, potpisima na ugovor o članstvu u Europskoj Uniji – pravno sumljivu djelatnost jer su posebni zakoni napisani kako bi se ostvario ovaj cilj – učinjeni su prvi praktični koraci u demontiranju druge obnovljene hrvatske države jer se postepeno izvorno neprenosivi narodni (državni) suverenitet, nelegitimno prenosi na europska tijela i birokrate koji se imenuju temeljem moralne i političke podobnosti a ne biraju s jedne strane i ključno utječu na prirodu odlučivanja i sadržinu odluka, s druge. Ovime je druga obnovljena hrvatska država izgubila karakteristike samostalne unutarnje i nezavisne valjske politike i krenula u neizvjesnost i stanje moralne i političke krize u kojoj se još uvijek nalazi. U gustoj magli i predvodjeni nesposobnim vodjama kojima su prvorazredni osobni i grupni interesi umjesto nacionalnih i koji u sve većoj mjeri predstavljaju činovnike predstavnika krupnog kapitala, hrvatski je puk osudjen na životarenje, preživljavanje pa neki Hrvati rješenje vide u trajnom preseljenju u tudjinske zemlje ostavljajući zemlju koju su njihovi pretci žrtvom i krvlju sticali i branili.
Sedmo, kako 1941. tako i 90-tih godina prošlog stoljeća postojale su osobe i krugovi koje su vodjeni Starčevićevim modelom hrvatske države uspijevali okupiti Hrvate oko ovog modela kao jedino ispravnog rješenja hrvatskog državnog pitanja. Oduvijek su Hrvati imali svoje narodne svetionike koji su s vremena na vrijeme isplivavali na površinu i osobnim primjerom pokazivali smjerokaz u kojem se treba kretati hrvatska država.
Osmo, već stanovito vremena Hrvati (etnički Hrvati, Hrvati-katolici te svi nesigurni u sebe, u zabludi i krivovjerju) se nalaze u stanju moralnog posrnuća, nesigurnog kršćanskog pogleda na svijet i društvo, idejno zbunjeni agresivnošću neo-liberalne doktrine i u stanju političke dezorijentiranosti ne uvidjajući da glavni idejni, ideološki, vjerski i politički problemi dolaze sa Zapada i krugova koji su duboko ideološki, interesno i finansijski povezani sa krupnim kapitalom u imenu vojne idustrije, farmaceutske, sredstava javnog izvješćavanja odnosno propagandnih sredstva, s ciljem demontiranja povijesno dokazanih antropoloških odlika modernog čovjeka te da Istok simbolizira tradicionalnu nacionalnu državu, prvorazrednost nacionalnih interesa, povijesno utemeljenu tradiciju i kršćanski pogled na svijet i društvo. Po svemu sudeći sposobnost preživljavanja u modernim uvjetima je neposredno povezano sa etnički homogenim nacijama i tradicionalnim antropološkim odlikama čovjeka i društva.
Deveto, obnova vrijednosti hrvatske države treba otpočeti sa duhovnom (idejnom) i usko je povezano sa pojavom osoba i krugova koje imaju jasnu predstavu o hrvatskim (državnim) nacionalnim interesima koji su prvorazredni za sve sudionike procesa odlučivanja. Proces duhovne i nacionalne obnove može predvoditi osoba etnički Hrvat, kršćanskog pogleda na svijet i društvo koji prvorazrednim nacionalnim interesom vidi model hrvatske države odlikovane samostalnom unutarnjom i nezavisnom vanjskom politikom. Kršćanska obnova oživotvoruje antopološke i ontološke strane i vrijednosti hrvatskog čovjeka koji nije prikladan brzim tehnološkim promjenama koje razaraju tradicionalnu društvenu strukturu. Tradicija i pozitivna konzervativnost su s gledišta modernih društava brana koja štiti prosječnog Hrvata od ideološke agresivnosti nove empirijske znanosti koja pak predstavlja sredstvo opravdanja neo-liberalne doktrine o nužnosti uspostave jedne nacije, jedne vlade i univerzarnog sredstva plaćanja na tragu de-nacionalizacije i de-kršćanizacije.
Deseto, politička obnova podrazumijeva suglasnost glede hrvatskih nacionalnih interesa naročito dugoročnih i od prvorazrednog je značaja prihvatanje stava da hrvatsku državu treba odlikovati samostalna unutarnja i nezavisna vanjska politika, te da je strateški interes u gospodarskim vezama sa drugim državama i političkoj samostalnosti prema drugim državama i organizacijama. Idejna, duhovna i politička obnova predmnijeva osobu i prateće krugove koje ne samo da posjeduju viziju već i praktične vještine kako ujediniti ideološki razjedinjeni hrvatski puk i dokazati valjanost izbora u smjerokazu nezavisne hrvatske države. Tudjinci ne mogu odlučivati o hrvatskim nacionalnim interesima povijesno je iskustvo. To će predstavljati prvi korak u izvodjenju hrvatskog puka na pravi put i izlazak iz biblijske pustinje u kojoj se sada nalazi. Neokolonijalna zavisnost prema središtima Europske Unije dugoročno vodi nestanku državnog suvereniteta, odlika hrvatske države jer je najnovija politička odluka o uvodjenju eura umjesto kune, valjan dokaz da suvremena hrvatska država sada ne počiva na četiri (zakonodavna, izvršna, sudbena i monetarna) već tri nosača (ograničena zakonodavna vlast, zavisna od stranih središta izvršna vlast, sudstvo pod utjecajem političke vlasti) što ima za posljedicu ograničeni državni suverenitet.
Jedanaest, suvremeno hrvatsko društvo nalazi se na povijesnoj prekretnici odabira pravih nacionalnih vrijednosti i interesa što je neposredno uvjetovano pojavom političkih osoba i krugova koje mogu izvesti hrvatski puk na pravi put. Takve se osobe radjaju ali prvenstveno oblikuju kroz obiteljski odgoj, širu društvenu sredinu prihvatenjam hrvatskih vrijednosti i pravaškog političkog modela samostalne i nezavisne hrvatske države. Pravaškom političkom filozofijom ne bavi se službena hrvatska historiografija zbog toga što je znanstvena djelatnost, slično sudbenoj vlasti, pod neposrednim uplivom politike koja odredjuje čime se treba baviti. Mladi istraživači su uvučeni u konformizam, u stanju zavisnosti od starijih kolega koji odlučuju o karijeri i neupitno prihvataju samokontrolu o tome o čemu se može a o čemu nije preporučljivo istraživati jer od toga zavisi njihov materijalni i socijalni položaj.
Dvanaest, jedino takve osobe mogu predstavljati socijalnog nositelja povijesnog poslanja obnove tradicionalnih vrijednosti hrvatskog društva, moralne samosvijesti u vlastite sposobnosti i stavljanje do znanja drugima da hrvatske vrijednosti i interesi nisu na prodaju niti su predmet trgovine.
Trinaest, proizilazi da se druga obnovljena hrvatska država ponovno nalazi u stanju mirovanja odnosno zarobljenosti i privremene okupacije od strane političkih struja koje budućnost hrvatskog nacionalnog i državnog pitanja ne vide u uspostavi nezavisne hrvatske države već u satelitskom odnosu prema stranom čimbeniku te će zadatak budućih naraštaja biti ponovna i temeljita obnova hrvatske države.
Četrnaest, utemeljena obnova hrvatske države predmnijeva odricanja i žtrvu i prvorazrednost nacionalnih interesa. Nema države bez odricanja slično F. Tudjamanu koji se odrekao generalskog čina, povlastica, lagodnog života i upustio u neizvjesnost vodjen vizijom obnove (druge) hrvatske države. Jedino osobe koje na ovakav način razmišljaju mogu predvoditi proces povijesnog poslanja i voditi hrvatski puk u pravom smjerokazu. Hrvatski puk sa nestrpljenjem očekuje takvu osobu koja će hrvatske interese nadrediti osobnim i pojedinačnim i uobličiti državu primjereno Starčevićevom modelu.
Dr. sc. Ivica Ivo Josipović
