By Svaki dan čitamo i svjedoci smo ste težeg energetskog stanja u Europskoj uniji pa tako i u Hrvatskoj. Vidimo pokušaje Hrvatske Vlade da nekako intervenira, ali kako kaže hvale vrijedan ministar financija Zoran Marić, Vlada RH ne može utjecati na svjetske cijene nafte i svih energenata pa u okvirima svojih skromnih mogućnosti koprca se koliko i kako može.
Postavlja se pitanje da li je problem energetske krize koja pogađa sve segmente hrvatskog društva i ekonomije samo stvar Hrvatske Vlade? Odgovor je nije! A zašto?
Ovakve su krize zadatak Nacionalne sigurnosti i makro sustava koji mora alarmirati i staviti u funkciju znatno širi krug istraživača i znanstvenika nego inače.
Zašto?
Prema definiciji Tatalović, S.; Bilandžić, M.: „Osnove nacionalne sigurnosti“, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske; Policijska akademija, Zagreb 2005., str. 8. navodi se: „Nacionalna sigurnost treba osigurati stanje u kojem će biti osigurana sloboda države i društva, teritorijalni integritet i suverenitet države u okvirima međunarodno prihvaćenih aranžmana, ljudske slobode i prava građana, politička i socijalna stabilnost društva i države, stabilan ekonomski razvoj i funkcioniranje pravne države, stabilan javni poredak i osobna sigurnost građana te zdravi i stabilni ekološki uvjeti.“ Ovo je definicija nacionalne sigurnosti od pred skoro 20 godina, a od tada se mnogo toga promijenilo. Na snazi je danas tzv. Kopenhaška škola koja je nastala kao rezultat djelovanja Štokholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (švedski:. Stockholms internationella fredsforskningsinstitut; engleski:. Stockholm International Peace Research Institute, akr. SIPRI). Kopenhaška škola, posebno kroz djelovanje istraživača Barry Buzan, Ole Wæver i Jaap de Wilde koji su 1996. objavili knjigu „Sigurnost: novi okvir za analizu“ proširila je pojam i zadaće Nacionalne sigurnosti. Od tada do danas Kopenhaška škola, barem da EU, u obavezu Nacionalne sigurnosti uvela je (citiram): „preživljavanje pri suočavanju sa egzistencijalnim prijetnjama“. Pritom Buzan ističe kako je usvajanje agendi sa aspekta nacionalne sigurnosti izuzetno važno, jer u tom slučaju navedeni problem nadilazi svakodnevne rasprave i političke diskusije te postaje tema od nacionalnog značaja koja aktivira državne institucije koje imaju zadatak riješiti određenu egzistencijalnu prijetnju, ali i cijelo društvo.
Dakle, nema diskusije! Ova je kriza nadpolitički zadatak Hrvatske koji treba aktivirati sve subjekte i znanstvenike pod okriljem Nacionalne sigurnosti Hrvatske. Koliko vidim ova kriza još uvijek nije tema Nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske pa se pitam zašto? Da li shvaćamo da dvocifrene brojke poskupljenja hrane, jasna nestašica energenata, posebno rast cijene goriva, uz osobne dohotke, a posebno mirovine koje ne prate navedena poskupljenja već je snažno ugrožen standard i život hrvatskih građana treba riješiti netko drugi? Netko na to treba odgovoriti, a ne ja.
Pa pogledajmo kako se to rješava ili barem kako se izvan Hrvatske odvija borba za prevladavanje krize.
Dobio sam informaciju da je 08. lipnja 2022. Europski Parlament u Strasbourgu nakon zahtjevnih pregovora donio povijesnu odluku koja automobilskim motorima na unutarnje sagorijevanje, benzincima i naftašima, od 2035. kaže „NE“. Znamo da je automobilska industrija veoma snažna i važna, ali razdoblje do 2035. dovoljno je da se cijela automobilska industrija preorijentira i zaustavi proizvodnju motora na unutarnje sagorijevanje. Mnoge su kritike toj odluci, a koje se prije svega pozivaju na tehničku nesavršenost automobila na elektro-pogon. Ipak, odluka je Europskog Parlamenta u Strasbourgu nedvojbena, neopoziva i konačna. Nije to samo poradi ekologije, nego je to ujedno odgovor Rusiji koja nameće energetsku krizu i koja je naprosto prisilila EU da donese ovakvu odluku. EU je shvatila koliko je Rusija pod Putinom opasna u svakom pogledu te na to treba dati odgovor, i daje ga. Autokrata Putin i aktualna ruska politika nije proeuropska, ali to je problem Rusije i ruskog naroda. Dok taj narod ne shvati da se ne može ovako ponašati, sankcije moraju biti jake, a distanca od Rusije jasna. Ipak to znači bitan zaokret od strane EUa, ali i svake države članice za sebe pa tako i Hrvatske.
Pitanje sada što to znači za svaku državu?
Svaka države mora, počevši od sada, ozbiljno početi rješavati ovaj problem energetske krize, ali i krize širih razmjera o kojoj sam govorio u prethodnom članku na ovom portalu pod naslovom „Hrvatska na pragu brzog razvoja?“. Snažan zaokret u svakom smislu traži se od svake države kao i uska suradnja među državama kako bi se znanja i iskustvo prelijevalo iz države u državu. Obzirom na krizu koja je već tu i njen razvoj koji se može sagledati, aktiviranje Nacionalne sigurnosti RH izuzetno je važno, a posebno znanstvenika i stručnjaka raznih profila, a posebno ekonomista koji su do sada zapostavljeni. Kada se pogledaju neki napori nevladinih aktivista onda se može zaključiti da je samoorganiziranje u Hrvatskoj započelo, ali ono traži i proaktivnu ulogu države, a što traži puno više znanja i struke nego do sada. Primjerice, imamo „bla bla car“ koji povezuje vozače koji putuju između gradova i potencijalne putnike. Netko bi rekao da je to nekorektna konkurencija autobusima, ali to nije istina. Istina je sasvim druga, a to je (informacija iz prve ruke) da primjerice jedna velika autobusna tvrtka poradi nedostatka vozača od 10 linija Split-Zagreb sada može imati samo 3 linije. Putnici na stanicama ne mogu se ukrcati pa inspekcija kontrolira da li vozači ipak voze putnike koji nemaju sjedeće mjesto u autobusu. Za ovogodišnji hrvatski turizam to je pogubno. Dakle, „bla bla car“ u svakom je slučaju pozitivan, jer racionalizira potrošnju goriva po putniku. Slično se pokušava i u gradskom prijevozu, jer nije racionalno da 5 zaposlenika svako jutro idu na posao sa 5 automobila, ali rezultata je malo. I sad, iz iskustva želim analizirati stupanj racionalnosti korištenja „bla bla car“. Ako uzmete 2 putnika na relaciji Zagreb-Split i vozite pažljivo odabranom trasom pokrivate oko 70% troškova putovanja uključujući i cestarinu. Ako ipak ukrcate 3 putnika pokrivate cijeli put i svi sretni, a cijena prijevoza je u okvirima cijene autobusne karte. Dakle, prijevoz, poradi goriva, kako troškova goriva tako i kapacitete goriva na nacionalnoj razini potrebno je racionalizirati, što svima ide u korist. Isto se odnosi i na javni prijevoz te je potrebno stimulirati korištenje javnog prijevoza uz bitno manje korištenje osobnih automobila, posebno kada sami vozimo.
Da li je to moguće postići?
Da bi odgovorili na to pitanje pogledajmo kako to rade „pametniji od nas“. Dakle, navodim primjer Njemačke. Njemačka se sad suočila sa visokim stupnjem krize, kako plina tako i nafte i benzina. Cijena goriva za automobile stalno raste kao i u Hrvatskoj pa je danas 17. lipnja 2022. cijena 1lit super-benzina je između 1,91 do 1,99 € i nafte class 1,99 do 2,12 €, zavisno o tvrtci. To „od do“ je tržišna ekonomija u kojoj država ne limitira nego se odvija konkurentska borba za potrošače među tvrtkama pa se cijenje mijenjaju čak i tijekom dana. Dakle, polazeći od navedene cijene goriva, potrošači u Njemačkoj reagirali su smanjenjem korištenja automobila, ali ono što je najvažnije funkcionira proaktivno djelovanje države na krizu koja je pogodila sve u Njemačkoj.
Kako je Njemačka reagirala na krizu goriva?
Obzirom na udar na standard njemačkih građana Njemački Parlament donio je, a Vlada provela, odluku po kojoj građani Njemačke mjesečno uplate 9 eura i imaju pravo na besplatni javni prijevoz autobusom, tramvajem, ali i na međugradski prijevoz po cijeloj njemačkoj vlakom i autobusom, osim IC i ICE brzih vlakova. Da, neki će kazati „bogata Njemačka pa može“, ali to je pogrešno, jer njemački znanstvenici i instituti su zaključili da je rentabilniji taj model u kojem država sa prijevoznicima dijeli teret krize nego da se nižim cijenama suoči sa totalnom nacionalnom krizom goriva. Dakle, znanost, pamet i proaktivna država na djelu!
A što je sa Hrvatskom?
Eto, danas su najavljene još veće cijene goriva na koje ministar Zdravko Marić upozorava i za koje kaže da će Vlada RH pokušat reagirati. Ono što je za Hrvatsku, kao i za sve druge države važno, a razvijeni to stalno rade, je analizirati energetske i svake druge mogućnosti u granicama svoje države pa zatim vidjeti što sa ostatkom nepokrivene potražnje i uobičajene potrošnje. Mnogi su to shvatili pa konačno tako trebamo i mi u Hrvatskoj da je sad na snazi ona krilatica „uzdaj se use i u svoje kljuse“ što znači da moramo zdušno aktivirati sve svoje resurse koje imamo, a hvala Bogu imamo ih, ali ih ne koristimo. Vode, brze rijeke velike i male, sunce i vjetar, kao i sve ostalo,,, pa sve to traži jasnu analizu koliko imamo svoje energije, možemo li to svojim snagama podignuti na viši nivo, da li imamo toliko mentalne snage da aktivnije potaknemo posrnulo hrvatsko poduzetništvo koje bi bilo angažirano u rješavanju problema krize u širem smislu. Sve su to pitanja na koja je hitno potrebno odgovoriti. Evo imam informaciju da ću od nekih uvaženih, pa čak i umirovljenih, ali aktivnih stručnjaka dobiti tu analizu i listu hrvatskih energetskih potencijala, a koja bi trebala poslužiti za donošenje odluka na makro razini. Vidjet ćemo uskoro zanima li to naše hrvatske političare?
Što reći na sve ovo?
Mislim da je posve pogrešno očekivati da Vlada sama nekim svojim mjerama kao „čarobnim štapićem“ riješi energetsku krizu, kao i druge krize koje dolaze u Hrvatsku. Zamislimo se dragi moji Hrvati, mučnimo glavama i mijenjamo način života, a vi političari počnite djelovati korisno za Hrvatsku.
Ostajmo u nadi da ćemo se svi skupa konačno „probuditi“ zahvaljujući krizi, jer krajnje je vrijeme gospodo moja! Nije ovo stanje „5 minuta do 12 sati“, nego je ovo „12 sati i 30 minuta“, dakle dobrano kasnimo pa barem sada krenimo!
Dr. sc. Tihomir Luković, znanstveni savjetnik
