By Na Poljudu, nezamislivi ispadi dijela navijača Hajduka, Torcide, i navijača nizozemskog nogometnog kluba Ajax, inače poznatim po svojim sovinistickim ispadima, koji su izgleda namjerno došli da provociraju domaće.
Nad Poljudom, umjesto ‘sive magle’ spustio se je sivi dim, gorile su baklje, zviždale petarde, ko prave poklade, doček Nove godine. I bio je stvarni doček, napokon nakon šesnaest godina čekanja jedna važna pobjeda Hajduka na europskom natjecanju.
Ali, izgleda da su svu tu slavnu pobjedu nadigrali ispadi na tribinama tokom utakmice gdje su se uglavnom skandirale razne antisemitičke parole koje se mogu čuti diljem Europe, pa čak i u Australiji, na takozavnim pro-palestinskim demonstracijama.
Tako bi i ovi ispadi na Poljudu bili zapisani kao još jedan europski trend gdje se napada i kritizira izraelska politika prema Palestincima u Gazi i Zapadnoj obali gdje, primjerice, izraelski doseljenici nasilno žele potjerati lokalne Arape sa njihovog zemljišta. Sve bi prošlo, kako se ono kaže u Splitu, “lišo” da u tom skandiranju nije bilo spomeni “ajmo, ustaše”!
Jasno, širenje bilo kakve mržnje nije prihvatljivo u nijednom društvu ali za naše, u Hrvatskoj, ima jedna jedina razlika, jedna konstantna, a to je paranoja povezana sa ustaštvom. Tako i ovog puta nisu nedostajali uvijek prisutni ‘pupovci’ i lijeva (ekstremna) oporba da se oglasi i nametne ovakve huliganske ispade cijelom hrvatskom društvu. Prema policijskim izjavma neke od prijavljenih za ispade su poznati već od prije. Ništa nova!
Traži se osuda ovog incidenta od samog državnog vrha, oštre mjere prema navodno organiziranoj skupini koja je došla na utakmicu da stvori nered. Jer, ustvari skandiranje i isticanje fašističkih simbola, kao i ustaških, je zakonom zabranjeno.
Možda su ti huligani pogriješili sto spominjući “Adolfa” nisu još više zakuhali stvar i spomenuli “Josipa”, jednim hicem bi bili pogodili dvoje, Staljina i Tita. Bilo bi interesantno za vidjet što bi vrsni kritičari tada kazali. Dali bi izdvojili ovu dvojicu ili bi, kako i treba, iako zakonski nije obuhvaćeno, svi totalitarni režimi i njihovi vođe bili podjednako prozvani.
Problem koji se ovdje nameće je vrst autogola, kad već govorimo o nogometu. Jer, Republika Hrvatska (RH) nikada nije smjela zabraniti isticanje ustaštva a da u isto vrijeme ne zabrani i isticanje komunizma i njihovih simbola, parola, u skladu sa europskim osudama totalitarizma, koje RH podržava ali selektivno, djelomićno, primjenjuje.
A to nije mala stvar jer se na taj naćin stvara podjela u društvu. Znači, podjelu ne stvara dio hajdukovih navijača nego ju stvara država svojim jednostranim činom. I jasno da se sada očekuje da država nešto poduzme da se opere ta ljaga. Kako i na koji naćin, to nitko ne kaže.
No, prije nego li se odluči bilo bi poželjno da se u obrnutom smislu zabrani održavanje Skupa mladih komunista pod naslovom “Meet the Communist” kojeg organizra Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu 21. studenog o.g.. To bi bila prava, mudra, politička gesta.
Poznata je povijesna činjenica da što veća zabrana tim je veći odpor. Tako se rast tako zvane ekstremne desnice u Europi želi izolirat. S njima ne surađivat, neovisno koliku podršku imali u društvu. To je kontraproduktivno i nedemokratski. Nedavni izbori u Njemackoj, ranije u Holandiji, u Austriji, nam to pokazuju, a uskoro slijedu izbori u Španiji i zatim u Francuskoj.
Ako se želi otupiti utjecaj jedne stranke najbolji način je uključiti je u vlast. Na taj način ih natjeraš na kompromis, a kompris je antidot svakoj ekstremi ako se stvarno radi o ekstremi? Riješenje nije u ignoriranju nego u promjeni dosadašnje politike. Skandiranjem “Adolfa” ili bilo koje druge kontroverzne povijesne ličnosti ne znači da dotični, uglavnom mlađi svijet, priželjkuje takve totalitarne režime nego uz te paraole želi postiči najveći odjek u medijima.
Sumnjam da večina tih gorljivih navijača upoće znaju puno o značenju imena i parola koje izvikuju, kao što je često vidljivo kod sporadićnih intervjua gdje se obično govori o svemu i svačemu, bez koheretnosti ili značenja.
Ono što je zabrinjavajuće je upletanje sa strane stvarno ekstremnih političara i frakcija koje onda ovakve javne manifestacije pretvore u svoje, daju im značenje kojeg nema, iskoriste situaciju za propagiranje svoje agende na uštrb većine. To je slučaj u nedavnim i još tekućim javnim protestima u Francuskoj, koje su zapoceli đaci, studenti, a sad je to preuzela ekstremna ljevica, što je i potvrdila francuska vlada.
Važno je naznačiti da u novije doba antisemitički ispadi ne dolazu od tako zvane ekstremne desnice nego ljevice, što je tipično u skoro svim pro-palestinskim i kontra izraelskim manifestacijama diljem svijeta.
Vrlo lako da je i ova sportska manifestacija na Poljudu zalutala u slične vode. Jednom u prošlosti kukasti križ se pojavio na polju, neovisno od utakmice, s dvojbenim podrijetlom. Drugih antisemitskih ispada nije bilo kao ovog puta, čemu su definitivno pridonjeli strani elementi, navijači Ajaxa.
Tu su prisutne i strane službe koje vrebaju ovakve manifestacije da ubace svoje subverzivne aktere. Ništa novog za mnoge od nas iz starije hrvatske političke emigracije koja se je u vrijeme postojanja “bivše” stalno suočila sa subverzivnim akcijama jugoslavenake tajne službe koja je vrbovala doušnike i ubacivala agente da u hrvatskoj zajednici stvore nered.
Ovih dana ponovno je u australskim medijima bilo govora o Hrvatskoj šestorici koji su 70ih godina bili osuđeni na desetogodišnje zatvorske kazne jer su navodno se spremali izvesti terorističke akcije u Australiji da bi javnost uputili na stanje hrvatskog naroda u tadašnjoj tvorevini. Osuđeni su na bazi iskaza jednog ubačenog udbinog agenta.
Cijeli ovaj slučaj koji je povezan i sa korupcijom policije navelo je nekolicinu australskih odvjetnika da zatraže reviziju osude, proces koji je sada pred višim (vrhovnim) sudom. Australski su Hrvati za tu svrhu sakupili novčana sredstva a Vlada RH je obečala pomoći.
Ustvari, pomoć Vlade RH je i te kako važna jer ona može preko svojih diplomatskih veza vršiti pritisak na australsku vladu da osuđeni Hrvati dobiju pravdu imajući u vidu da su osuđeni putem svjedočanstva agenta strane zemlje. Vrlo slično sadašnjem stanju u Australiji gdje agenti Irana se upliću u rad ovdašnje iranske zajednice.
Prilika da se osuda totalitarnih režima od strane Vijeća Europe sprovede u djelo na ovim dalekim australskim prostorima, gdje su Hrvati teškom mukom izvojevali pobjedu, priznanje hrvatskog imena i identiteta, unatoć falšim optužbama i smicalicama lažnih antifašista i jugokomunističkih agenata.
“Ajmo, bili”!
Stjepan Asić
