By Podizanje dobi za umirovljenje sa 65 na 70 godina starosti nije ono što za neke stručnjake predstavlja „jedini“ problem stoga nije niti može biti promatrano kao „jedino“ rješenje problema u mirovinskom sustavu, mada u izradi novih rješenja svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da se konstantno produžava prosječni životni vijek populacije.
Glavni problem mirovinskog sustava u Hrvatskoj od osamostaljenja je netransparentnost, preveliki troškovi sustava, posebno u II mirovinskim stupu, namjerno zakidanje umirovljenika političkim odlukama koje se očituju kroz nepoštenu odnosno nepravednu formulu za izračun mirovina kao i formula za usklađivanje mirovina što sve zajedno rezultira da su mirovine u konstantnom padu odnosno zaostatku u odnosu na prosječnu plaću.
Dob za umirovljenje će se produljenjem životnog vijeka u budućnosti sasvim sigurno morati podići sa sadašnjih 65 godina na možda 67 ili čak 68 godina starosti, a vremenom možda i na više, no mislim da do daljnjega ni u kom slučaju ne treba podizati potreban broj godina staža za punu mirovinu koja je sada 41 godina. Ono što se sada može i treba uraditi kao određeno poboljšanje sustava je ozakoniti slobodan izbor zaposlenika da radi do 67. godine ili pak dulje ako to želi što znači da ga poslodavac bez njegova pristanka ne može prisilno poslati u mirovinu sa navršenih 65 godina. Prilikom podizanja dobne granice odnosno produljenja radnog vijeka treba raditi jasnu distinkciju između niza zanimanja koja zbog specifičnosti opterećenja organizma tijekom radnog vijeka, posebno onih koji zahtijevaju teške fizičke napore, ne trebaju biti obuhvaćeni podizanjem obvezne dobne granice za umirovljenje.
Jedno od sastavnica nekog budućeg rješenja dobrano narušenog standarda sadašnjih i budućih umirovljenika je sasvim sigurno moguće povećanje AVM-a sa sadašnjih cca 73 kune na cca 100 kuna što bi veliku većinu sadašnjih umirovljenika koji su sa mirovinama ispod granice siromaštva doslovno preko noći izvuklo iz zone siromaštva u kojoj je trenutno nalazi više od polovine umirovljenika kojih je ukupno u sustavu cca 1,2 milijuna.
Uz prethodno navedeno rješenje treba dodati i mogućnost da se prilikom umirovljenja potpuno promijene parametri za umirovljenje odnosno da se za osnovicu izračuna mirovine uzme ili odredi 75 – 80% od prosječne plaće kroz posljednjih 10 godina ili možda vezanih 10 godina tijekom posljednjih 20 ili 30 godina, dakle ono što je za budućeg umirovljenika povoljnije. Ako uzmemo u obzir da je sada učešće mirovina u BDP-u cca 10,2% a da neke zemlje EU imaju učešće i nešto više od 15% onda je jasno da sa samo „zlatnom sredinom“ (npr 12,5%) koju bi mogli primijeniti u Hrvatskoj možemo riješiti problem siromaštva odnosno sramotno lošeg standarda za veliku većinu umirovljenika.
Kako je se navedeno isključivo u domeni političke odluke i u okviru financijskih mogućnosti Hrvatske BUZ će sa partnerima učiniti sve da se prethodno navedeno čim prije i brže pretvori u stvarnost. Uz dovoljnu podršku birača sve navedeno za umirovljenike može biti stvarnost već u prvim mjesecima nakon slijedećih parlamentarnih izbora. Vrijeme je da se nakon mnogih godina lutanja i varanja, posebno od strane HSU-a, 1,2 milijuna umirovljenika pobrine samo za sebe, jer budu li to opet prepustili drugima mirovine će biti samo još manje…
U Zagrebu, 10.08.2022.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
