Kao i obično, priča o dijaspori u Hrvatskoj krene godinu pred izbore, a onda opet ušuti do narednih.
Većina Hrvata, za razliku od Južne Amerike, zivi u bogatim zapadnim zemljama, a ne onim koje su od Hrvatske siromašnije te im treba ponuditi uvijete povratka koje neće odbiti, a ne skupljati jeftine glasove pričom o ucviljenom iseljeništvu, uvoziti Nepalce i kupovati Zambijce.
Dakle, da bi se Hrvati masovnije vraćali potrebno im je dati politička prava koja su im poslije domovinskog rata, u Saboru oduzeta i potrebno je demokratsko uredjenje koje nije globalistickog tipa ili HDZ demokracije koja nema veze sa demokriscanstvom – demokracije uvijene u najgoru korupciju koja ovog momenta postoji u EU. Kada iseljeništvu damo bolje uvjete nego sto ih imaju u zemljama EU zemljama, Australiji, Kanadi ili USA onda će se iseljeništvo vraćati u domovinu.
Rezultat bi bio procvat Hrvatske i njenog HRVATSKOG BILA na svim nivoima i nitko više ne bi govorio o 3.8 milijuna Hrvata nego o 8 milijuna koliko ih skupa sa iseljeništvom ima.
Kome odgovara da se ovo ne dogodi️Odgovor je jednostavan; jugonostalgičarima i onima koji su negirali Hrvate i njihovo pravo na slobodu i neovisnost, a znamo tko Hrvatskom vlada i donosi odluke.
“ZNAM, biti će bolje ako ne bude gore”.
Srečko Baresić