By Puno pozitivnih, 46, što štićenika, što osoblja. Vrlo teška situacija, zbog velikog broja korisnika.
Virus je našao svoj put, ali dugo je bezbrižno, šetao među tim starim ljudima, koji si sami ne mogu pomoći. Jako je zatajila briga, oprez, ostani doma, ovdje je dobilo sasvim drugi smisao.
Strah, ostalih štićenika, koji su i dalje u tom domu, sigurno će uzeti po još koju žrtvu.
Osuđivati nekog što se virus došuljao u dom, zaista nema smisla. No da je mogao toliko dugo biti prisutan, da je toliko ljudi imalo simptome a da nije nitko reagirao, da osoblje mirno promatra bolesne ljude a da ne reagira, u ovo vrijeme kada je život zbog virusa u cijelom svijetu stao, mora biti preispitano do najmanjih sitnica.
Nema tu izgovora, život je život, povjeren na skrb, po cijeni koji su odredili oni koji pružaju usluge.
U javnosti dilema, radi dvojakih informacija, kome vjerovati, korisnicima koji ukazuju na ionako lošu situaciju u Domu ili onima koji se pozivaju na nemogućnost kontrole.
Treba vjerovati brojkama, koje još i nisu konačne, treba vjerovati da se moglo više i bolje, jer ako ne vjerujemo, da se ne može više i bolje, onda mnoge poduzete mjere gube smisao.
Predsjednik Milanović, jučer je rekao jedan podatak, koji svakako moramo gledati u kontekstu sadašnjih zbivanja. Rekao je da je prošle godine umrlo 2000 ljudi, više nego pretprošle, da se nije ustanovio uzrok iznenadnog povećanja smrtnosti, da su u vrijeme dok je vladala gripa, svi respiratori bili u funkciji i korišteni.
Ovaj podatak svakako treba usporediti sa sadašnjom situacijom,
također je rekao, da se naše mjere i ne razlikuju od mjera susjednih zemalja. Manje više činimo sve isto, a sve češće čujemo dr. Beroša, kako spominje da virus ima svoj plan, kako s dolaskom, tako i s odlaskom.
U svjetlu tih saznanja, poduzimanja raznih mjera funkcija stožera, svela se na stvaranja izuzetaka.
Otvaranja tržnica, zatvorenih prije tjedan dana, otvaranje trgovina, prigodom Uskrsa, samo otvara niz novih pitanja, znaju li oni što i kako treba raditi, ili se drže parole malo proviri što susjed radi, malo učini po svom, a sve ostalo učiniti će vrijeme i tako i onako.
Mjere koje poduzima Vlada a trebale bi zaštiti građane, ostavljene su na čekanje, opuštajuća atmosfera, ne žuri se s tim, ima vremena, neka banke naplate svoje kredite, neka podmažu svoj debeli vrat (izreka Predsjednika), neka se naplate ovrhe, ali solidarnost prema susjedima, nema čekanja.
Razveselili smo susjede, izdašnom donacijom, baš onako susjedski relaksirajuće, pravodobno.
I to je u stilu, kako kaže ministar Radman, europske solidarnosti. Mi osim te europske imamo jedinstvenu,susjedsku, i nema tog zla u vlastitom dvorištu, da bi na to zaboravili.
Držimo se one, da je bolje sto puta dati, nego jednom tražiti, pa makar doma bili gladni, makar nam bolnice bile razrušene, makar nam građani bili bez svojih domova, a Domovi za starije bez toaletnog papira.
Što je sve to s usporedbom, da imamo dobre susjede, koji će nam se odužiti u vrijeme izbora.
Jedino što možemo učiniti jeste da ostanemo doma, jer i tako nemamo kuda otići, radost druženja s obitelji ostavit ćemo za neki drugi put, kada virus odluči otići a naš stožer zaključi da je preko susjedove ograde nešto živnulo. Da se ljudi vračaju na posao, da je život krenuo dalje.
U nadi, da će to biti što prije….
Dragica Trumbetaš
