By Podjeli
I dalje traje dilema je l’ u torbi bio milijunski keš ili samo mačak. Zacijelo će to forenzičari lako odgonetnuti, nema mačka kojemu ne otpadaju dlake, torba u kojoj se koprcao mačak morala bi biti puna dlaka, ako je tako svaka sumnja bi trebala nestati, no ostaje pitanje zašto netko tko ima 4,5 milijuna muči životinju koja mu je ljubimac prenoseći je u torbi, a na tržištu bezbroj lijepih mobilnih kutija, košara gdje se životinje ugodno osjećaju.
No gospođa zamjenica odlučila se povući, ne želi više biti teret državnom odvjetništvu ili više možda ne želi odgovarati na pitanja.
Ključni dokaz čija je lova očekuje se od grafologa, oni će morati odgonetnuti tko je napisao na kuvertama točan iznos. Zgodno je da se čovjek toga sjetio u aferi Sauche također grafolozi vode ključnu riječ, kod njega se uz to pojavila misteriozna bolest koja mu ide u prilog.
Javnost bi trebala znati kako ide istraga, veli Plenković, da sam se ja miješao tako kao Milanović, bila bi pobuna.
Nije bilo pobune kada je on s državnim odvjetnikom držao presicu o slučaju Sauche a nije da se nije miješao. Tako da je kod njega uz anemiju prisutna i amnezija, prigodne bolesti, vadiš ih prema potrebi baš kao što je Sahua izvadio svoj sindrom koji eto postaje opasan kad se potpisuju samo određeni papiri.
Protivljenje “Istražnom povjerenstvu” koje bi se formiralo u Saboru isto je dobilo mračnu nakanu. Bačić je odmah povukao paralelu sa zloglasnom
OZNOM, koja je imala još zloglasniju reputaciju, svi znamo da su nas plašili omraženim sloganom kako “OZNA SVE DOZNA”, to ne ide u HDZ-u butiku,
Ovako je bolje, grafolozi će vijećati, doktori će analizirati utjecaj raznih sindroma, a pitanje što je 4,5 milijuna radilo u nečijem stanu, zašto nisu bili na računu, je l’ plaćen porez na nasljedstvo, jer očito da nije prvi red srodnika u pitanju, ostat će bez odgovora.
U međuvremenu zaplijenjeno je oko 28 milijuna, od toga 19 milijuna gotovine.
Najplaćeniji dužnosnik u Hrvatskoj je viceguverner Slavko Tešija, ima plaću 40 226,36 kuna i pravi je siromah naspram gornjeg društva.
Čovjek ima kuću u Zagrebu vrijednu tek oko 1,5 milijun i suvlasnik je kuće u Kaštelama od 900 000,a vozi se u autu od 25 000 kuna. Nema poznate ušteđevine.
Čista sirotinja prema ovima s duplo manjom plačnom, ili čovjek ne zna s novcem, ili živi od plaće, ili mu je besmisleno kupovati tolike nekretnine da bi u njima držao novce.
Ima nas svakakvih i dobro da je tako, ali nije dobro što se u našoj maloj državi nakupilo toliko kolekcionara koji vole skupljati novce, jer to eto pobuđuje zavist onih koji nemaju.
Javnost bi isto trebala znati, zašto se ta zaplijenjena imovina ne vrati tamo od kuda je potekla, čovjek vjerojatno ni nema više od 28 godina staža, uprihodio je svake godine milijunček što će biti
2 739 kuna svaki bogomdani dan uključujući neradnu nedjelju svetke i vjerske blagdane, a svota je približno ista kao i prosječna mirovina radnika iz rada u Hrvatskoj.
A upravo je on napravio mirovinsku reformu po kojoj se i još danas isplaćuju mirovine.
Dok je pisao tu tako dobru reformu, on je već tada imao jako jasnu računicu, njegov dnevni višak dovoljan je penzioneru u Hrvatskoj da preživi mjesec. Ako on može to dnevno staviti na stranu, što ne bi mogao penzioner s tim živjeti mjesec dana.
Te odnose dnevne i mjesečne potrebe uočila je i Mia Begović. Veli da je mirovina od 4000 kuna jako mala. Estradnjaci koji su svojim umjetničkim radom iz budžeta imali uplaćeno mirovinsko i zdravstveno, maksimalno dobivaju 4000 kuna mirovine.
To jest malo, ali samo 16 000 umirovljenika ima u Hrvatskoj toliku mirovinu. Istina je da umjetnosti daje ljepotu životu, ali i pečeni kruh pomaže da se utaži glad. Niti umjetnik ne može dati sve od sebe ako mu kruli u želucu, a pekar može samo sanjati ovako veliku mirovinu.
Za one novce koje pekar mjesečno uplaćuje mirovinu, umjetnicima ostaje da lijeće dušu lijepim stvarima. U starosti se nakupi lijepih stvari u ormarima a pekar dobije artrozu,spondilozu, reumatizam i razne druge priljepke koji idu uz starost.
U starosti ni lijepih stvari, ni zdravlja a bome ni mirovine.
Nije isto, ništa nije potpuno isto, to bi morali znati i oni koji zagovaraju neradnu nedjelju.
Ovima koji svoj konto nedjeljom podebljaju za iznos prosječne mirovine, treba zabraniti rad nedjeljom, dovoljno nakupe kroz tjedan, milijun više manje,
a ovima koji priželjkuju nedjelju u radnom rasporedu, treba omogućiti rad, njima fali to što dobiju nedjeljom i u tome se ne treba uspoređivati sa zemljama u kojima se nedjeljom ne radi.
U Njemačkoj pekar zaradi oko 3200 eura mjesečno i ne fali mu rad nedjeljom.
Kod nas pekar zaradi oko 3-4 puta manje i volio bi da ima više nedjelja u godini.i ne treba to miješati s vjerom, da je Bog htio da se nedjeljom ne radi stavio bi strogi post nedjeljom, životinje bi isto mogle bez hrane i vode, nitko se ne bi razbolijevao nedjeljom, nitko se ne bi rađao nedjeljom,
a bome nitko ni krao nedjeljom
I to bi javnost trebala znati!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
