By Podjeli
U jednoj rečenici jučer je radnica iz Orljave, opisala situaciju u Hrvatskoj :
“Tko nije živio na minimalcu ne zna što to znači.”
Ne zna i ne daj Bog nikome, još ako taj minimalac ne dođe na vrijeme još je i gore.
Kad su te radnice bile na prosvjedu u Zagrebu čuli smo i još jednu koja je rekla : ” Vjerujemo da će naša Vlada za koju smo glasali naći rješenje!”
Samo dva mjeseca kasnije tvornica se gasi i ostaje samo par žena da dovrše posao,
a ministar Horvat poručuje ” “Radimo na tome da brend ostane.” Otprilike bi to značilo :
” Kada šuma izgori posadit ćemo novo drveće!”
Pogasili smo puno tvornica s otprilike istim riječima, zatvorili smo mnoga vrata koje radnici nisu više nikada nisu otvorili ,
ali i dalje neki ostaju vjerni istoj praksi, istim ljudima koji samo promijene funkcije.
Ministar kasni, mnogo kasni, u svemu kasni,
a još je ministar,
čekao je da se skupi 30 milijuna duga, pa su radnice morale doći u Zagreb da podsjete da nisu ni minimalac dobile tri mjeseca. Njihova se egzistencija urušila čekanjem,
ali koga briga ministar Horvat nikada nije bio na minimalcu, tako je iscrpljivalo radnike Uljanika , čekao je da ih dođu spasiti Kinezi,
tako sada iscrpljuje stradalnike u potresu, sili ih da ih čekanje prisili na neka vlastita rješenja.
Gledamo ovih dana obračun u DP, stranka je pridobila veliki broj glasača u kratkom vremenu,
pozivali su se na kršćanske vrijednosti, a sada u međusobnom obračunu doznajemo da su se u poznim godinama učili križati.
Razlog sukoba nisu neki viši ciljevi,
već samo veliki novac.
Opet pljuska biračima koji nisu dobro procijenili, no oni ne odustaju u svojoj procjeni.
Gledamo situaciju u Zagrebu, svi koji su izgubili izbore okomili su se na one koji su ih dobili, svaki gradonačelnikov potez
se secira preispituje, žestoko kritizira, iako svaki dan doznajemo koji su razmjeri zloupotrebe položaja, do sada bili.
Drobilice za smeće poznate u cijelom svijetu kao velika pomoć u zbrinjavanju otpada,
imamo i renomiranog proizvođača koji je pobrao velika svjetska priznanja za svoje inovacijske strojeve, kod nas po politički motiviranim biračima nisu dobrodošla.. .
Sinoćnji odgovor vlasnika tvrtke
koja je držala monopol za zbrinjavanje otpada u Zagrebu s najvećom cijenom u Hrvatskoj, pokazivanje je bahatosti velikih razmjera.
Tvrdi da nitko ne može što on može, a to je samo agenda koja drži građane u strahu od bilo kakve promjene.
Nasilni ljudi, kad ne ide milom pokazuju silu,
do te mjere, da bi sada išli bacati namještaj koji godinama stoji po tavanima i podrumima samo da napakoste, da produže agoniju da se ništa ne može promijeniti na bolje.
Može i hoće, pružiti šansu promjenama dužni su svi građani koji loše žive, koji su i na izborima dali svoj glas promjenama,
trebaju ih braniti isto tako žestoko kao što licemjeri u ime stručnosti brane monopol nad kriminalnim načinom zgrtanja novaca na svoj račun.
Hacijende, rančevi, stanovi, kuće ,apartmani na strani su onih koji su obnašali vlast, šofer Milana Bandića napravio je vilu na moru, šofer u ” Zrinjevcu ” firmi koja se bavi održavanjem parkova,
svaki dan bori se sa životnim troškovima, on svoj posao obavlja pod puno težim uvjetima
u radnom odjelu u cipelama sa zaštitnom kapicom, dok ovaj drugi u modno brendiranom odijelu,
s do sjaja izglancanim cipelama.
Dragi umirovljenici ne nasjedajte lažnom sjaju i propagandi prihvatljivosti sumnjive velike zarade, nije istina da ne može drugačije,
umirovljenici širom EU žive bolje, najveću cijenu otpada vi plaćate na svojim računima, cipele i odijelo i vilu na moru za šofera Milana Bandića vi ste platili,
od mirovine koja nije dovoljna za pola, a kamoli cijeli mjesec života.
Udovica Milana Bandića prodaje svoju vilu za 600 milijuna kuna, a mi se u Zagrebu borimo s troškovima za grobno mjesto koje je lani poskupjelo za 100%, njega su pokopali na aleji zaslužnih,
a nas će tamo gdje se jeftino nađe mjesto.
Ništa nije sveto i bivši direktor groblja napravio je vilu od kriminalnog novca, a danas mu je adresa u Remetincu.
Sve su to oni činili pod parolom zaštite ovoga i onoga, bili prema trendu u ovoj ili onoj stranci,
dok su imali koristi od nje, bez problema mijenjali svjetonazore, okretali glave, poput suncokreta prema suncu, prema samo jednom mjestu, a to je rupa iz koje curi novac.
Ako naši roditelji preminu, a nisu podmirili sva dugovanja,mi preuzimamo dugove, grad Zagreb naslijedio je ogromna dugovanja, a udovica gradonačelnika ogromno bogatstvo,
ako to nije putokaz da se mora drugačije poslovati onda nam stvarno nema spasa ,
ako pak želimo naprijed trebamo drobilicu u svaku zgradu, ima ih malih i velikih, priča da je Pripuz zaposlio tisuću radnika koji su za velike novce odvozili otpad može se i okrenuti u drugom smjeru.
Tisuću radnika može se zaposliti i u tvornici koja radi drobilice i još tisuću na mjestima koje će iz sakupljenog i razvrstanog otpada nešto novo proizvoditi s jeftinim repromaterijalom.
Ovim putem krenuli su oni koji su daleko boljoj poziciji danas, na ljestvicama uspješnosti iznad nas,
oni su danas turisti u našoj zemlji,
gospođe koje rade kao radnice su” Dame” na našoj obali, a naše žene im čiste apartmane,
jer su izgubile posao u tvornicama dok su čekale da im političari s finim manirama ponude rješenje.
Svako novo rješenje treba dobiti šansu, ako nas ono vuče iz najgoreg mogućeg smeća koje donosi siromaštvo,
ono i dalje najjače smrdi.
Umirovljenici mogu svojim glasovima preokrenuti bilo koju vlast, a novu vlast u Zagrebu treba pozvati da ne zaboravi da su i oni tu.
“Jedni za druge” osnova je pravednosti i najveće mjerilo ljudske vrijednosti !
Ne nasjedajmo više na zlo u lijepom pakovanju!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
