Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

To se ne zaboravlja!

U Nemetinu kod Osijeka, 14. kolovoza 1992., obavljena je najveća razmjena zatočenika srpskih koncentracijskih logora u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. 714 hrvatskih branitelja i civila tada je napokon doživjelo slobodu na hrvatskom tlu. U zatočeništvu su proveli  u prosjeku 250 dana. Većina je zarobljena i odvedena u Srbiju i Crnu Goru nakon okupacije Grada Vukovara. Međutim, ne smije se zaboraviti i da su srpski i ini agresori odveli u logore i nevine Hrvate nakon što su malo hrvatsko mjesto Škabrnju sravnali sa zemljom. Srpski logor postojao i u Kninu…

Ne, to se ne smije zaboraviti!

Za ekstremne hrvatske i srbijanske ljevičare još je uvijek najvažnije pitanje II. svjetski  rat, odnosno pozdrav – Za dom – spremni! Oni i samo oni natežu ovu temu, ili bolje rečeno pretvaraju Hrvatsku u ustašku, pa čak i fašističku državu.

I, da komedija bude veća, sve to rade i nakon agresije na Republiku Hrvatsku!

U Hrvatskoj je „voditelj“ ovakvih „projekta“ Milorad Pupovac, Srbin po zanimanju, a potom ga slijede: Teršelič, Pusić, Josipović, Mesić, Pavičić, Markovina, Puhovski, Klasić, Pilsl, razni dežulovići i ostali pomozbog junaci, dok u Srbiji neprestano vuku „mačka za rep“ dobro znani mrzitelji svega što hrvatski diše: Aleksandar Vulin, Savo Štrbac, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić, Šešelj… Svima njima je u tome zajedničko samo jedno – održavanje na vlasti. Naime, da se ova skupina iz dana u dan ne bavi Hrvatskom, kao „ustaškom“ državom, morali bi se okrenuti drugim temama, kao što je primjerice njihova „četnička djelatnost“, za koju smo mislili i vjerovali da je poražena tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Srbijanski, odnosno četnički logori nisu nažalost ono što zanima ekstremnu ljevicu, a poglavito ne razno razne pupovce. To im se jednostavno „ne uklapa“ u sirovu i jadnu politiku.. Na tome mogu samo izgubiti, pa se prave gluhi i slijepi. O takvim temama ne izvještavaju ni srpske „Novosti“ koje izlaze u Zagrebu, a koje na žalost dobrim dijelom financiraju – Hrvati.

Znaju li ova, ali i druga „srbijanska braća“, da je kroz logore tijekom Domovinskog rata prošlo  više od 30.000 ljudi, među kojima 3000 žena i 1500 djece? Oko 300 osoba je ubijeno ili umrlo od posljedica zlostavljanja i mučenja. Na putu u logore stradalo je još oko 2500 ljudi. Najmlađa ubijena osoba u srpskim koncentracijskim logorima imala je samo šest mjeseci, a najstarija 104 godine.

Sjećanja na sve to nisu i neće izblijediti, tim prije što su svakodnevna mučenja u Stajićevu, Sremskoj Mitrovici  i drugim logorima u Srbiji još uvijek noćna mora onih koji su sve to, psihičke i fizičke torture, sakaćenja, mučenja svih vrsta,  uspjeli preživjeti.

Mediji koji izvještavali o srpskim logorima, na kraju uvijek pišu jedno te isto– Dosad nitko nije odgovarao za ove zločine!

A svi oni koji su ni krivi ni dužni odvedeni u srbijanske logore bili su krivi samo za to što su bili – Hrvati!

Dakle, mnogima od tih koji su silom bili odvedeni u logore diljem Srbije, ali i Crne Gore i sadašnje Republike Srpske, agresor na Republiku Hrvatsku želi ponovno suditi, želi ih ponovno zlostavljati i mučiti. U zadnje vrijeme, da prikriju sve što se prikriti (ne)da optužili su hrvatske ratne pilote, Junake Domovinskoga rata, za zločine za koje bi se prije svega njih trebalo optužiti.

Inače, često se pitamo, kako to da notorne ekstremne hrvatske i srbijanske ljevičare ne zanimaju riječi bivšeg predsjednika Hrvatskog društva srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), časnog i uvaženog,  pok. Danijela Rehaka, koji je uz ostalo uvijek isticao kako je na području Srbije i u drugim  okupiranim dijelovima postojalo 70-ak logora te da je iznimno mali broj logoraša ostvario neki status, neka prava, svega njih nekoliko tisuća, od trideset tisuća koji su prošli kroz zločinačke logore, vojske koja je izgubila rat?

I koji je veći problem: pozdrav „Za dom spremni“ ili pak zločini nad nevinim civilima tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, koji su u ovom slučaju počinjeni i na teritoriju agresora ili pak u okupiranim dijelovima Hrvatske?

Ajmo „braća Srbi“ sad malo o tome, ajmo, pupovci i vučići, razgovarati i na ovu temu!

U kojim su državama, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, kojima su puna usta pravde, demokracije i suživota, u vašoj i našoj Europskoj uniji (EU), u zadnjih tridesetak godina postojali takvi logori, takva mučilišta za nevine žene, djecu i starce kakve su vodili i osmislili agresori na Republiku Hrvatsku?

Kad bi se u Hrvatskoj više i češće  govorilo o tim i takvim temama (u Srbiji se o tome sigurno ne raspravlja), tada bi i ekstremnim ljevičarima bilo jasno da se od bivše NDH ne da živjeti, kao što namjernim vraćanjem na tu državu na žalost i danas dobro žive i razni domaći četnici i „neuništive“ sluge okupatora!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Branitelji