By Podjeli
Nakon 9 mjeseci iza potresa pojavili su se bageri u Menčenčanima. Trebalo je vremena i vremena da bi se pravilno odredilo da rupe treba zatrpati.
Niti jednog političara da otvori radove, prisjelo im prozivanje po “fejsu”. Inače se takva prilika nije propuštala.
“Pingvin divizija” sastala se u Banskim dvorima, nije bilo uobičajenih početnih pozdrava. Premijer je mrzovoljno preskočio revijalna ton,
a bome nije ni bilo nikakve zahvale na pojedinim kratkim istupima.
Vrijeme revija je prošlo, nikoga čak nije ni svrbjelo lijevo zapešće,
alergije koja se izražava svrbežom izazvane remenom ručnog sata, jučer su svi držali pod kontrolom.
Dobili smo potvrdu da nas čitaju, komentare i blogove, žele da se dopadnu,
a imaju puno veći problem.
Tek sada će se naučiti što znači biti ovisan o tuđim novcima.. Europa ima svoje kriterije,
i za dodjelu novaca, ali i za ponašanje nakon toga.
Jedno bez drugoga ne ide, osjetit će to Andrej Plenković vrlo brzo.
Previše ima ministra koji za ništa nisu odgovorni, ministar unutarnjih poslova nije odgovoran što mu radi policija, ministar zdravstva nije odgovoran za stanje u zdravstvu, a ministar socijale glumi “Zbunjolu”.
Najavio je zatvaranje obiteljskih domova za starije, a onda i gradnju državnih domova.
No svaka vlada do sada je najavila, ali nije i izgradila potrebne domove.
Ministar je imao kobnu minutu istine u svojoj inspiraciji.
Najavio je transparentne liste čekanja za smještaj u državnom domu za starije.
Time je ujedno priznao ono što odavno znamo, da se u državne domove primalo preko veze,
kumova, baba i stričeva i bez provjere imovinskog cenzusa.
Još samo da nam ministar obrazloži
zašto do sada te liste nisu bile transparentne s odnosom na imovinski cenzus, pa može na dodatnu edukaciju o socijali i empatiji, sa svojim suradnicama iz Nacionalnog vijeća
koji su koristili veze, ali nisu inzistirali na transparentnosti i kriterijima.
U fokusu javnosti nulta je tolerancija na nasilje bilo kakve vrste, no nitko ne spominje nasilje koje se vrši nad starim ljudima.
Siromaštvo je jedan okrutan vid nasilja, a u našoj državi 800 000 umirovljenika živi ispod granice siromaštva.
Hoće li starci u Hrvatskoj
morati umirati po ulicama, da bi odgovorni ljudi u Hrvatskoj, ali i U Europi reagirali?
Svaki dan računi pokazuju da je inflacija sve veća, a kod nas je strategija u borbi protiv siromaštva povećati minimalnu mirovinu za 3% u 2026 god.
Iz strategije se mogu očitati opake namjere uglađenih ministra .
Formula za usklađivanje mirovina mora u sebi imati komponentu 100 % praćenja inflacije na mirovine do iznosa medijalne plaće.
Sve ostalo je ekonomsko zlostavljanje starih ljudi.
Kako je ova godina prošla s minijaturnim povećanjem, koji jedva da je pokrio
povećanu cijenu ulja i krumpira, najmanje što država treba učiniti je i izvanredno usklađivanje u skladu rasta potrošačkih cijena osnovnih živežnih namirnica.
Kako imamo priliku vidjeti, nakon poreznog rasterećenja ionako prevelikih plaća u rukovodećim strukturama koja je postavila vladajuća garnitura,
porasla je ukupna štednja građana. Novac se prelijeva od siromašnih u bezobrazno bogati sloj ljudi pod nazivom “elita”.
U tom grmu leži zec, ali i novci da se popravi status siromašnih ljudi u Hrvatskoj.
Ministar Marić pod hitno treba naći načina da prelijevanje novca krene u obrnutom smjeru.
Dobit u firmama u plaće radnika, a ne u bonuse i skupi vozni park menadžera.
Hrvatskoj prijeti zatvaranje dotoka svih novčanih transakcija, zbog incidenata na granici, a unutar granica ništa bolja situacija.
Najgora granica u životima ljudi jeste siromaštvo, ono ograničava u svakom pogledu, u svakoj namjeri i svakom napretku.
Borba protiv siromaštva mora biti prioritet u svakoj uređenoj zemlji, svakoj civilizacijskoj vrijednosti.
U udžbeniku od V razreda osnovne škole piše da se život ljudi počeo mijenjati kada su ljudi počeli graditi nastambe.
Kod nas ljudi čekaju popravak svojih nastamba dok vlast premeće papire, bijedan izgovor koji ljude vraća nekoliko stoljeća unazad.
Svaki dan čekanja na rješenje dvaju gorućih problema u Hrvatskoj,
a to je obnova porušenih domova i borba protiv siromaštva,
odnosi nove žrtve u prekobrojnom iseljavanju i prekobrojnom umiranju starijih ljudi.
Za takve stvari nema opravdanja, niti smijemo pristati na “revijalni prikaz” koji nam nameću nadobudni ministri.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
