Zašto je Petrokemija spala na niske grane , možda zbog ruku kroz koje su prošle…

Jučer smo se komorativno oprostili od Petrokemije. Baš kao na pravoj komemoraciji “odgovorni” su lijepo pričali o društvu u koje odlazi.

 Turska firma je velika i snažna, ima razgranatu mrežu prodaje, nešto poput one na kraju svakog sprovoda “u raj poveli te anđeli. “

U Petrokemiji lijepo se pričalo kad su je preuzeli PPD i INA, dobila je ogromnu dozu infuzije iz proračuna, no ipak je u rukama dobrih ljudi, već dugo u komi.

Zašto je Petrokemija spala na niske grane, možda zbog ruku kroz koje su prošle. Ostaje činjenica da su ljudi koji su ju trebali čuvati, koji su trebali proraditi na tome da raste, da se razvija, danas na tablici najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, da njezin direktor, koji je bio i u INI, pa se vraćao ponovo u Petrokemiju ima nekretninu u Londonu koja vrijedi 8 milijuna funti, četiri stana u Zagrebu, doduše doprinijela je i supruga s hrvatskim minimalcem.

Što ima Vujnovac vjerojatno ni on sam ne zna nabrojiti, no više i nije važno, davno je prešao cifru koja je dovoljna za 6 generacija poslije njega.

Iz Uljanika je također ispalo nekoliko takvih solidno “potfutranih” direktora, kad bi se zbrojila njihova imovina bilo bi vrlo blizu one cifte koju su Česi ponudili za Uljanik.

 Iz INE je izašao Dalić s prepunim računom, a Martina je na istom putu da pospremi Podravku u opet “dobre” ruke, tajkunima Pivca koje je aktualna ministrica  poljoprivrede osigurala ogromne poticaje za razvoj.

Hoćemo li i za Podravku uskoro čuti da odlazi u “dobre” ruke u široka prostranstva mogučnosti razvoja, kako smo slušali do sada, za ove firme kada je god trebala proračunska infuzija.

Ljetos kada je gorjela Dalmacija, a kanaderi su čekali u garažama TZC  na povratak mehaničara sa “fuša” iz Austrije, ali i direktora Klanca da se vrati s odmora, vidjeli smo totalni “raspošoj” u vođenju po život važne državne strateške tvrtke, sve je popravio direktor Klanac jednim TV nastupom na kojem je otkrio da osjeća malu nelagodu, ali ne priznaje nikakvu krivnju.

Sve je zaboravljeno za par dana dok Klanac nije načinio novu nepodopštinu, a to su bili neki tajni pregovori s Rusima koji su pod sankcijama.

Tek tada se pokrenuo opoziv Klanca koji je ovih dana dobio otkaz ugovora o radu uz otperemninu od 100 000 kuna.

Čovjek je inače odavno u mirovini koja je vojnog porijekla, na ovaj posao je došao iz  Zrakoplovnog centra zbog toga što je iz centra iznenada otišlo 6 vrhunskih vojnih pilota za čiju su obuku u Hrvatskoj potrošeni silni milijuni.

Kada država proglasi da je neka firma strateški važna za Hrvatsku u nju natrpa strateški važne ljude kojima dopusti neograničeno izvlačenje novaca iz te tvrtke na svoj račun što se vidi ovih dana u Podravci.

9,5 milijuna vrijednih opcijskih dionica u rukama Podravkinih menadžera prelazi u ruke braće Pivac, menadžeri postaju milijunaši, Pivci su nove sigurne ruke za Podravku.

U sastavu Podravke je i Belupo tvornica lijekova, pa će se Pivci, ako kupe Podravku, iz mesarije kao središnje djelatnosti proširiti na farmaciju.

U Belupu u NO je Martina Dalić, svi su konci povučeni i napravljena je čvrsta mreža da se “lova” vrti u istom krugu. Predsjednik UO Belupa sam je u posjedu preko 4,5 milijuna kuna vrijednih opcijskih dionica.

 Menadžment biran iz vlasti upropastio je sva mjesta gdje se stvara dodana vrijednost i tvornice prodaju kao što se prodaje  staro kljuse na stočnom sajmu.

Sinergija radnika i UO njihova suradnja može spasiti što se spasiti dade.

Martina Dalić ovih dana odbijajući da poveća radničke plaće stvara novi kaos koji bi ubrzao proces raspada sistema i ubrzao proces preuzimanja Podravke.

 Jučer smo saznali da je proces pregovora prodaje Petrokemije trajao dvije godine, znači da su INA i Vujnovac preuzeli Petrokemiju da bi ju prodali.

Prije nego što su Vujnovac i INA  preuzeli Petrokemiju za 300 milijuna kuna, država je na sebe preuzela 450 milijuna kuna duga i još je Petrokemiju dokapitalizirala sa 150 milijuna kuna.

600 milijuna kuna otišlo je javnog novca iz proračuna da bi se uljepšala  “mlada” za udaju, ako su pregovori počeli prije dvije godine za “krah” nisu krivi ni rat, ni poremaećaji na tržištu, krivi su samo nesposobni političari i pohlepni  trading trgovci.

Strateško najvažniji zadatak Hrvatske je iščupati Hrvatsku iz ruku švercera nacionalne imovine.

To mogu jedino radnici, poljoprivrednici i umirovljenici zajedno  ! Mogu i hoće!

Dragica Trumbetaš