By Na jednom od portala još prošle godine, zapeo mi je oko naslov: „U Hrvatskoj se godišnje baca 400 tisuća tona hrane, samo kruha 135 tona“.
U tekstu dalje stoji: „Unatoč tome što je doniranje hrane u Hrvatskoj 2015. oslobođeno plaćanja PDV-a, izostalo je očekivano povećanje donacija, zbog birokratizirane procedure koja odvraća donatore i zbog slabe povezanosti donatora i posrednika, pa je potrebno vidjeti koji su glavni problemi i kako ih riješiti, rečeno je na tematskoj raspravi u četvrtak o doniranju i bacanju hrane, koju su u Saboru organizirala tri saborska odbora – za poljoprivredu, zdravstvo i zaštitu okoliša.“
Štovani moj čitaoče, ovo sam pročitao krajem mjeseca ožujka 2017. godine, dakle skoro prije godinu dana. Da, prošla je skoro jedna kalendarska godina, a socijalne samoposluge i ostale slične ili iste udruge i ustanove, nadalje muče jedne te iste brige. Kako unatoč hrani na dohvat ruke, tu hranu dovesti do krajnjeg korisnika? Ružno zvuči, ali je i vrlo istinito korisnik koji ovisi o tome da stane u red i dobije određene namirnice potrebne za „golo“ preživljavanje?
Sve je nažalost u našoj dragoj domovini komplicirano do granica koje nisu normalne? Birokracija je toliko prisutna da zaista i stvarno, da slučajno stavljena točka i zarez na mjestu gdje ne treba biti, može dovesti do toga da ostanete bez nečega što Vam stvarno pripada ili Vam prouzročiti troškove. Da nama, običnim ljudima. Mnogi su naši sugrađani nemili vinovnici zatiranja i raspadanja cijelih obitelji. Ljudi i obitelji ostaju bez primanja, kuća, stanova, automobila i drugih stvari kojima su nekada raspolagali, žene nepuštaju muževe i suprotno, odrasla djeca ostavljaju roditelje, a ona koja nisu punoljetna zajedno s roditeljima ili roditeljem žive u bijedi, u mnogim slučajevima, ne samo bez hrane, već bez električne energije, vode i grijanja.
Birokracija? Što je to zaista? Je li to nasljeđeiz vremena kojih se sa gnušanjem ograđujemo? Pa ako nam to vrijeme nije odgovaralo, kako nam mogu odgovarati norme ponašanja toga vremena! Čudan smo mi narod!
Volimo se dičiti svojom povješću, svojim precima, kulturom i izumima. I da u tome nema ništa sporno. Sporno je to kako smo u stanju biti žučni kritičari, svega oko nas, pa tako i birokracije, ali i promijeniti mišljenje kada se u nekom sustavu nađemo. Mnogim građanima lijepe naše, a upravo ovima koje sam spomenuo, svojevremeno se MOST učinio opcijom koja će u hrvatsko društvo uvesti nove norme ponašanja i rješenje za mnoge probleme koji more naše sugrađane. No, što je MOST napravio? Vrlo brzo se počeo baviti prepucavanjem s ondašnjim partnerom Karamarkom, a preizborna obećanja ostala su u drugom planu i pokleknula pred raspodjelom fotelja!
Fazmozna izjava premijera iz MOST-ove i HDZ-ove vlade Tihomira Oreškovića, prilikom predstavljanja iste u Saboru RH, 22.01. 2016.: „Prije 25 godina ispunili smo san i stvorili Hrvatsku, a drugi san je stvoriti bolju Hrvatsku. Ako ne sada, ja vas pitam kada. Ako ne mi, ja vas pitam tko“. Bla-bla-truč! Ništa, nula!
Taj isti MOST zaboravlja da je prije ulaska u Sabor i saborske klupe žestoko kritizirao primanja i povlastice saborskih zastupnika, no vrlo brzo su u istima počeli uživati, kao onda od ulaska u Vladu 2015, tako i do dana današnjeg. Tek sporadično se oglašavaju, zaboravljajući na činjenicu da su dva puta imali prigodu nešto učiniti, ne samo po pitanju koje sam napomenuo, već i po pitanju blokiranih, gladnih, siromašnih i lišenih dostojanstva građana RH!
Te iste 2015. godine MOST je od HDZ i ostalih partnera u ondašnjoj Domoljubnoj koaliciji dobio na 147 stranica Odgovore Domoljubne koalicije na reformske prijedloge MOST-a nezavisnih lista. Sve se svelo na ništa! MOST iako na vlasti, ponašao se kao opozicija. Oni bi nešto, ali bez preuzimanja odgovornosti!
Pitam se do kada će to biti tako? Hoće li se zaista i stvarno pojaviti politička opcija koja će odlučiti da se ono što je obećala u predizbornim obećanjima, to isto i ostvari! Kredite su stranke ispucale već odavno!
Vratimo se na početak teksta! Pred nama je korizma, vrijeme za odricanje i mjenjanje loših navika. Neovisno o tome, jeste li vjernik ili ateist, nađite nešto u vremenu pred nama i svojim primjerom pokušajte doprinjeti mjenjanju navika pogotovo u javnom i državnom sektoru. Ako to ne možete učiniti sami, vjerujte da Vam mogu pomoći. Svako od Vas ima nekoga tko je zaposlen u privatnom sektoru. Pitajte ga koliko puta se dnevno pije kava, kojim se tempom odrađuju radni zadaci, postavlja li se pitanje, ukoliko je zbog nepredviđenih razloga potreban prekovremeni ostanak na poslu, pada li kome na pamet poslodavca pitati radi li se skraćeno dan uoči blagdana ili praznika, /kako je kod Vas obavezan slučaj, jer je to kao normalno/, pitajte ih koliko ih dobiva minimalnu plaću na račun, a eventualni ostatak plaće u koverti!
Svatko tko god je prilici, neka krene od sebe i pokuša učiniti nešto dobro, drugačije i pozitivno, a posebno se to odnosi na one na funkcijama i položajima! Uspijete li bar nešto pokrenuti i učini da se najpotrebitijima pomogne, učinili ste puno!
Dragi političari! Sada se smatrate nedodirljivima i zaštićenima, no vjerujete da su se mnogi među 320.000 blokiranih, a i korisnika socijalnih samoposluga svojevremeno tako osjećali.
