By UVOD
Svjedoci smo skorog potpisivanja konvencije – sporazuma, odnosno predavanja suvereniteta nad hrvatskim, EU, tj. cjelokupnim svjetskim zdravstvom Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO). Kako smo o tome opširno pisali početkom travnja 2022. u obliku Prigovora Ujedinjenim narodima na tada najavljeno potpisivanje istog, kako tada tako i sada dijelimo isto mišljenje i smatramo da SZO može imati isključivo savjetodavnu ulogu.
Ipak, nakon tzv. pandemije i brojnih pogrešnih odluka nametnutih svim zemljama u svijetu, protivimo se čak i mogućnosti savjetodavne uloge SZO.
Isti Prigovor je tada a i kasnije objavljivan u mnogim medijima u Hrvatskoj, čak i u Sloveniji, kao i na društvenim mrežama.
Predaja suvereniteta nad zdravstvom Hrvatske, odnosno preuzimanje od strane SZO nadležnost nad zdravstvom Hrvatske, smatramo velikom greškom i opasnošću za funkcioniranje hrvatskog zdravstva koje uvijek mora biti na korist našeg naroda.
Tada smo u Prigovoru detaljno iznijeli i obrazložene probleme s kojima smo se suočavali ali
bi se mogli i ponovo suočiti. Ovom prilikom moramo iznijeti i činjenicu da u svemu nisu čak navedeni i mnogi drugi problemi.
Vjerujemo da se glasanje o prijedlogu amandmana i međunarodnih zdravstvenih propisa mora odgoditi.
Osnovno pitanje je zašto se SZO ne drži vlastitih pravila?
SZO mora slijediti svoja vlastita pravila, koja zahtijevaju da svi predloženi amandmani međunarodnim zdravstvenim propisima moraju cirkulirati četiri mjeseca unaprijed.
Do danas još uvijek nije završen nacrt koji bi se mogao pregledati, sprečavajući tako cjelokupnu zainteresiranu javnost analizirati predloženi nacrt.
Cjelokupna javnost uopće nije upoznata sa slijedećim:
Koja je svrha i temeljna odrednica konvencije – sporazuma koji se priprema
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i 194 zemlje njezine članice pokrenule su još 01. 12. 2021.proces izrade i pregovaranja o konvenciji , tj. sporazumu koji bi bio pravno obvezujući prema međunarodnom pravu, za jačanje prevencije i pripravnosti odgovora na pandemiju. Drugi sastanak je održan 01. 08. 2022. Vijeće Europe je 03. 03. 2022. godine donijelo odluku o odobrenju otvaranja pregovora za međunarodni sporazum o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju, a izvješće o napretku pregovora dostavljeno je 76. Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 2023. godine s ciljem usvajanja instrumenata do 2024. godine. Uskoro, 27. 05. 2024., nakon nekih izmjena i donešenih amandmana koji nisu dostupni javnosti, određen je datum za potpisivanje navedene međunarodne konvencije – sporazuma.
Od čelnika zemalja potpisnica se traži da sklope međunarodno obvezujući pravni sporazum sa SZO koji bi konačno trebao predati sva prava pojedinih država i naroda nevladinim organizacijama, tj. u praksi nekolicini svjetskih globalista koji bi mogli samovoljno odlučivati i provoditi sve vrste mjera u okviru globalnog pravnog sporazuma, pa tako uvesti globalno izvanredno stanje zbog nekog nerazjašnjenog i nesigurnog uzroka. Pokušaji nametanja nerazumnih i štetnih mjera na lokalnoj razini događali su se (Australija, Kina, Austrija, Kanada i dr.), i još se uvijek događaju u pojedinim državama svijeta na osnovi samovoljnih odluka vlastodržaca bez pozivanja na narod i demokraciju. Ako se radi o tako važnim stvarima kao što je navodnobio covid-19 onda je u interesu stručnjaka svih profila i najširih slojeva građana da se uključe u rasprave i odluke.
U slučaju prihvaćanja ove konvencije – ugovora – sporazuma policija i vojska pojedinih zemalja bile bi podvrgnute naredbama SZO i globalnih korporacija i pojedinaca koji je financiraju te bi oni bili u sukobu interesa. Prema tom ugovoru policija i vojska mogle bi djelovati protiv vlastitih naroda u svim zemljama potpisnicama, a u slučaju pružanja otpora mogle bi djelovati snage UN-a.
Koje su posljedice potpisivanja Sporazuma?
Nakon što bi planirani sporazum potpisali ministri zdravstva svih zemalja, taj tzv. Ustav (prema čl. 9) bio bi, tijekom pandemije ili druge prirodne katastrofe, nadređen Ustavu svake pojedine zemlje. Budući da je još 2009. promijenjena definicija pandemije, usvajanje sporazuma značilo bi prihvaćanje poslušnosti svih zemalja i nametanje obveznih odluka, a ne preporučenih smjernica.
To bi značilo preuzimanje vlasti nad svim zemljama i svijetom od strane neke paradržavne organizacije i pojedinaca, a to znači oduzimanje suvereniteta državama potpisnicama ugovora. Narodi i države imaju pravo na suverenitet i to je isključivo njihov izbor, a ne diktat izvana. Potpisivanje ugovora SZO s T-Systemsom, podružnicom Deutsche Telekoma (DTEGn.DE), 23. veljače 2022. za razvoj softverskog rješenja za globalnu elektroničku provjeru potvrda o cijepljenju protiv koronavirusa, potez je bez presedana kada se radi o pitanju nacionalnih suvereniteta. Taj, a i drugi slučajevi, u skladu s višegodišnjim iskustvom (posebno u posljednje sad već četiri i pol godine), navode na opravdanu sumnju u dobronamjernost SZO-a. SZO poništava zdravstveni suverenitet zemalja potpisnica ugovora na osnovi medicinske dogme i ideologije, a ne na osnovi prave znanosti.
S obzirom na to suverenitet SZO nad državnim suverenitetima pojedinih zemalja, na temelju dosadašnjeg iskustva, može značiti da bi se potenciralo najavljeno uvođenje obveznog cijepljenja, segregaciju tzv. “visokorizičnih” i „niskorizičnih“ osoba, uvođenje sustava izolacije u kućanstvima i u karantena kampovima(dokument CDC-a).
Karantena kampovi moraju imati čuvare kako bi se reducirao kontakt s vanjskim svijetom, te kako bi muškarci, žene i djeca bili razdvojeni, kao i dementne osobe. Očekuje se da u nekim populacijama čak 25% ljudi spada u “visokorizične” osobe. Nije jasno na temelju čega se određuje „visokorizičnost“ i tko to određuje. To bi bili vrlo vjerojatno oni koji odbiju cjepivo.
U svrhu kontrole svjetske populacije svjedoče mnogi primjeri kao što je postojanje Pfizerove prijave patenta odobrene 31. 08. 21., koja služi daljinskom praćenju kontakata svih cijepljenih osoba širom svijeta, putem tzv. “internet stvari” (IOT). Potpunoj kontroli služiti će i digitalna valuta i digitalne putovnice.
Nedopustivo je da odluke o proglašavanju epidemija, pandemija, kao i naredbe o postupcima koji će se provoditi, a posebno o obveznom cijepljenju, donosi jedan čovjek bio on ministar zdravstva ili bilo tko drugi ili bilo koja druga skupina ljudi bez općeg konsenzusa. Sudbina milijarda ljudi ne može biti odlučena bez prethodne provjere tvrdnje, dijagnostike, terapije ili profilaktičke metode od strane tijela koja mogu biti sastavljena samo od dokazano neovisnih autoriteta koji će slijediti znanstvene kriterije i čija će odluka konačno morati biti prihvaćena referendumom. Sve manje od ovoga može biti štetno i opasno te voditi u tiraniju, diktaturu.
Razlozi za zabrinutost svih ljudi koji kritički razmišljaju
Posljednje četiri i pol godine svjedoci smo vrlo sumnjive „pandemije“ koju je, neposredno prije proglašenja promijenjenih kriterija za proglašenje pandemije, proglasila SZO. Za koju svakim danom postoji sve više dokaza kako je bila vrlo upitna, a moguće i potpuno lažna.
Ne možemo prihvatiti:
- covid-19 virusnu infekciju, „bolest“ koja se simptomatski proteže od razine prehlade i gripe pa sve do upale pluća a u nekim rijetkim slučajevima čak i smrti, kao razlog stvaranja straha, panike, zatvaranja i svake vrste pritiska na stanovništvo tim više što je „bolest“ imala jako nisku smrtnost, odnosno visoku stopu preživljenja
- dijagnostiku testovima, prije svega PCR, za koje je sam izumitelj jasno upozoravao kako nije dijagnostički test infekcije, a posebno ne pokazuje da je osoba s pozitivnim testom ujedno bolesna ili zarazna. Uz to PCR je izrazito invazivan i potencijalno vrlo opasan te ga ne treba koristiti samostalno u dijagnostici neke bolesti
- pripisivanje mortaliteta od „nove bolesti“ osobama koje umiru uz pozitivan test, a bez obdukcije
- pripisivanje osobama koje su umrle sa covid-19 virusom broju umrlih od covid-19 virusa, a pritom ne vodeći brigu o ostalim bolestima odnosno komorbiditetima pacijenata koji su umirali s covidom a ne nužno od covida. Statistika koja je najveći broj smrti pripisivala covidu vrlo je upitna i opasna
- ne prihvaćamo nepotrebno zatvaranje bez šireg konsenzusa i dogovora pogotovo u slučaju covid-19,određene nelogičnosti vezane za izolaciju, kontradiktornosti koje su se javljale vezano za nošenje maski, za covid potvrde, druge mjera itd… To su u određenoj mjeri nepotrebni i vrlo štetni postupci, posebice za djecu, mlade kao i starije osobe čije se posljedice sad već jasno mogu vidjeti
- ne pristajemo na obvezno cijepljenje protiv covid-19, posebno ne s neprovjerenim pripravcima, protiv bolesti sa relativno niskom smrtnošću, pogotovo kada je cjepivo potencijalno opasnije od same „bolesti“
- ne možemo prihvatiti zabranu upotrebe djelotvornih i jeftinijih a umjesto njih skupih i potencijalno opasnih lijekova
- iako se sve više potvrđuje da sve veći postotak novozaraženih, hospitaliziranih i umrlih od covida i sa covidom, čine cijepljene osobe, nacionalni stožeri i SZO su i dalje ustrajali na izdavanju opasnih i štetnih covid potvrda cijepljenim osobama
- ne prihvaćamo bilo kakvo forsiranje cijepljenja djece u čije ime moraju odlučivati roditelji, skrbnici ili sustav (u slučaju siročadi) pogotovo zato što mnogi neinformirani ili krivo informirani od strane medija nekritički pristaju na cijepljenje
- ne prihvaćamo nikakvu diskriminaciju ni segregaciju stanovništva na osnovama bilo kakvih covid potvrda ili drugih vrsta neopravdanog ograničavanja ljudskih prava i sloboda
Protivimo se bilo kakvom stvaranju laboratorija za biološko oružje i bojnih otrova, za patentiranje SARSA, MERSA, ZIKA virusa, EBOLE, COVIDA. Za eksperimente na ljudima te gradnji bilo kakvih covid karantena kampova, prvenstveno na teritoriju pod suverenitetom Republike Hrvatske, u našem susjedstvu ali i bilo gdje na svijetu. Ne želimo prihvatiti činjenicu da bi ljudski rod mogao postati žrtva psihopatskih, predatorskih umova tehnokrata koji arogantno svojataju pravo da mijenjaju prirodu i biologiju čovjeka po vlastitim željama i
nahođenju te kroz tzv. četvrtu industrijsku revoluciju čovjeka svode na transhumanoida bez duha i duše, slobodne volje, prava na privatnost, svega što nas čini ljudima, čime se otvara mogućnost upravljanja i manipulacije ljudima.
Odbacujemo bilo kakvu pomisao da bi WHO postala globalna medicinska vlast koja će određivati kako ćemo živjeti, kakvi ćemo biti, kako ćemo se hraniti, kako ćemo se liječiti i sl.
Zbog zloupotrebe položaja SZO-birokrata nestalo je povjerenje u zdravstveni sustav. U rukama već kompromitirane organizacije SZO, znanost i zdravstvo su zloupotrijebljeni, i mogu biti opet, od strane zle, pokvarene i korumpirane osobe ili sustava. Nažalost, posljednje četiri i pol godine postoje znakovi da su postojale takve aktivnosti od strane SZO.
Ne postoje studije koje apsolutno jamče da aktualna cjepiva protiv covida nisu genotoksična i kancerogena. Znanost odavno ima definirane postulate i metode provjeravanja učinkovitosti lijekova i cjepiva koje je dužan poštovati svatko, no cjepiva protiv covida te reference nemaju. Stoga odbijamo biti zamorci za neka nova cjepiva i nove lijekove i tražimo transparentnost u istraživanjima i javnom kritičkom promišljanju. To je jamstvo istinskog znanstvenog djelovanja.
Odgovornost Vlada svih Država i Vlade Republike Hrvatske
Nametanje ugovora od strane SZO da dobije ovlast nad svim državama protivna je svim pravnim aktima o suverenosti naroda i država. Članak 2. Hrvatskog Ustava kaže da je suverenitet Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv te bi svatko tko bi potpisao predloženi ugovor sa SZO bio veleizdajnik prema čl. 340 kaznenog zakona Republike Hrvatske.
Svaka Vlada koja bude potpisala ugovor biti će odgovorna za predaju suvereniteta naroda i prepuštanje neotuđivog prava globalističkim strukturama moći, koje žele preko uvođenja digitalne covid putovnice ili kojekakvih QR certifikata i kodova u budućnosti, imati potpunu kontrolu nad svakim pojedincem, skupinom i narodom.
Zalažemo se i borimo za temeljna ljudska prava i Bogom dane slobode, koje su neotuđive i ni na koji način nisu povlastica nekolicine. Otvoreno se protivimo bilo kakvom potpisivanju ugovora između Republike Hrvatske i SZO kojim se zdravstveni suverenitet Hrvatske predaje u ruke SZO.
Zagreb, 23. svibnja 2024.
ZNANSTVENO VIJEĆE HRVATSKE
- 05. 2024.
- sc. Arna Šebalj
