By Ponadali smo se da se ovo zlo bliži kraju,
kad eto, loših vijesti sa svih strana. Starački domovi glavna žarišta.
Nova tumačenja stožera, samo dodatno zbunjuju. Poslije stalnog : Ostani doma”, sada slušamo da se virus brže širi u zatvorenom prostoru. Naravno da smo to znali i prije, da su to znali i oni, koji su trebali zaštititi ljude, koji su bili upravo tamo, gdje su jedino mogli biti.
Dr Markotić ponavlja, opet da, ako se ne budemo držali pravila, dobiti ćemo gol u zadnjoj minuti.
Tako se za sve učinjene propuste, priprema kolektivna odgovornost.
Za zaražene, ljude u Domu u Splitu, tako će biti kriv, umirovljenik iz Čakovca koji je čekao u redu ispred banke, da bi podigao mirovinu, jer je morao čekati, zbog zaštićenog računa.
Nema veze, što je ispred njega u redu, čekao čovjek, koji se upravo vratio iz Austrije, baš kao i svaki vikend do sada. On je mlad, na njega se gleda drugačijim očima, a na čelu mu ne piše, od kuda je došao.
Zbilja, zar je netko vjerovao, da čovjek koji su došao, recimo iz Frankfurta, da je došao da bi 14 dana proveo u kući i na TV gledao upute našeg Stožera.
Propusti su to i odgovornost Stožera, dr Capak kaže da su gledali kroz prste vikend gastarbajterima i nakon vikenda ih puštali da se vrate nazad na posao. U vremenu kad je problem doći iz Zeline do Zagreba, oni slobodno putuju od Macelja do Ploča, dok ljudi u Hrvatskoj većinom ne rade, oni su se mogli vratiti na posao, poslije provedenog vikenda, pa opet doći, sljedećeg.
Sada, najavljuju da će se to ukinuti, sada kada smo se mi ponadali, da se utakmica bliži kraju, sada znamo, da smo igrali bez golmana, cijelo vrijeme.
Pozivajući se na kolektivnu krivnju i vidjeti kako naš Bandić, predvodi kolonu ispred Dolca, kolonu za red pred ribarnicom, da bi kupio malo srdelica
(u vrijeme punog mjeseca), čovjek koji je po kriterijima, itekako rizičan, nova je pljuska uvaženom Stožeru.
Pozlata kojom je Stožer posipan na početku, počela se brzo ljuštiti, baš kao i fasade sa zgrada, uslijed potresa. Fasade su ipak izdržale stoljeće a Stožer tek nešto više od mjesec dana.
Vjerodostojnost se istopila onog časa kad je napravljen prvi izuzetak.
Mi koji smo doma, nismo vidjeli svoju djecu, unuke, jako, jako dugo, jučer smo jeli sardinice iz konzerve, i sutra ćemo biti skromni, kako s jelom, tako i društvom, odbijamo biti krivi, za bilo što, odbijamo nositi na savjesti zaražene i preminule bez obzira u kojoj su životnoj dobi bili.
Naglašavanje dobi preminule osobe, kao podatak, a služi za ispiranje krivice, također pokazuje svu našu slabost. Strogim mjerama, nismo u stanju zaštiti, starce od devedeset godina, koji ne mogu iz kreveta, već dulje vrijeme, ne mogu pobjeći ni sresti virus, nego ga dobiju u krevet, jer kako vrijeme ide, izgleda, da će statistika pokazati da se najviše ljudi u svijetu, zarazilo upravo u krevetu.
To pokazuju i podatci iz Italije, gdje je prosjek umrlih oko 80 godina.
Dakle dragi moji budimo doma, čuvajmo se onih kojima se gleda kroz prste, budimo skromni i ponizni, čuvajmo sami sebe, čuvajmo svoje, nitko drugi to neće učiniti umjesto i za nas.
Dragica Trumbetaš
