Podjeli
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1
    Share

Treba stajati iza svake izgovorene riječi za ovom govornicom, u ovom časnom domu. Mislim ih, izgovaram ih i stojim iza njih. Ali nije ovo moja privatna parlaonica jer ja ipak predstavljam neke ljude: one koji su me birali, umirovljenike koje nosim u nazivu stranke i ostale građane RH. Ti mi ljudi pišu i zovu me već mjesecima zbog i radi ovrha. Daju svoje prijedloge, postavljaju pitanja, dijele iskustva i – strahove. Odlučio sam stoga samo prenijeti njihove misli i tako biti njihov glas u pravom smislu riječi. Sve upite i pozive lako je podijeliti u dvije skupine:

  1. Treba obrisati dugove“. To, naravno, u dužničko-vjerovničkim odnosima ne dolazi u obzir iz niza razloga, ali danas sam ovdje da prenesem stav ljudi koji smatraju da neke dugove treba zaboraviti. Možda bi trebalo bolje iskomunicirati s njima zašto je to nemoguće. Također, među tim je ljudima najviše onih koji imaju stav „želim vratiti dug, al kako je 200 naraslo na 1200?!?“ Ima li još prostora za smanjenje troškova ovršnog postupka? Ima, sigurno ima.
  2. Dajte nam obročnu otplatu“. Opcija koja se čak i spominjala kao realno rješenje koje bi zadovoljilo obje strane u vjerovničko-dužničkom odnosu, ali ispostavilo se da vjerovnička strana ipak ne može pristati na još jedno odgađanje neodgodivog. Za ovrhovoditelje i suce taj mini moratorij nije bio prihvatljivo rješenje.

Prvi put je tromjesečni moratorij uveden 17. travnja, a nakon njegova isteka u srpnju, Vlada ga je odlučila produljiti za još tri mjeseca. Zastoj ovrha u prvom je tromjesečju bio uveden za ukupno 1,089.620 osnova za plaćanje, a odnosile su se na 234.587 građana i 10.269 fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrtnika.

Moratoriji su uvedeni zbog posebnih okolnosti izazvanih mjerama stožera kako bi se građanima kojima su smanjena primanja ili ugrožen posao dao potreban financijski predah. Moratorij je obuhvatio i umirovljenike koji su nakon dugo dugo vremena – prodisali. Nekoliko mjeseci živjeli su život dostojan čovjeka. Teško se opet vratiti u onaj jad otprije.

Kad se planira neka socijalna mjera ili spasonosan olakšavajući potez, odjednom se skupine koje inače ne možete vidjeti zajedno za stolom, nađu u istom čamcu. Dobrostojeći i jedvastojeći. Siti i gladni. Bogati i siromašni. Kao da siromašnima nije dovoljno teško u životu, još im se prikrpaju i natovare ljudi kojima egzistencija nije ugrožena, ali im je mogućnost da  dobiju neku olakšicu neodoljiva.

Želim da se problem sagleda u cjelini, ali i dubini. Da se uđe u strukturu duga – koliko ljudi, kome, koliko duguje? I da eventualne socijalne mjere i sada i uvijek budu osmišljene tako da pomažu egzistencijalno ugroženima.

Šest mjeseci je dug period, ljudi umiru, umjesto dvije ostaje jedna mirovina, građani ostaju bez posla, egzistencijalno su ugrožene cijele obitelji i to su oni koje treba zaštititi.

Ne ovršnim zakonima, nego ustavnim načelima socijalne države i države socijalne pravde.

 

Silvano Hrelja


Podjeli
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    1
    Share
  •  
    1
    Share
  • 1
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo