Prvi dan rada Hrvatskog sabora protekao je uglavnom kao i svi do sada, oporba je rešetala svojim pitanjima tražeći jasne i precizne odgovore, a članovi Vlade, najviše premijer Plenković, uglavnom odgovarali u već više puta viđenom stilu, dakle svi su puno pričali a veoma malo kazali. Na žalost i stanovnici područja pogođenih potresom su očekivali da će se nešto konkretno razriješiti ili barem čuti jasne ogovore na mnoge nedoumice koje ih muče, posebno u svezi pokrivanja troškova električne energije i mogućeg sudjelovanja u troškovima obnove.
Odgovori kojima su članovi Vlade, u prvom redu premijer Plenković, ovaj puta mogli i te kako dobro poentirati i tako barem malo ublažiti velike propuste i ljutnju mnogih zbog očitog nepostojanja kriznog sustava, no uopćenim odgovorima su samo dodatno potvrdili svoje nesnalaženje, a posebno i neimanje vizije kako revitalizirati porušeno područje. Kako uopće logično objasniti da potresom pogođeni građani Zagreba nemaju ista prava kao i stanovnici potresom porušene Banovine. Kako objasniti da će stanovnici Banovine biti oslobođeni plaćanja troškova električne energije a da stanovnicima „zagrebačkog potresa“ dolaze računi od nekoliko tisuća kuna za razliku potrošnje. Kako objasniti da će obnova Banovine uskoro početi ako se na zagrebačkom području još ništa nije počelo obnavljati.
Umjesto jasnih vizija i kvalitetnih rješenja građanima se nudi se jeftini populizam i demagogija.
Nesporazumi na relaciji građani porušenog područja naspram Vlada Republike Hrvatske, garnirane mnoštvom kontradiktornih izjava predstavnika vlasti svaki dan poprima sve dramatičnije razmjere, a time i potpuno neizvjesne obrise krajnjeg ishoda. Na stranu što ni nakon tri tjedna od potresa na Banovini još uvijek ima onih koji spavaju pod vedrim nebom ili u svojim vozilima, na stranu i što se tvrtka „Pleter“ još nije uhodala, posebno sa distribucijom toplih obroka, na stanu što statističari lijepe crvene naljepnice i na objekte porušene tijekom Domovinskog rata, na stranu i što se još ne zna kako i kada početi sa obnovom jer se sve navedeno uz početno nesnalaženje i nepostojanje nikakvih planova za ovakve situacije nekako, uz velike ograde, možda i može donekle opravdati, no ono što se ne može opravdati je neodlučnost onih koji u ovakvim situacijama moraju djelovati brzo i odlučno sa jasnom vizijom onoga što žele postići.
Hoće li obnova Banovine nakon potresa na određeni način biti iskorištena za gospodarsku i demografsku revitalizaciju Banovine ili će izostankom vizije uslijediti daljnje propadanje u svakom smislu, a radi se o području koje je tek pedesetak kilometara udaljeno od Zagreba. Redoslijed i intenzitet obnavljanja objekta će vrlo brzo dati i jasan odgovor na prethodno pitanje, a to znači da ako se prioritetno budu obnavljali uglavnom stambeni objekti onda od gospodarske i demografske revitalizacije i snažnog uzleta cijelog područja neće biti ništa. Cijelo će se područje u tom slučaju pretvoriti u umjetna vikend naselja u kojima će sve manje ljudi živjeti, a slabe gospodarske aktivnosti će vrlo brzo potpuno zamrijeti.
U Zagrebu, 20.01.2021.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika