By Dragi moji, evo jednog pitanja. Jeste li nekad bili na buvljaku? Ja jesam. Bio sam na buvljaku u Londonu, ali i na onom auto-buvljaku u Zagrebu, pa onom vikend buvljaku na Britancu u Zagrebu, i sve uglavnom isto,,, buvljak je svugdje buvljak. A kakav je to posao na buvljaku? Jedni prodaju one stare stvari, recimo antikvitete, a uglavnom su čisti trgovci sa malo znanja o umjetninama i antikvitetima, ali vrlo su rječiti i izgledaju kao da su puni znanja. Gledate li onu seriju na TVu „Mučke“? E baš tako! Oni koji kupuju često padnu na priče prodavača o nekakvoj kvaliteti i slavnoj povijesti ponuđenih im antikvitetima, i nadaju se da su jeftino kupili nešto jako vrijedno pa sretno puni nade, sa tim predmetom idu kući, i eto, svi sretni. Čudno je kako se podlegne tim neznalicama pa sam tako i ja neke jako vrijedne antikvitete kupio u Londonu, da bi, kad sam došao doma, shvatio da su obične črčkarije, ali tako je to kad ne znaš, jer to je život na buvljaku. E tako meni izgleda sve ovo oko korištenja sredstava iz ova dva prva paketa mjera za pomoć gospodarstvu u uvjetima pandemije, a posebno novih mjera koje sada prolaze reviziju nadležnih ministarstava. Odnosno, sada ministarstvima stižu brojni zahtjevi raznih poduzetničkih udruženja koja predlažu prihvaćanje posebnih mjera za pomoć kako bi mogli dočekati sezonu i obavljati gospodarsku djelatnost. Obzirom da smo se previše oslonili i vezali za turizam velike se nade polažu u nautički turizam, ali i druge selektivne vrste turizma, jer masovnog turizma, barem kao prije, više neće biti. Zašto, naprosto zato što kad svedemo koronu na „nulu“ virus je tu i samo čeka da bukne ponovno, jer to je virus koji se udomaći, a i on je samo prvi u nizu,,, barem tako kažu epidemiolozi. Ali na to se trebamo naučiti i prilagoditi bez straha, jer život je jači!
E sad, u svemu tome turizam je kotač o kojem u Hrvatskoj gotovo sve ovisi. Tu činjenicu koriste turistički subjekti i poduzetnici, pa prema Vladi idu zahtjevi za realizaciju posebnih mjera pomoći kako bi turistička poduzeća mogla obaviti svoj zadatak. I tu počinje problem.
Evo, gledam 16. travnja na TV kako ministar pomorstva predviđa kako će se nautički turizam dobro držati u ovoj situaciji, a važnu pomoć očekuje od avio-prometa, a i drugi ministri slično se izražavaju. Lijepo i optimistično, što nam je svakako potrebno. Slažem se i sa informacijom da su Česi povijesno bili naši prvi gosti i eto ih opet, sada sa posebnim modelima rezervacija u turizmu, jer kako kažu: „idemo na Jadran, na naše more“. Pripremaju se Česi za dolazak na Jadran, avioni koji su sad prizemljeni poletjet će, ali da li su aerodromi spremni za prihvat turista? Znaju li da u Osijeku jedan poduzetnik proizvodi dobar sustav koji na sigurnoj udaljenosti, gotovo trenutačno, detektira oboljelog? Shvaćamo li da cijeli tijek kretanja turista, koji se ne mogu kretati masovno, mora biti pod nadzorom, jer bez toga zatvarat će se objekti jedan po jedan i padat će ko muhe. Gdje je tu struka i znanost? Gdje je tu ekonomska znanost? Gdje su tu turistički eksperti i profesori? A zatim, gdje je tu onaj temeljni stav države koja je rekla „tko ne radi ne treba ni plaćati“, pa istodobno mnogi projekti koji su u tijeku, a koji su vezani za javno dobro i imaju ugovore o koncesiji, plaćaju koncesiju iako ne rade. Kako je to moguće? Nitko se ne pita za takve slučajeve, a ja ih imao kao primjere pa utemeljeno govorim.
Eh,,, sve je ovo sad ko na buvljaku,,, sve vrvi od neznanja pa tko koga nadjaši…
Sukladno tome, ministarstva su dobila nalog od Vlade da izrade planove za sezonu i tu sad počinje novi problem. Planove, koji su složeni i interdisciplinarni, od stupnja ugroze i zaštite pa do procjene za svaku djelatnost, posebno turističku trebaju izraditi nadležna ministarstva,,, ma za puknut od smijeha. Planiranje je nestalo iz teorije i prakse unatrag 3o godina. Dogovorne ekonomije hvala Bogu više nema, pa nema ni društvenog planiranja, a tržišno planiranje nismo izgradili. I tu sad počinje ono najgore,,, kao na buvljaku, jer zahtjevi turističkih udruženja pristižu, a ministarstva nespremna i oskudan u znanju, pa se jedni nadaju da će svoja potraživanja, za koja kažu „ako prođe super“, provući, jer je situacija teška, a ovi drugi ne znaju o čemu se radi pa prihvaćaju sve bez potrebne analize i znanja. Prihvaćaju sve što im se ponudi, a curi na sve strane. Zašto? Eh dragi moji, zar je teško shvatiti da ministarstva spadaju u red državne administracije, ali ne i u red znanja. Državna administracija provodi naloge i zakone, i tu njihova uloga završava, a i znanje. I tu počinju svi problemi. Sve one naše stare poslovne mutljavine, gospodarski tereti i problemi koji se nisu rješavali nastavljaju se, a sve samo poradi neznanja, a i nemara vladajućih. Jer u konačnici, prolazi mišljenje „ma neka poduzetnici samo rade kao i do sada, a što nedostaje uzet ćemo od banaka i drugih, zadužit ćemo se, pa što onda, nije važno, država će se zadužiti, baš nas briga“. Da, lijepo se vidi kako se ministar financija Z. M. sa svime time muči, kalkulira, zbraja i oduzima, analizira i preslaže budžet, ali izvan svog resora financija on ne može. A izvan njegovog resora je gospodarstvo sa rupama i problemima pa curi li ga curi, moj Bože, ko staro sito sa velikim rupama.
Zar zaista nije jasno da taj dug moramo svi mi otplatiti? Zar nije jasno da će korona u sezoni naglo skočiti, ali moramo raditi i u takvim uvjetima? Zar nije jasno da će se puno toga „gledati kroz prste“, jer rad i zarada su neminovno, jer bez toga je kolaps? Zar nije jasno da se to kvalitetnim radom, znanjem struke može zasigurno prepoloviti na strani državnog zaduživanja i jačanja budžeta? Zar nije jasno da je ova situacija pogodna da se riješimo niza tereta koji nacionalnu ekonomiju vuku na dno rang liste EUa? Zar nije jasno da nam više nego sad treba znanja i znanstvenika, a kojeg nema u ministarstvima? Zar nije tužno da ovo malo stručnjaka ne koristimo, jer kao, nisu „u sustavu“? Imamo mali broj stručnjaka i znanstvenika svjetskog i europskog nivoa, imamo, ali nama nisu potrebni. Zar sve to nije tužno? Zar nije bilo logično formirati timove stručnjaka koji nisu u sustavu državne administracije već su dokazani stručnjaci koji mogu i trebaju biti suport i supervajzeri svih potrebnih aktivnosti, a posebno svega što je vezano za zaduživanje države. Zar nije konačno jasno da bez nadzorne funkcije, nadzora svih vrsta, od znanstveno-stručnih za pojedinu djelatnost, do epidemioloških i ekonomskih koji bi nadzirali korištenje novca koji država sada bogato upumpava u našu kaotičnu ekonomiju.
Da, s jedne strane otklon od znanja i znanstvenika i stručnjaka, a sa druge, tvrdoglavo inzistiranje na ministarstvima koja nisu sposobna zadovoljiti sadašnjem zadatku, a onda oni drugi, polutani, koji sve to koriste pa se sve ono loše samo produžuje, a narod plaća.
I onda, svi znamo, treba se zadužiti, opteretiti državu teškim dugom, a sa kolikim dugom još se ne zna. Nagađa o tome naš guverner NBH, ali visina zaduženja države nije na njemu, jer on će biti samo servis. U svemu tome guverner dobro obrazlaže financijske probleme cijele ove situacije, ali ne ulazi u one bitne probleme koji su vezani za pitanje zašto smo u svemu ovome. Sa jedne strane, ova sezona zavisi o epidemiološke situacije, ali i činjenice, da kako se sada budžet puni stanje je jako loše, jer se puni samo sa 30% potrebnih planiranih sredstava. Jasno, sve u konačnici zavisi o nama, a analitičari postavljaju tri scenarija u koja ulazimo u svibnju, optimistični, realistični i pesimistični, ali sva tri su znatno ispod tijeka rasta BDPa koji smo imali i koji je sad naprosto naprasno prekinut. Najbolje to znaju bankari koji prognozirajući navedena tri scenarija predviđaju da će se odnos javnog duga države i BDPa, koji je u 2019. sveden na 73,2% povećati i kretat će se opet između 80% do čak 90% BDPa, kao nikada do sada. Ali unatoč svega, jasno je da se moramo dobrano zadužiti, i kako guverner NBH ističe, na tržištu ima dovoljno novca, kako kod domaćih banaka, tako i na stranom tržištu financijskog kapitala. U svemu tome postajemo ovisno o bankama i njihovim zahtjevima, ali kojim bankama. I sad, stanimo na tome, a kako znamo sada je financijski i bankarski sustav jedan od stupova temeljaca hrvatske ekonomije važno je znati tko ga sačinjava. Kao što smo naveli, analizirajući prvi paket mjera u tekstu pod naslovom „Gospodarske mjere i neke predrasude“, financijska politika nacionalne ekonomije ne može se voditi sa stranim/domaćim bankama nego sa domaćim/domaćim bankama. Evo, informacija je da je HABOR osigurao beskamatne kredite za poduzetnike turizma, ali HABOR nije banka pa ih on transferira komercijalnim bankama koje onda na njih nadograde svoje kamate, a da imamo domaće banke mogli bi zaista pomoći poduzetništvu sa beskamatnim kreditima. Dakle, ono malo polumrtvih bankica treba hitno razviti i poduprijeti njihov posao posredstvom financiranja javnih poduzeća pa nadalje. Opće je pravilo, da treba srediti bankarski financijski sektor da bi se sredilo realni.
Ali, eto nas na dan 17. travnja Gospodnje godine 2020. Kakav je to dan i zašto je on važan za Hrvatsku, posebno onu na buvljaku, slijepu i neuku?
Taj, inače lijepi i sunčani dan, pokazao je dva lica Hrvatske. Jedno lice, uspješna i izuzetno zahtjevna akcija demontaže i spuštanja sjevernog tornja Zagrebačke katedrale. Tko je to izveo? Struka, gospodo draga,,, struka, a ne administracija Ministarstva graditeljstva. Da li vam je to jasno? To je ona lijepa strana toga dana i Hrvatske. A sada, ona druga, grda i gruba. Gledali ste 17. travnja Sabor RH i diskusija na aktualne teme, u čemu je bilo najviše diskusije da li izglasati moratoriji kredita poduzetnicima i građanima na 3 mjeseca, ili 6 mjeseci, a onda eto ga na, izleti naš veliki fizičar, predsjednik SDPa, uvaženi drug D. B., pa on udari šakom o stol i kaže „SDP traži 12 mjeseci moratorija za sve“. Ajme ljudi moji, ma tko je tu lud? Ajme sramote! Ne mogu vjerovati, zar nitko ne razumije što je to moratorij koji se traži? Tražiti moratorij na godinu dana znači ili si lud, ili totalna neznalica, kao i oni iza tebe, ili pak mrziš Hrvatsku. Zašto? Moratorij će rado dati svaka domaća/strana banka, jer to ide njoj u prilog. Dio anuiteta, poznat kao „otplata duga“, zamrzava se, vrijeme dugovanja se produžuje, a banka naplaćuje svoju cijenu kapitala, kamatu, i u svakom slučaju banka dobiva. Nije to mjera nego protezanje agonije, a banka samo kumulira dobit. I onda se javi neki pametnjaković iz MOSTa koji predlaže da država zatraži da se domaće/strane banke odreknu svoje kamate, e pa ne znam da li se smijat ili pak plakat. Niti mogu, niti je zakonito, niti smiju, niti ima logike da se odreknu kamate, jer to su strane banke koje su tu radi profita, a vezuju ih uz to mnogi međunarodni zakoni. Zato se sad pokazuju greške prošlosti kad smo prodavali banke i sad smo ostali na nekoliko jadnih hrvatskih banaka, a samo putem njih možemo postići ciljeve koji nam se nameću. A naši sabornici diskutiraju zdušno o moratoriju. Jadna Hrvatska tko vlada tobom,,,ajmeee,,, i onda se javi netko tko konačno otvori problem nedostatka nadzora jer ona sredstva od plaća koje država štiti, 4.000 kuna, odlaze u krive ruke. Odlaze u poduzeća u blokadi, a ja dodajem ono što sam davno rekao, odlaze u nepovrat, jer odlaze u ruke poduzeća koja grcaju u dugovima ili su samo fiktivna. I nitko se toga nije sjetio? Je li to moguće? A kao rezultat te tužne rasprave u Saboru vidim da je oko 30.000 građana i 9.500 poduzetnika zatražilo moratorij, a ni ne znaju u što ulaze, a bankari samo trljaju ruke. Sa druge strane, država daje novac bez nadzora, a na sve strane curi, a novac odlazi kao da je poklonjen, a ne kao da ga treba vratiti.
I sad na kraju ovog lijepog dana 17. travnja mogli smo se diviti stručnjacima i znanstvenicima koji su spustili sjeverni toranj Zagrebačke katedrale, a sa druge strane moramo se stidjeti nivou (ne)znanja onih koji nas vode. Pitam se, što se sve mora dogoditi da shvatimo da nas struka izvlači iz pandemije koronavirusa, struka je skinula toranj, dakle, struka i znanost jedini mogu riješiti probleme gospodarstva. Stoga turizam koji je vrlo složen i interdisciplinaran treba rješavati struka i znanost, a ne ministarstva i kojekakva državna administracija. Primjerice, komercijalne domaće/strane banke jako su dobro umrežene i to samo zato jer iza njih stoji struka i znanost njihovih matičnih banaka u Austriji gdje su sveučilišta duboko povezana sa ekonomijom. Da li je to zaista teško shvatiti? Izgleda da jest… a to me baš čini tužnim.
Tužno je sve ovo gledati što se dešava, jer naši političari, svih stranaka, koji nas vode, u trenutku kad stupe na političku scenu postaju najpametniji. Također, što je normalno i uobičajeno, ministarstva nisu profilirana zato da znaju nego da provode naloge, kao što smo već rekli, a turizam je složena pojava pa stoga treba formirati stručne timove izvan politike.
Stara latinska izreka kaže Ništa nije znao, tko je podjednako sve znao, a Francis Bacon ovome bi dodao Lukav čovjek prezire znanje, neuk mu se divi, a pametan ga koristi.
Volim vas svih i neka nam dragi Bog pomogne u ovom teškom trenutku.
Skipper
