By Prof. dr. sc. Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.
Sudjeluje u izvođenju nastave iz kolegija diplomskog studija Organska kemija i Spektroskopska identifikacija organskih spojeva. Područje njegovog znanstveno-istraživačkog interesa su reakcijski mehanizmi, računalna kemija, organometalna kemija i kemijska sudbina lijekova u okolišu.
Boravio je nekoliko godina na njemačkim sveučilištima u Ulmu, Münchenu, Mülheimu i Chemnitzu, te na američkim sveučilištima Yale i Florida State University. Danas surađuje s njemačkim, španjolskim i poljskim znanstvenicima.
Dobitnik je nagrade „Vladimir Prelog“ i prestižne stipendije „Alexander von Humboldt“.
Objavio je više od 70 znanstvenih i stručnih radova, te dvije knjige „GMO između prisile i otpora“ i „Druga strana potrošačkog raja“. Redovito objavljuje tekstove u kolumni „(pri)govor znanosti“ u Glasu Koncila i u mjesečniku „Kvarnerski vez“.
Član je Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.
Poštovani profesore Vrček, ide nam treća godina od početka cijele hajke oko ove tzv. pandemije, agresivnog nasrtanja na sve nas, osobito na djecu. Ti „arhitekti“ ovog globalnog ludila i prevare kroz tzv. pandemiju „izmjerili“ su našu poslušnost i za očekivati je kako nam spremaju neke nove smicalice, a sve pod onom poznatom „Nećete imati ništa a biti ćete sretni!“ – kako jasno ističe najveći promotor agende 2030, Klaus Schwab.
Zbog toga nas evo opet s cijenjenim profesorom Valerijem Vrčekom, a razlog je jedna nova, ali zato izuzetno aktualna tema: GMO.
A.Š.: Poštovani profesore Vrček, za GMO kažete kako je to „prazna puška“. Što točno mislite?
Prof. dr. sc. Valerije Vrček:
Ljudi nisu svjesni ili nemaju informaciju da agrobiotehnološka industrija uopće nije inovativna. Eto, javite to ljudima. Stanje na polju ili svjetskome prehrambenom tržištu je vrlo jednostavno i lako mjerljivo. Postoje doslovno samo dvije jestive genetski modificirane (GM) kulture: kukuruz i soja! To je sve. Nema GM-rajčice, nema GM-pšenice, nema GM-riže, nema GM-banana, nema GM-zelene salate… nema ničega. Zašto? Jer je to teško napraviti. Stoga je potrebno srušiti mit o superiornosti, o maštovitosti, o napretku industrije nove hrane, potrebno je skinuti gaće preciznim genetičkim modifikacijama, potrebno je razotkriti nemoć poljoprivrednih mutanata. GMO hrana je prazna puška, škart roba ili, još bolje, roba s greškom. Obećanja nove GMO hrane podsjećaju na aktualna obećanja RNK-cjepiva: GMO je svjetlo na kraju tunela, baš kao i cjepivo za Covid-19. RNK cjepivo je rješenje za bolest, GM-kukuruz je rješenje za glad. Onaj tko se danas želi cijepiti protiv jenjavajućeg virusa, bit će zasigurno, jednoga dana, sklon gutanju GMO-deserta.
Za razliku od sadržaja koji je jalov i prazan, ambalaža GMO-proizvoda je pažljivo dizajnirana. Već trideset se godina GM-sjeme i GM-usjevi prodaju s etiketom ucjene i straha. To su pravi proizvodi industrije straha. Baš poput epidemioloških izuma tijekom pandemije – lockdown, maska, distanca i igla. Temeljna poruka marketinga, kojim se prodaju GM-proizvodi glasi: ili GMO ili glad, ili GMO ili kemija, ili GMO ili klimatski poremećaj. U prijevodu – tko je protiv GMO-a, taj je krivac za gladnu djecu Afrike, tko je protiv GMO-a, taj zagovara uporabu štetnih kemikalija, pesticida, tko je protiv GMO-a, taj će biti odgovoran za dodatne emisije ugljičnog dioksida, dakle za globalno zagrijavanje našeg planeta. Tko razuman može odbiti takvu ponudu?
Slične se moralne ucjene troše i danas: tko je protiv maske, ubit će svoju baku, tko je protiv cjepiva, taj je ravnozemljaš, tko je protiv zatvaranja, taj zagađuje prostor sigurnosti drugih ljudi. A slične moralne ucjene uskoro slijede: tko previše diše, guši bližnjega i diže temperaturu zajedničke atmosfere. Utoliko je važno prepoznati jezik licemjernih elita i interesnih skupina koje prodaju GMO, cjepivo i zelenu tehnologiju. I maglu, naravno.
A.Š.: Prema Vama GMO je, zapravo, kemija?
Prof. dr. sc. Valerije Vrček:
Pa što se onda prodaje u GMO ambalaži? Pregrubo je reći „jedino“, ali uglavnom, da jedino, se prodaju biljke koje su otporne na herbicid glifozat. I to samo četiri vrste biljaka: kukuruz i soja, kao jestive, te pamuk i uljana repica. Ništa, baš ništa drugo nije relevantno na svjetskom tržištu modificirane hrane. Opet ponavljam, nema ničega. GMO-usjevi su balon napuhan mitovima. Oni služe kontroli hrane, seljaka i polja, oni su vektor za prodaju glifozata. To je prava agrokemija! Nudite jalovo sjeme, da bi podavalili toksični glifozat. Glifozat je jedna od najvažnijih kemikalija na svijetu. To je pogonsko gorivo GM-usjeva; sjetva GM-kukuruza bez glifozata je besmislena. Doslovno. To je kao da želite voziti dizelaša, ali ne želite kupovati dizel-gorivo.
Milijarda kilograma glifozata svake se godine istrese na polja i oranice što čini svjetski promet većim od deset milijardi eura. Zbog dokaza o karcinogenosti i razornome djelovanju na hormonski sustav čovjeka, Europska unija razmatra zabranu glifozata. I tako već godinama. Uključujući naš domaći „cidokor“. Ali postoji kvaka 22. Zabrana herbicida glifozata bila bi smrtna presuda GM-usjevima u Europi. Nema kemijske zamjene za glifozat!
Ne možete u dizelaša točiti benzin.
Stoga Europska komisija odugovlači s odlukom o moratoriju. A to je u skladu s licemjernom politikom Europske unije koja svake godine uvozi 30 milijuna tona GM-soje kako bi se nahranile njemačke simentalke. Zbog toga se krči Amazonska prašuma, a jedna od uvoznih luka je i Rijeka. Da pojasnim regulatornu dvoličnost: zabranjeno je sijati GM-soju na poljima Europske unije, ali je dozvoljeno uvoziti GM-soju iz Argentine i Brazila.
Drugi primjer nedosljedne europske politike jest uredba donešena tijekom pandemije kojom se ukida zakonska potreba provjere sigurnosti uporabe GMO-a u proizvodnji cjepiva. Ili, GMO ne smije na tanjur, ali može u iglu. Europa sâma ukida svoje postojeće zakone. Zakon o GMO ne vrijedi dok traje pandemija. Tako piše u novoj europskoj Uredbi. Drugim riječima, zakonodavstvo EU ovisi o procjeni neke birokracije u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. To je klasičan gubitak suvereniteta.
Ova dva važna primjera, politička tolerancija prema glifozatu i zakonodavna kapitulacija pred interesima farmaceutske industrije, potpuno su nepoznata javnosti. Sve se događa pod okriljem pandemije. Hrvatska institucija koja bi trebala o tome misliti, govoriti i priopćiti medijima jest Vijeće za GMO Vlade RH. Ali i ta je institucija pod okriljem pandemijske noći, u ime zdravlja, kadrovski eutanazirana.
A.Š.: U Vijeću za GMO Vlade RH provedena je „sječa glava“, zar ne?
Prof. dr. sc. Valerije Vrček:
Početkom druge pandemijske godine izveden je mali puč u Vijeću za GMO Vlade RH. S popisa članova Vijeća nestala su imena koja su na prošlogodišnjim sjednicama svojim zanovijetanjima, pitanjima i prigovorima rad Vijeća učinila manje beskrvnim. Skeptici su eliminirani, a u jazbinu ili gnijezdo, kako želite, pozvani su istomišljenici, klimoglavci ili neupućeni. Neki su članovi kažnjeni zbog svojih javnih stajališta o pandemiji, poput profesora Lauca ili doktorice Gajski. Osječka ekipa, bioetičar Kelam i profesor agronomije Stipešević, također je izbačena, baš kao što je nestao poznati zagrebački profesor agronomije Kisić. Ostatak možete provjeriti u Narodnim novinama. Okupilo se toplo jato u kojem neće biti prigovora znanosti.
To je mali hrvatski doprinos kulturi otkazivanja, nasilju medijskih cenzura, zabranjenih youtube-intervjua, kadrovskih smjena s predumišljajem… Iako događaj nije presudan za odnos Hrvatske prema GMO-poljoprivredi, on simbolično pokazuje mehanizme kojim ideološki zadojene kohorte pacijenata osvajaju svoje mjesto na listama čekanja.
A.Š.: Imamo i GMO-misionare u Hrvatskoj?
Prof. dr. sc. Valerije Vrček:
S početkom rata u Ukrajini i s blokadama crnomorskih luka, ponovno su otvorena pitanja prehrane svijeta, posebice Afrike, te izmišljena pitanja populacijske bombe… Svaki rat ima svoje pse. Naravno, agrokemijska industrija nudi svoje rješenje – GMO. Zanimljivo, dva tjedna prije službenog početka pandemije, Hrvatsku je posjetio nobelovac Richard Roberts, poznati promotor GM-usjeva. On je idejni pokretač okupljanja stotine nobelovaca koji su potpisali izjavu u kojoj se traži prestanak kritike GM tehnologije. U pismu osuđuju one koji se protive GM usjevima, te se optužuju udruge za kriminalne radnje protiv istraživanja, ali i protiv pomoći gladnim ljudima. Roberts i potpisnici smatraju da su GM-usjevi rješenje za glad u svijetu, te pismo završavaju patetičnim pitanjem: „Koliko siromašnih ljudi mora umrijeti prije nego otpor biotehnologiji proglasimo zločinom protiv čovječnosti?“
S istom je namjerom i misijom, Roberts posjetio Medicinski fakultet u Splitu kako bi stotine prisutnih znanstvenika, javnih djelatnika i studenata uvjerio u sigurnost, potrebu i nadmoć genskih manipulacija i tehnologija. U svojem je predavanju prozvao i protivnike GM-usjeva. Nazvao ih licemjerima, koji u vrijeme obilja na Zapadu, uskraćuju ručak djeci u Africi.
Briga o gladnoj djeci Afrike postala je argument u promociji GMO-a.
Iako je nobelovac Roberts kritičan prema djelovanju ekoloških aktivista i katoličkih misionara u Africi, on zaboravlja da su crkve i humanitarne udruge nahranile više Afrikanaca, nego sve biotehnološke kompanije svijeta zajedno. Jednoj takvoj pripada i on. Zaposlen je u američkoj tvrtci „New England Biolabs“, sa sjedištem u Ipswichu, koja razvija, proizvodi i prodaje biotehnološke patente. Stoga nije čudno što promiče politiku i rješenja u kojima sudjeluju psi rata. Bez obzira radi li se o krokodilskim suzama ili stvarnoj sućuti prema afričkoj djeci, korištenje tuđe nesreće je prava intelektualna prijevara.
Na kraju da ponovim, GM-usjevi su, baš kao i RNK-cjepivo, proizvodi industrije straha, impregnirani su moralnim ucjenama, ugroza su za okoliš i zdravlje, upitne su vrijednosti, ali jasne koristi za dioničare agrokemijske i farmaceutske industrije.
A.Š.: Poštovani profesore Vrček, najljepša Vam hvala na Vašem vremenu. I ovom kratkom ali britkom „ljetnom“ intervjuu, kako ste ga Vi nazvali. Svi naši intervjui, još od 2020. do sada, bili su jedinstveni i svaki je iznijeo sjajne misli koje su najbolje ocrtavale trenutak u kojem smo se nalazili. Jednu Vašu misao još od 17.07.2021. često koristim, meni je nezaboravna:
Pandemija je „znanstvena avantura“ u kojoj žele procijepiti cijeli svemir!
Razgovarala: mr. sc. Arna Šebalj
